pauk

Kasno je popodne, sumrak, nedjeljna misa preko puta crkve na Opatovini, stol u kutu. Na stolu šaroliko društvo čaša, flaša, ključeva i kutija cigareta. Pepeljara puna opušaka. Oko stola - osmerac bez kormilara.

 

Svako malo Sokol ustaje od stola, pogledava kroz prozor, auto je parkirao u zabranjenoj zoni i pokušava ranim otkrivanjem ukazanja kaznene vučne službe eskivirati zaslužene sankcije, ponovo sjeda za stol, otpija pivo iz lijepe nevelike čaše.

Leptir se vraća iz zahoda, zagleda se kroz isti prozor, niz ulicu, i dalje, u nebo nad Turopoljem, nad Mediteranom, Afrikom, skroz do ruba okom vidljivog svemira.
- Je li pauk? - upita Sokol.
- Nije, roda je. - Leptir će.
- Uh, nemoj rodu, rađe daj pauka.