krušna svagdašnjost

Institut zdravlja i istine dr. Andrija Hebrang putem eminentnog znanstvenog časopisa Like u nakladi EPH, europske kuće mode, javnosti otkriva dugoročni projekt Vlada, Ministarstava zdravstva, povijesti i nacionalnog jedinstva, a u suradnji sa Hrvatskom pekarskom komorom. 

Projekt olakšavanja nacije, gostiju i svih ostalih građana i građanki Republike Hrvatske je, a nakon višegodišnjih faza razvoja i testiranja, pušten u produkciju još ranih devedesetih godina dvadesetog stoljeća.

Autori projekta su odlučili, a sve kako bi smanjili unos štetnih tvari u hrvatski organizam, poput soli, modificiranog kukuruznog škroba, maltodekstrina, šećera, emulgirane masti, emulgatora E322, E471, E472e, E481 , E482, konzervansa E200 i E300, regulatora kiselosti E330, umjetnih aroma, bojila E160a, nekretnina, tvari za rahljenje E500 i E339, i ndustrije i tvari za otpuštanje E541,  stabilizatora E263, sredstava za sprečavanje zgrudnjavanja E170, zgušnjivača, prirodnih resursa, amilolitičkih enzima, sojinih proteina, te regulatora kiselosti E270, a u skladu s rupama u Pravilniku o žitaricama, mlinskim i pekarskim proizvodima i Pravilniku o općem deklariranju, po kojima naziv i točna težina pekarskih proizvoda moraju biti vidljivo i čitko istaknuti na prodajnom mjestu, nastalim kao posljedica nepostojanja inspekcije za provjeru normi propisanih pravilnicima, smanjiti masu pojedinih vrsta kruha.

Procjena arhitekata ovog projekta pokazala se točnom jer u praksi ovaj sustav prevencije pokazuje visok stupanj učinkovitosti. Tako je vidljivo da se pojedine skupine građana hvale kako sve više novca izdvajaju za nabavu kruha. Skupine građanki također.

Osim povećanja potrošnje kruha (komadno, naravno) povećan je i broj usrećnica što se dade vidjeti skoro na svakom uglu križanja ulica, a ima ih i interpoliranih u ulične zgradorede. Tako je posredno i u praksi dokazano kako su stari Rimljani svoju poznatu krilaticu "panem et circenses" zapravo naučili od Hrvata, a što razrješava povijesnu dilemu o dobu dolaska Hrvata na ove prostore te se vremenska lenta razmotava u povijest puno dalje od stoljeća sedmog.

Iako se po kuloarima može čuti kako i Vatikan, preko svojeg zemaljskog izaslanstva na Kaptolu sudjeluje u projektu kao suinvestitor, a sve radi, unatoč pritiscima predstavništva Coca-Cole za Europu, očuvanja ugovora sa Europekarskim parlamentom u kojem se definira nasušnost kruha.

Iz izvora bliskih švedskoj kruni (1,00000 SEK = 0,871569 HRK, sr.teč. HNB), projekt kolokvijalno prozvan "Olakšanje Hrvata i gostiju" veliki je konkurent za laskavu titulu dobitnika Nobelove nagrade u superkombinaciji medicina/kemija/ekonomija za 2014. godinu. Medalja na Olimpijskim igrama nije isključena.

prosvjedi eskaliraju

Sinoć, u sjeni događaja u koji su bile uprte oči svih Hrvata, zbio se nemili incident na za sada nepoznatoj lokaciji. Mladi aktivisti Stožera za obranu digniteta hrvatskog jezika, gramatike i pravopisa, pod okriljem nogometnotrgovačkih događanja razbili su službenu ploču - natpis iznad poznate ćevabdžinice i buregdžinice u okolici središnjice.

Poruka izaslanika Stožera za obranu digniteta hrvatskog jezika, gramatike i pravopisa bila je jasna i nedvosmislena:

- Nećemo Č u ćevapima i ne želimo K i Đ u buregdžinicama!

O daljnjem tijeku događaja bit ćemo izviješteni na vrijeme...

hnb

Nekako ti u ruke dospije novčanica od, reklo bi se piputaoko, 95 kuna. Stotica bez uha. A a uho je, znamo, ona pojava na listovima bilježnica i knjiga za školovanja, radi koje su se dobivale packe i zaušnjaci (ne mislim na one iz roda Parotitis, što će reć mums, već na tangentu koju tuđi teški dlan tvori sa bočnim izraslinama glave). Rješenje je, a u nedostatku kooperativnosti komercijalnobankarskošalterskog osoblja, jednostavno: otići u nekomercijalnu i Narodnu banku Hrvatske.

Tamo - procedura.

Prvo porta.

- Dobar dan.
Muk. Loš dan. Za javnoslužbujućeg portira prointelektualjenog izgleda dobar dan ne postoji.
- Trebao bih zamijeniti oštećene novčanice.
- Kune?
Ne mora ni meni bit dobar dan.
- Ne, tenge. Naravno kune. Zato sam i došao u HaeNBe.
Upre prst u unutrašnjost zgrade, kimanjem glave potvrdi smjer.
- Odite na recepciju.

Onda recepcija.

- Dobar dan. Trebao bih zamijeniti oštećene novčanice.
- Dobar dan. Osobnu Vas molim i izvolite sjednite tamo i pričekajte malo.
Japijevska recepcija definitivno ima bolji dan od porte.

Sjednem na fotelju za slobodnim stolom i čekam. Nije to čekanje dugo, nije ni kratko. Onako, taman. Taman da vidiš kako se nekoliko vrećica s placa vraća u ured, ta podne je, i kako nekoliko iskaznica silazi niz stube i prolazeći pored recepcije odlaze nekamo. Iznad recepcije kamere. Možda imaju i mikrofone. Možda i nemaju. Kako god, trebalo bi snimit dokumentarac montiran od materijala sa nadzornih kamera kojekakvih naših ustanova. I pustit ga na javnoj televiziji u prajmtajmu. Jer onaj koji sve to plaća treba imati i uvid u taj rad. Promet na tržnicama radnim danom pao bi ko pokošen dvostrukom fiskalizacijom.
Zatim ekspert za detekciju oštećenja.

Jedna od iskaznica, iznad tamnih cipela i hlača bijela košulja pod tankom kravatom, dolazi do recepcije koja ga, koristeći medij poznat pod imenom recepcioner, upućuje prema drugom arhipelagu fotelja gdje ga, onkraj mi je vidokruga, ustajući dočekuje vatrogasac mlad. Šuć-muć, nejasni dijalog i vatrogašče se uputi prema izlazu, a iskaznica natrag put stuba. Tu se povišenim tonom oglasi Recepcija:
- Gospodine Iskaznica, imate još jednog! - pokazujuć prema meni.
Iskaznica skrene prema meni i pokroviteljski, skoro očinski se obrati
- Da vidimo što Vi imate.
Prinese novčanicu recepcionerskom pultu, malo je pogleda pa se potpiše na nju i vrati mi je:
- Možete na blagajnu, za onim čovjekom.
- Kojim čovjekom?
- Ovim prije Vas.
Bit će da izgledam toliko maloumno kako ne mogu upamtiti više od dvije smjernice.
- Čovjek prije minute izašao kroz vrata i da ga ja pratim? Dajte Vi meni recite gdje je blagajna. Ili je to komplicirano?
- Ulaz je iz Račkoga.
- Eto, vidite, nije bilo teško. Hvala.

Slijedi Račkoga.

Mislim, nije ovo "Slijedi Račkoga" imperativ glagola slijediti uz dodatak objekta zvanog Rački već nastavak procedure: prvo ide Prvo, onda Onda, zatim ide Zatim pa na kraju Slijedi. E to. A Račkoga je Ulica Račkoga.

Dakle, kako je onaj vatrogasac mimo radnog vremena ipak sporohodan, prepoznam mu uniformu i skoro ga stignem do ulaza iza kojeg je skrivena porta sa pokretnim staklenim preprekama koje portiru omogućuje viši koeficijent. Ali, vatrogasac nije sam! ima i dvojicu kolega koji su mi, u maniri dobro organiziranog prodora i osvajanja terena u američkom nogometu, onemogućili preticanje svojeg kolege i time mi omogućili uljepšanje dana.

Prošavši pomislim pretposljednju prepreku i ušavši za njima u zgradu, ostanem pred vratima. Ali ta vrata ne biše posljednja prepreka. Naprotiv!
"Velite mladi gospon, opralo se s hlačama u vešmašini?!"
"Da."
"A kaj ste ih sami prali il je žena?"
"Žena. A novce nije izvadila."
"I kaj sad?! Žena je kriva?! Je pa mladi gospon, vama muškima nikak ni po volji. Ak zvadi žepa, kaj kopa, a ak ne izvadi, kaj nije pregledavala."
"Mrmlj-mrmlj..."
"Nemrete se vi od ovoga oprat više. Ni nama ženama lako z vama muškima. Izvolte novčeke i doviđenja."

Otvaraju se vrata. Izlazi vatrogasac crvena lica ko da je upravo iz akcije pa mi mahne glavom "e aj sad ti". Uđem kroz ta vrata sluteći kraj. Kraj priče o zamjeni novca, ne valjda života. Iza vrata, visokih i bijelih, tako siv i visok pult da sam sâm sebi počeo izgledati kao Sam Lowry. A iza pulta - gospođa sa smiješkom. Velim da nisam došao radi pranja novca već nedostatka površine, na što mi ona toplim tonom odvrati kako je ona tu da riješi moje probleme na najbolji način. I bi tako. Još je uz smiješak dodala:

- Znate kaj, ni vama ni lako z nama ženama.

Usput, ak vam netko veli da papirnata novčanica od 5 kuna ne vrijedi, recite mu da je u zabludi. Ima ih i koje vrijede. I dalje su lijepe i zelene. Samo ih je malo u opticaju. Puno manje nego priča o njihovoj bezvrijednosti.

vijest

Negdje u rubrici "zabava", negdje u "šouovima", a negdje u "spektaklima" (malo više rangiranima od rubrike "stvaran život" nad kojim bi se i Ana Žube zbljuvala) osvanula vijest bomba. Prijelomna, kak bi rekli lomitelji hrvatskog jezika zagubljeni u prijevodima.

Na nekoj društvenoj mreži, jedna je prilično lokalnog karaktera takozvana starleta objavila fotografiju dupeta hvaleći se njime. Međutoa, neki tip, konzument takvih objava po društvenim mrežama, otkriva kako dotično dupe ne pripada toj glavi koja je fotku objavila već jednoj drugoj glavi. Definitivno vijest koja će nadklikati ocvalu posvudušu u haljini bez grudnjaka, silovanje Madonne (ne virtualne već one stvarne) i cijenu jaja u studentskoj menzi. Ali, to nije sve! Jer, kako jedan, treći lik, napisa, to je dupe vlasništvo dviju glava, njegove i njegove supruge.

O jebemti i spektakle i zabavu i show. I medije i one koji ih takve konzumiraju...

Samo, mene, osim što sam se zagledao u fotku, a vezano za to dupevlasništvo, ipak zanima jedna stvar (zapravo dvije): jel incest ako se vjenčaju sijamski blizanci ili su ovo vijesti iz robovlasničkog doba?

A to, što ja sve čitam i gdje mi oko, prst i miš odlete, i na što energiju i vrijeme trošim, to bolje da ni ne spominjem...

kako je počelo prvo listopadsko jutro

Hodaš ulicom suncem obasjanom. Ptičice pjevičice cvrkuću, vrapčići skakuću, primijetiš osmijehe na licima prolaznika, a da nisu turisti, čak i vozač golfa ti stane na pješačkom, a i majstor za popravit bojler ti najavi vizitu za popodne.

A onda.

Nagaziš na ploču pod kojom je podpločna lokva jučerašnje kišnice pa si na nogavici složiš pollockovski dezen smeđe boje, pokušavši nazvati, shvatiš da ti je mobitel skupa s pripadajućim brojem van funkcije, preko prstiju stopala, ne onog nad kojim je trag rujanskih padalina, prijeđe ti kotač dječjih kolica u kojem majka vozi kitovo mladunče. I još se mimohodneš sa odjekom povijesne zbilje: Brat Domovine glavom i bradom i alfovski lepršavim bijelim pramenom.

Tako je počelo prvo listopadsko jutro.