izoamplitude

Zaspati nikada mu nije bio problem. Probuditi se jednako tako. Prije svitanja. Najmanji povod. Petak. Savršen dan za početi nešto lijepo. Kao weekend. Trebao bi poraditi malo na Virtualnom. To je lik, sublimat zapravo,
[Zovem se Ekhem Sugurbija Čelonazadović (inicijali bez dijakritika ESC valjda nešto znače). Rođen sam devetog listopada dvijetisućepete godine negdje na razmeđi Dalmacije i Zagore, nešto prije Muća, ako čovjek ide starom cestom prema Kninu i Drnišu. Posljedica sam greške. U verbalnoj komunikaciji, .... sklon sam tradiciji marketinga zapadnog kršcanstva, ali ni druge kulture nisu mi strane jer mi je životno okruženje omogućilo upoznavanje svih glavnih proizvođača religijsko-kulturnih brandova.]
 

koji se pojavio krajem prošle godine kao rezultat doooobre atmosfere (matematički: dobra atmosfera = dobri ljudi + isto mjesto + isto vrijeme). Dosta materijala se već skupilo. Malo koncentracije i Eskejp bi raširio krila. Turbulencije u glavi grabe krupnim koracima. Količina ideja sa različitim težištima omogućuje stvaranje tlačnih izoamplituda koje omogućuju stvaranje gadnog nevremena (u pisanju mu se omakne i skoro napiše "nevermena"!). Spojiti „Idiotsku noć“ i „Beskrajni dan“? Igra riječi izvediva u hrvatskom prijevodu. Tko može reći da prijevodi naziva, kao i prijevodi dužih formi nisu neki vid umjetničkog rada? Može? E, onda je u pitanju loš rad. Griffin Murray i Andy Arquette. Kakav frankenštajnizam. Naći cijene za blindrame i iskopati industrijski uništavač papira. Pisati kod i pisati hrvatski. Boja i crnobijelo. Kuhinja i soba. Hodnik je rješenje. Izlaz.
Bit će bolje da se danas odmori. Od svega. I svih. Odlazeći među ljude. Možda ih nađe.

dan, kuhinja, skype

Osam je. Čaj je hladan. Jutro je toplije. Sunce probija. Tek sada primjećujem da je dvorište zazelenilo. Ovo ja od milja divlji park između zgrade i ulice zovem dvorištem. Čim malo otopli, šunjaju se penzioneri, umirovljenici, hokejaši, i kako ih sve već ne zovu, po livadi i čupkaju korov, sade cvjetove, lijepo ih vidjeti. Među tim tulipanima. Crvenim i žutim. Dvorište.

Kuhinja. Frižider. Štamplica. Točim nuladva jabučnog octa i dodajem malo tople vode. Ispijam. Dobro jutro. Voda za kavu. Danas već druga, a dan nije ni počeo. Pa cigareta. Palim pilu i čekam vrijeme da mi crijeva porade na poticaju za sranje. Od pošte ništa. Niti od novog posla. Već osam tjedana ne radim. Nakon 4294 dana – oslobođenje od jarma zvanog 9-17 5/7. Prvih tjedan dana nisam bio svjestan slobode. Ludilo je trajalo od buđenja pa do kasnog dolaska doma i lijeganja u krevet u polusvjesnom stanju. Sljedećih par tjedana odmor. Mir. Čak sam u u stanu uspio napraviti neke pomake po pitanju kvalitete življenja. Vremena na pretek i ništa nisam stizao. Nakon 5 tjedana čovjek pada u depresiju. Nedostatak rada, obveza, ritma, ubija. Trebalo mi je desetak dana da dođem k sebi. Uh.

Friški njuz. Vjesnik, Večernjak, Monitor, Novi list, Index, Iskon, HaeRTe, MojPosao, Posao, HaZeZe. Ništa. Školjka. Kada. Odlazim do Dione. Po cigarete i neku hranu. Trebalo bi neki prigodni četvrtački raučak pripremiti. Smislit ću nešto. Posliepodne ću nastaviti sa ličenjem zidova u kuhinji. Onaj prvi, preduskšnji je žut, prigodan. Ostali će biti bijeli. Tako će biti najbolje.

Iz sobe se javlja Skype. Dolazim do stola. Evo i prozorčića. Nepoznanica. Somebody is trying to set me into his contacts. Ili tako nešto. Razumijem to u potpunosti. Jednom tjedno to se događa. U prosjeku. Nepoznat software, nesnalažljiv, nespretan korisnik i udri mišem miško pa koga pogodi:

Ja: 09:45:12 klikamo po skypeu, pa što koga zakači, ili...
Ona: 09:45:24 ajme je ..baš tako 
Ona: 09:45:34 zašto nisi u kuhinji [uz ime mi stoji ta jebena poruka]
Ja: 09:45:46 onda nema problema, događa se vjerojatno svima u početku, samo naprijed. sretno 
Ona: 09:45:58 ne moraš pobjeći 
Ja: 09:46:05 zato što sam je upravo doveo u red 
Ja: 09:46:45 mislim, jedan zid. pred Uskrs ofarbao/opiturao u pile-žutu boju, umjesto jaja. :) 
Ona: 09:47:15 i mojstan je cijeli takav ..kažu papinski 
Ona: 09:48:19 šat radiš u svom životu osim pituravanja u modernu prigodnu žutu 
Ja: 09:48:37 ne znam baš kakav je njegov stan, ali kad imaš jedan takav zid, možeš doboti inspiraciju. Za kuhanje, pisanje, možda i neki poslić 
Ona: 09:49:42 voliš kuhati ..pisati .. 
Ja: 09:52:31 Savršena stvar za punjenje baterija, ide jedno sa drugim. Zamijeniš teze i od kuhinje dobiješ kuhatorij. Problem je nekada mogao nastajati u slučaju da olovku i kuhaču povremeno zamijeniš, no u današnje doba kad olovka služi samo za čačkanje ušiju i potpisivanje, takve stvari su nemoguće. 
Ona: 09:52:32 ode čovjek kuhati .. 
Ona: 09:52:50 ha ha .. 
Ja: 09:53:05 kuhanje slijedi ipak malo kasnije 
Ona: 09:53:51 a sada?
 Ja: 09:55:02 Sada baš pokušavam nešto pisati, pa me nenadano Skypeov pop-up prozorčić upozorio da netko želi nešto reći. 
Ja: 09:55:50 Razveseli me ovakva jutarnja konverzacija uz drugu kavu i nisam mogao odoljeti ne odgovoriti. 
Ona: 09:55:54 o dakle upadam uinspiraciju ... 
Ja: 09:57:15 pa kad nekoga staviš na listu, dotičnom se skype javi i kaže: čuj, evo netko te stavio na listu, možda te zna pa želi sa tobom komunicirati, a možda te ne zna pa želi sa tobom komunicirati bez ikakvih obveza i strahova. 
Ona: 09:57:55 osobno te ne znam ..ali možda se i upoznamo na ovaj uvrnuti tzv. novi način ...
 Ja: 09:59:07 ovo je već dovoljno da uz juratnje sunce i cvkut ptica čovjeku popravi dan (dance) 
Ona: 09:59:10 često ovako pričaš? 
Ona: 09:59:39 je dan je super ..sve već miriše na proljeće i ...samo da ne moram raditi ... 
Ja: 10:00:36 ne baš. imam par ljudi sa kojima se čujem, ali se otprilike svakih nekoliko (čitaj tjedan) dogodi da ti u monitor uleti padobranac, a nije lijepo čovjeka odmah otjerati i obeeshrabriti 
Ona: 10:01:16 he he ..ja sam dakle još i padobranac ...ma divota jedna 
Ja: 10:01:50 to je Onako kolokvijalno, sljedeći put, ako se javiš gubiš tu karakteristiku 
Ja: 10:03:06 Ako imaš posla, odi ti lijepo raditi (što god to bilo) da ne zabušavaš na poslu 
Ona: 10:04:54 počele su mi repeticije ..prof.  sam matematike ...ovako zaradjujem za koricu kruha ..čujemo se ...često sam on-line ... 
Ona: 10:05:12 bog, za sada ... 
Ja: 10:05:14 ok. bok. (handshake)
 
OK. Valjda je danas priči sa padobrancima kraj. Završio kuhanje. Završio kuhinju. Dosta za danas. Odmor. Odmor. Odmor. A onda duboko spavanje.

I tako, dok pišem ove „odmore“ zvuk prstiju po tipkovnici proizvodi pitanja: „od čega?“ „od čega?“ „od čega?“ – strašno.

___________________________________________________________________________________________

bolegr @ 23:43 |Isključeno | Komentari: 1 | Sakrij komentare

3.1.2007 23:42:19 | augustin

čitam dalje...

a što je to skype? svi pričaju o tome, šuška se po kuloarima, u haustorima grafiti ispisani, djeca pričaju u snu, što je to***, o neznanje, neznanje!! Jadna sam li ga!
(zastor pada, junakinja u blagoj nesvjestici ostade s pitanjem u zraku)

___________________________________________________________________________________________ 

i dalje bez imena

Budi se. Ne vidi ništa. Naravno, mrak je. Pali svjetlo. Pogled upućuje prema mjestu na kojem je sat. Nema ga. Uh, da, jučer je mijenjao raspored stvari po stanu i sva ranije stvorena automatika može u smeće i iznova će podsvijest pamtiti pozicije sata, daljinskih upravljača (možda je vrijeme da si nabavi neki od onih koje reklamiraju – jedan za sve!), pepeljara, polica sa traženim knjigama i onim drugim. Pas mater i dokolici.  Tri je sata ujutro. Zgodno. Jako.

San. San ga je probudio. Poznata lica. Promijenjena mjesta. Konverzacija nevezana. Dobrodošlica. Gdje? Sve je prožeto intenzivnim bojama. Ljudi iz bliske prošlosti. Dragi i manje dragi. Dobri, samo, nekima nedostaje malo više rada mozga prije upotreba govornog aparata. Prostorije su manje nego bi trebale biti. Ulica strmija. Žamor. Iz njega izviru tek pokoje nevezane riječi. Spojene u smislenu rečenicu izgledale bi zastrašujuće. Upravo mu nedostaje ona moć razlučivanja izvora zvukova. Koncentrira se na izlog. Susjedstvo se promijenilo (tko kaže da nije tako oduvijek bilo?). Vani je sumrak. Ili svitanje. Svjetlo je difuzno poput trenutaka djelomične pomrčine Sunca. Sumorno. Ulice su puste. Tramvaji plavi i prazni. Šestica na Kvatriću. Pa što? Nije to ni u javi neviđeno. Nosi svijetloplavu vrećicu u kojoj sadržaj (niti poznat niti bitan) izgleda sablasno. Objašnjava omanjoj grupi ljudi kako pronaći kolodvor. Hm, čini se da su autobusni i željeznički zamijenili mjesta. A možda je krivo rekao. Tko će znati. Bolje da ga zaboravi. San.

Svjetlo sa zida dnevne/radne/spavaće sobe dopire do kupaonice pa ga tamo ne mora paliti. Piša. Ravno u školjku (sreća da nju ne može tako lako maknuti jer bi nakon novih razmještaja u kupaonici svako malo bila poplava). Vraća se u sobu. Spavati? Ne. Sada više neće ići tako lako. Stavlja vodu za čaj i kavu. Uključivši računalo, pričeka da se „digne“. Treba mu vremena. Jest malo spor, ali je potentan. Provjerava e-mail (kao da mu je netko u posljednjih tjedan dana nešto bitno poslao). Ništa. Očekuje valjda nešto dobro. Loše se i onako samo po sebi događa. Neprestalno. Samo spam. Forum? Tamo u ovo doba žive duše nema (a i kada ima, tek se tu i tamo uključi u neku zanimljivu temu, jer mu je dosta lupetanja i svojega, a kamoli tuđeg). A blog. Bloger. Gobler. Bolegr. Možda. Moguće. Zašto ne. Da. O tome će ujutro.

Spržio si je jezik na kavu. Pali cigaretu. Čaj će biti dobar i topao. Biljke. Da, ne smije zaboraviti. Sutra im je dan za tuširanje. Pazi da ne pogriješi u računanju dana (svaka dva tjedna obavezno kupanje, takve instrukcije su mu dali) kao da o tome ovisi mir u svijetu. Dracaena Marginata i ona druga čije ime niti ne zna oživjele su mu stan. Dobio ih. U paketu sa još nekim zgodnim stvarima.

Trebalo bi nešto raditi. A morao bi se natjerati barem na malu šetnju kvartom. Usput bi mogao baciti smeće i pokupiti poštu iz sandučića. Sigurno je pun. One neželjene pošte. Pored toga i reklame za kredite, pizzerije, roletare i ostale mogu biti drage. Bit će to ljepši dan kada svane.

Gasi cigaretu (da svakako će ujutro izaći na zrak, morat će u trgovinu po novu kutiju, ova je već skoro prazna). Gasi računalo. Gasi svjetlo. Čaj će biti dobar i hladan.  Kao jutro.

___________________________________________________________________________________________

bolegr @ 14:40 |Isključeno | Komentari: 1 | Sakrij komentare

3.1.2007 23:45:13 | augustin

ne, nikako ne zaboravi politi cvijeće!!
što god bilo, polij cvijeće- o tome ovisi mir u svijetu!
(ne znam jesu li ti rekli, samo da ti kažem:) 
___________________________________________________________________________________________

odnos prema kategorijama

Eh, naprosto poželim napisati prvi tekst na prvom svojem blogu i naletim na dva zadana elementa koji se u prvom trenutku čine marginalnim, međutim, ako čovjek malo bolje razmisli, to je korak koji može pokrenuti lavinu.

Spremam ga u "općenito".

Znači li to da ne spada niti u jednu od ponuđenih kategorija ili je to "ono" nešto što ih sve povezuje?

Automobili slupani u filmovima povećavaju potrebne financije, a dobra glazba i humor općenito mogu razveseliti ljude više nego politika za koje se uglavnom, uz laž vežu, dok su putovanja i seks, sport i tehnologija, u odnosu na gorepomenutu prostitutku čisti užitak i zabava.

Eto sad. A gdje su kategorije umjetnost i gastronomija?

I taj naziv i opis bloga. Pa što ja znam kako će se dijete zvati a tek je staro jedva sat vremena. To ću dodati kada vrijeme za to dođe.


Dodatak (a bit će da je slijepo crijevo, tko će to još ovdje na dnu, u talogu kasnije naslaganih rečenica, tražiti? Možda jedino povremeno ja sâm, provjeravajući što sam sve od početka trkeljao): U ovom prvom tekstu navedene kategorije su one koje su bile u samom začetku bloger.hr-a (dat. 2006-05-07).

______________________________________________________________________________

bolegr @ 09:26 |Isključeno | Komentari: 4 | Sakrij komentare

20.4.2007 6:11:10 | bolegr

Sve ok TIE :)

28.2.2007 23:35:18 | take_it_easy

zaheb, nije bio prvi, ali nema veze, nek je to bila ipak augustin, pa makar kasnije.znam tek sad ništa nije jasno, ma mislio sam da je ovo bio prvi komentar na prvi post.

28.2.2007 23:32:19 | take_it_easy

drago mi je da ti je prvi komentar dala upravo - augustin. meni ga je dala jedna dobra duša - miss_sarajevo
a ja gdje sam to cijelo vrijeme bio?? nadoknaditi ću koliko je moguće. pozdav :)

3.1.2007 23:48:26 | augustin

ma kad me vučeš za jezik! (za ovaj dodatak, ide moj!)
ne boj se, nisi sam ima i i drugih nego ti koji nepoznati od tebe žive tvojim životom i ono sve što ti bje , ču i što sni gori u njima istim žarom ljepotom i čistotom
etc
______________________________________________________________________________