Bio jedan kafić, dobar kafić, i u njemu radio dobar konobar, baš dobar konobar, i taj dobar kafić što zbog kafića, što zbog konobara dolazili gosti, ali onako, pravo dobri gosti. U dobrom kafiću dobar konobar radio dobru kavu i dobri gosti cijenili dobru kavu dobrog konobara u dobrom kafiću.
Jedan dan u dobar kafić dođe gošća i naruči kavu s mlijekom, ali da je mlijeko sojino. Dobar konobar se zbunio, zna on za to sojino mlijeko, zna on štošta, ali ga nema pa to gošći i kaže. Nema. A ima li u dobrom kafiću čaj od divlje trešnje s ružinim laticama ili mangom. Dobar konobar zatečen pitanjem jedino je mogao izustiti: nema. Gošća vidno oneraspoložena nemogućnošću da u dobrom kafiću popije dobru kavu sa sojinim mlijekom ili adekvatnu zamjenu, čaj od divlje trešnje s ružinim laticama ili mangom, naruči dupli pelin. Bez leda.
Prođe od tog neobičnog događaja nešto vremena, dobar konobar nikad dobrim gostima ne priča svoje poslovne dogodovštine, što iz profesionalnih razloga što zbog opreza jer toga je toliko da bi postojala mogućnost da gostima ispriča anegdotu s njima u glavnim ulogama, a to nerijetko ne biva dobra priča, i dobar konobar je tako zaboravio i na gošću sa sojinim mlijekom i ružinim laticama, ali gošća nije zaboravila da postoji dobar kafić s dobrim konobarom i pojavila se ponovo. Opet je tražila dobru kavu sa sojinim mlijekom, hladnim, a kako ga nije bilo u zamjenu je pokušala naručiti čaj od divlje trešnje s ružinim laticama ili mangom. Kako ni sojina mlijeka ni ružinih latica u dobrom kafiću i dalje nije bilo, gošća je opet bila primorana posegnuti za trećom opcijom - pelinkovcem, duplim bez leda.
Iako dobar konobar iz dobrog kafića nikad dobrim gostima ne priča dogodovštine s gostima, ovu je jednostavno morao. Divio se dobar konobar dovitljivosti gošćinoj u narudžbama egzotičnih nam pića i divio se njenoj dosljednosti. Nije se toliko divio gošćinoj trećoj opciji (a tko i bi, sjetite se one sage s mostovcima kao trećom opcijom) i odlučio je tome stati na kraj. Pričajući ovu dogodovštinu, mimo svoje uvriježene prakse o nepričanju dogodovština s gostima, i s gošćama također, sagne se i otvori hladnjak, iz hladnjaka izvadi sojino mlijeko, a istovremeno lijevim kažiprstom upre u policu s ladičicama u kojima stoji čaj i prozbori samo dvije riječi: divlja trešnja.
Prošlo je od tada dosta vemena, dobar konobar je prestao s radom u dobrom kafiću, ali se povremeno u dobrom društvu znao sjetiti dogodovštine sa sojinim mlijekom, čajem od divlje trešnje i duplim pelinom, i potvrditi da se gošća nakon drugog duplog pelina više nikad nije pojavila u dobrom kafiću, da se sojino mlijeko pokvarilo, a čaj od divlje trešnje nekako popio.
Je li to zbog sojina mlijeka ili je to zbog divlje trešnje, možda je zbog manga i ružinih latica, možda čak i zbog pelina, pokušavalo je dobro društvo izvući zaključak iz priče dobrog konobara iz dobrog kafića. Nikom nije palo na pamet da gošća u dobar kafić nije dolazila ni zbog dobre kave, ni zbog čaja od divlje trešnje, ni zbog ružinih latica, ni zbog pelina. Gošća je u dobar kafić dolazila zbog dobrog konobara. Dok vjerojatno nije shvatila da dobar nerijetko ne vidi bolje od dobrog i da dobar konobar nije vidio dalje od sojina mlijeka i čaja od divlje trešnje. I duplog pelina
