Najrađe bih sad napisao nešto kao: "jebemti ovce, i kokoši i guske,
jebemti kravetine i krmače, jebemti i koze i konje..." (ajd, ovo konje
bih dodao radi dovođenja spolne ravnopravnosti u saborsku razinu), i
dodao bih i jedno "jebemti svu stoku sitnog zuba", ali shvaćam kako je
to vulgarno pa počinjem smirenim tonom.
Dobijem lijepo jutros
nekoliko e-mailova, česta je to pojava, ko viroza, ništa zabrinjavajuće.
Među njima je bio i jedan neobično formuliranog sabđekta, da ne velim
teme: "FW: FW: FW: Fw: FW: Fwd: FW: Edukacija bankomati". Otvorim mail i
krenem u potragu za edukcijom skrolanjem kotačića na mišjim leđima.
Skrol-skrol... skrol-skrol-skrol...
Dokaz one teorije da u šest koraka poznaješ ljude cijelog svijeta skoro pa da je potvrđen jer sam u sedam koraka dobio toliku količinu adresa ljudi koje ne znam, ljudi koji me uopće ne zanimaju, ljudi za koje me zabole uvo, što bi rekle komšije susjedi, da to graniči s nekakvim izmom, jer za taj slučaj neki izam sigurno postoji.
Skrol-skrol-skrol... skrol-skrol... skrol-skrol...
Mislim da sam trenutno u posjedu svih adresa elektronske pošte u Hrvatskoj, svih registara, branitelja, poreznih dužnika, čistačica, liječnika katolika, izdajnika, osumnjičenika, nostalgičara, članova zločinačke organizacije, i planinara i pčelara, objavljenih i neobjavljenih.
Skrol-skrol... skrol-skrol-skrol...
Ali to nije sve! Vrlo vjerojatno sam u posjedu i svih adresa elektronske pošte svih Zemljana!
Skrol-skrol... skrol-skrol...
I ne samo to! Imam i adrese većine Vanzemaljaca s one tamne strane Mjeseca te manjeg broja onih ispod crvene površine Marsa koji se, kad smo već do njega došli, ovih noći tako lijepo vidi. Zove.
Skrol-skrol... skrol-skrol-skrol... skrol-skrol... skrol-skrol...
Šta da kažem, toliko sam skrolao desnim kažiprstom po mišjoj vratini ne bih li dokučio sadržaj da sam u jednom trenu zaboravio što radim te sam se, vidjevši posljednje retke, tekst zahvale: "Hvala što štitite našu zajedničku privatnost brisanjem e-adresa i slanjem skrivenih kopija! Lijepi pozdravi", nasmijao sebi, lošoj šali i pošiljateljevoj neukosti, a možda i skromnosti u ramišljanju.
Dakle, uz ono već postojeće "čitanje s razumijevanjem", uvođenje obaveznog educiranja, a nakon toga i polaganja ispita iz komunikacije elektronskom poštom, pad koje onemogućuje pristup virtualnoj pošti, da ne velim korištenja e-maila, treba biti sastavni dio kurikuluma. Ak ne može u taj kurikulum, i s obzirom na to da je informatika izborni predmet, nek se to stavi barem u program vjeronauka ili biologije. Nek se nađe.
Eto, i zbog ovakvih mejlova, vidimo se danas u šest na Trgu.
I da, da ne zaboravim. Sadržaj te edukativne obavijesti o bankomatima nisam pročitao.
