- To tako više ne može! Vite, prošli je račun iznosio osan kuna, a
ovi dvaesitri. Čista samovolja! Pitali smo ga i da gospođa Križić, ona
ispod vas, ne plaća stubišnu rasvjetu jer je jadna oslipila, a on se
oglušio na to. E neće više tako, božemiprosti! Mi ovo nećemo platit!
Tako smo se nas pet dogovorili. Oćemo argumente!
- Susjeda, je li osam kuna mjesečno? Osam i trideset?
- Je, a ovi je vite, dvaesitri.
- Ali na ovom piše da je za tri mjeseca.
- Nema veze. To van je samovolja. Diktatura!
- A znate da je gospođa Križić umrla prije dvije godine?
- Nemojte!? Nije valjda, božemeprosti.
- Je. I njena vam sljepoća ne igra ulogu u zajedničkim režijama.
-
Nema veze! I oni doli isto. Letit će i on. Smeta nam prid garažama! I
još se pritio i prijavljivao. Zamislite vi to... A ja san van ovdi
četeres godina!
- Koji dolje?
- Oni iz radione. Sigurno nas prisluškuje. Ali neka. Neka čuje!
- Jel mislite na one garaže na zajedničkom prostoru dvorišta?
- Ma bile su trošne straćare pa smo morali to ozidat da se nekom ne sruši na glavu... A oni doli, vidiće on svoje!
- Doviđenja, susjeda, bog vas blagoslovio.
- I vas, susid, i vas.
