pregled dana

Carla del Ponte, članica UN-ove komisije za istragu događanja u Siriji u neposrednu je vezu dovela sirijske pobunjenike i masovna ubojstva civila nervnim plinom, a što direktno šteti širenju demokracije, slobode govorenja i mišljenja te mira u svijetu koju u duhu aktivne miroljubive koegzistencije šire humanistički misionari iz Sjedinjene Britanije i Velikih Američkih Država.

Hrvatska i dalje ostaje taocem sumnjivih lica. Lex zvani Josip očito je zalogaj za koji, umjesto priviđenja plavih vragova, treba imati veća ne usta već muda no što ih ima imenjak jednog od braće iz pretposljednje vijesti. Svaka sličnost sa pričom o kukavičjem jajetu je slučajna. 

Na skupštini dioničara Konzuma odlučeno je da će ubuduće predmet djelovanja družbe Konzum biti i djelatnosti „pružanje univerzalnih poštanskih usluga“, "ostalih poštanskih usluga" i "kurirskih usluga" te "izdavanje svih vrsta jednostavnih osobnih dokumenata građanima Republike Konzum" (neimenovani izvor informacije za posljednju odluku poznat, ali neimenovan). Također, na skupštini su izabrani novi članovi nadzornog odbora: Ivan Crnjac, Ivica Sertić i Mate Štetić, dok su opozvani: Josip Zaher, Ana Jerković te Ante Todorić. Prvonavedeni opozvani nije doveden u vezu sa najavljenom večerašnjom bečkom poslasticom, dok je trećenavedeni nažalost, sumnjivim djelovanjem jakih snaga Porezne uprave, bio onemogućen u nakani kolovoškog posjeta svjetski poznatoj hvarskoj opernoj kući Carpe Diem.

 

ZET-ovi stručnjaci za kartografiju, nakon višegodišnjih analiza poslovanja, zaključili su kako se više građana šverca (agr.: vozi na crno) nego li ih plaća kartu koja je, usput rečeno, višestruko jeftinija od karte na relaciji Paris - New York. Kako bi spriječili daljnji rast ove pošasti, odlučili su povećati brojnost jakih snaga kontrolorstva kako bi obranili svoj pokretni teritorij. Uime pokazivanja dobre volje za poboljšanjem suradnje sa kolateralnim poslovnim partnerima razmatraju smanjenje cijena karata za 5,15-7,05%. U slučaju nemogućnosti kontrole situacije i eventualne eskalacije sukoba, razmotrit će i poziv Badinterovoj komisiji u arbitražu.
 

Zastupnik SNS-a u srpskom parlamentu Marko Atlagić (Benkovčanin, "mini star" u "vladi" Milana Babića) ukazao je kolegama kako bi se Srbija trebala ugledati u Tuđmana i njegov način rješavanja kadrovskih pitanja te time od strane svih relevantnih političkih struja u parlamentu RS polučio prizivanje bliže i daljnje rodbine, dijela faune te Adolfa Hitlera i Benita Musolinija uz napomenu kako se dotični Franjo ne citira ni u hrvatskom Saboru.
 

Zbog niza ubojstava, otmica i brojnih drugih kaznenih djela koja su počinili kao pripadnici "zemunskog klana", Žalbeni sud u Beogradu, odbivši sve žalbe, pravomoćno je na po 40 godina zatvora osudio hrvatske državljane Miloša Simovića i Sretka Kalinića.
 

Večerašnji sraz Bečkog šnicla i Zagrebačkog odreska zagrebački će chef (franc.: ku'ar) Z. Mamić (čit.: Zoran, Zdravko, kakogod) započeti sa udarnom postavom koju će svojom virtuoznošću upotpuniti izvjesni Jorge Cruz Campos, poznati supermen hvarskih i vodičkih šankova olso kold Sammir. Također, smjerni i bogobojazni Z. Mamić (čit.: Zdravko, Zoran, kakogod), obećao je 2 milijuna eunovaca zlatnim plavim biz... bluzonima ukoliko mu ovi svojim neprocjenjivim znanjem, svesrdnim zalaganjem, nemjerljivim talentom i bespogovornom vjerom u plavu boju, Domovinu i bolju budućnost, priskrbe desetak istih, te se po objavljivanju informacije obrušio na sve eventualne izvore i prijenosnike informacija jer u Hrvatskoj ima i gladnih hrane.
 

Vrijeme promjenjivo, uglavnom loše.

ilica

dilema

Prvi bio antifeudalist, pobornik demokracije, zagovornik samostalnosti, antiklerikalac, unitarist, bio u zatvoru, malo se preobratio... 

Drugi bio antifašist, komunist, bio u zatvoru, malo se preobratio, i bio i pobornik demokracije i zagovornik samostalnosti... 

I oba Oci Domovine. A gdje je mater?

u par dana svijet ostao bez dva velikana

Mirko i Slawomir. Kovač i Mrožek. Braća po peru. Disidenti, kritičari, književnici. Ljudi.

buđenje hrvatske

Buđenje Hrvatske

citat

"Jer oni koji odlaze kao da onima koji ostaju ostavljaju priznanicu za čežnju."

(Ingeborg Bachmann, 1955)

susanine genealoške grančice

Proteklih pretprošlih godina znala je nazvati u neko doba kad su nam vremenske zone gledale u sunce, nekad je bila i debela noć. Imala je potrebu ispričati neke detalje iz života, detalje kojih se sjeća i neke koje je čula od drugih i htjela ih prenijeti dalje...

"Trebao bi tamo u crkve ići. You know, oni imaju sačuvane dokumente iz tog vremena. Sve ti je drugo spaljeno, nestalo. Za onog rata, za ovog..."

"Djed ti se zvao Marko. Well, Križan. Rodio se devestočetvrte u Priluci. Umro je četeresprve u Glamoču. Jedno ti je vrijeme radio kao stolar tamo negdje u Njemačkoj, hard work, you know. Enyway, tata mu se zvao Luka Križan, a mama mu je bila Jozefina. Imao ti je on i braću. Trojicu. Iliju, Matu... hm... well... i sestru je imao, Ružu. Hm, you know Ruža? Onu što se za Jerka udala i bila mu druga žena..."

"Baka ti se zvala Jacenta, djevojački Petro. I ona ti se rodila devestočetvrte, ali u Guberu. Umrla je šeesetšeste u Brezi kad si ti imao samo pola godine. Jako te je ona volila, htila je da se i ti zoveš kao naš Neđo. Otac njoj je bio Ilija Petro. On ti je bio isto stolar, bio je otišao i u Ameriku pa se vratio i umro u Livnu. A majka se zvala Stanka i djevojački se prezivala Jurić..."

"Osim nas, Cele, Neđe i tate ti Hrvoje imala je mama još dvoje djece, ali su umrli kao mali. Enyway..."

Imao sam ja i pitanja, ali su ostala bez odgovora. Jer u posljednje dvije godine obitava u svom osobnom svijetu bez povijesti. Umjesto sa svojim Lyleom, budi se i liježe s Alzheimerom. Susan.

tanto tempo, perzeidi

Neki dan, u subotu, slučajno i nakratko u rukama mi se našla knjiga Lidije Nikolić, "Osećanja. O. Sećanja", biografija Margite Stefanović Magi. Ramo ostavio za Danči. 

Malo listam knjigu, malo na preskokce otvaram stranice, metodom slučajnog otvaranja čitam dijelove pa naletim na jedan, gle koincidencije, koji me podsjetio na jednu lijepu lipanjsku večer 2007. godine i koncert Bebel Gilberto u Tvornici što se dovoljno protegla, večer, ne Tvornica, da zakači i početak sljedećeg dana. Tanto Tempo. 

Tu ni Perzeidi ne pomažu.

zločin i kazna

Čačić knjižničar, Čobi u kujni. 

Zločin je kažnjiv.

fiskalizacija

Zašto su se nakupci po placevima i slični ekonomski stručnjaci uskopizdili oko fiskalizacije pa karaju (oćureć: kude) Linića umjesto da ga zazivaju da im što prije dođe? To bi im trebao biti katalizator u ostvarenju napretka. 

Vidi ovog hvarskog i ostale iz tablice, što su primili vakcinu fiskalizacije 1.1.2013. Sve im pošlo na bolje. Promet raste u nebesa, nezapamćeno u moderno industrijsko i postindustrijsko doba, osoblju povećalo plaću do granice dostojanstva, zaposlilo s burze još ljudi... 

Trebalo bi to uvest i u sportska društva i udruge, i one druge, mitološke udruge, u stranke, pa da vidiš kako bi učas svi isplivali iz teških stanja i besparice koja ih je sirote zadesila. 

Odjednom bi zajebnički i korporativni mediji bili puni naslova: "Kumica Štefanija sa zagrebačkog Dolca povećala prodaju grincajga za 7%", "Zdravko Omamić prodao Iliju Sivonjića Liverpoolu za rekordnih 63 milijuna konvertibilnih funti", "Radi usklađenja sa poreznim zakonima Bozanić naručio 1376 komada novih fiskalnih škrabica"...

http://www.jutarnji.hr/rekorderu-s-hvara-promet-u-6-mjeseci-veci-2729-posto-/1119001/

 

izlet

Sjedneš na ulazne stepenice u haustoru, dlanovima se osloniš iza leđa, ispružiš noge i zažmiriš. Kroz zatovrene ti kapke probija crvenkasta svjetlost popodneva, na dlanovima osjetiš smirujuću hladnoću, a uši ti tek povremeno napadne vibracija rijetkog auta što ulicom promili.

U tren tako otputuješ jedno četiri stotine kilometara i četiri desetljeća pa uz rijetki auto čuješ graju djece sa ulice, klepetanje klompi po kamenu, škripu letvenih vrata iza jakoprljavobijelih podrumskih ulaznih. Hodnici podruma zgrade su spojeni i ulaskom na jedan ulaz zgrade može se doći do bilo kojeg njenog dijela.

Samo... podrum više nije podrum. Umjesto mraka, polusvjetlo, a umjesto drva i metala - keramičke pločice i umivaonici, tuševi, školjke... nepregledan labirint javnih zahoda. Krenem pronaći stube prema gore, prema prizemlju, široki su hodnici, no redovi umivaonika bez ogledala, pisoara i zahodskih vrata samo niču iza svakog kuta! Ne znam čijih je ruku ova dorađena scenografija, ali bih rado vidio jablane ispred zgrade! Breze barem! ...

- Dobar dan.
Prene me tih glas. Trgnem se. Dupe mi se ohladilo od sjedenja na stepenici, ruke ukočile, a naočale iscurile na vrh nosa. Svjetlinu staklenog haustorskog ulaza zasjenila ljudska kontura.
- U hladu odmarate sused? - namigne mi stara susjeda iz prizemlja.

lubenice

Đakovčani uznemireni preglasnim reklamama. Smetaju im lubeničari što sokakom provoze i nuđaju ono što baciš zeleno, a padne crveno. "Lubeniiiica! Lubeni-ceeee!" 

http://danas.net.hr/hrvatska/prodavacima-koji-vicu-lubeniceeee-kazne-zbog-buke

Jest, malo je iritantno kad oko sklopiš u popodnevnu dremku poslije posla (zar već tako rano s posla?!), ali... Erteel, Haerte i Nova ne smetaju kad u bloku promidžbenog programa odfrlje zvuk do kraja?! Taman te uspava kakva domaća dramska serija novije produkcije ili takozvani nogomet, kadli eto pauze, poluvremena i reklamnog bloka: "Čisto, a ipak ne i bijelo. Kupite Vešeks! S Vešeksom vaše rublje bit će čisto i bijelo kao nikad prano!" i "Di-Go kapsule za otklanjane disfunkcionalnosti! Za eventualne probleme i nuspojave obratite se svom liječniku ili ljekarniku." pa onda "Kalfovit... stoka je zdrava i ne pada s nogu! Pogodno za stoku i ukućane." "Katran... kupite bitumenske pripravke od nas, a za perje se pobrinite sami!" Ima i onih betonsko-reklamnih blokova rađenih kod teve-prekupaca u kojima sve reklame, a čita ih Drago Celizić navrnut na deset, izgledaju jednoliko ko Božanićeva podnevna misa. Samo nema mikrofonije. I ne smetaju im ni oni majmuni što prakticiraju reciprocitet "više kubika - više decibela". O izboru sredstava za nadglašavanje buke frankfurtskog aerodroma neću ni slova.

Sjetim se utrinske faze života mi moga kad sam pod prozorom imao prilike slušati "krumpiraaaa! lukaaa! krum-pira!" Šetao začeonom stranom zgrade suvozač, mjeritelj i reklamirao svoj brend dok ga je s prednje strane zgrade vozač u kombiju s robom pratio (paralelni laki kas sinkroniziran kao u Ester Williams sa drugaricama u Balu na vodi). I smetalo mi. Priznam. Malo mi ipak smetalo. To što prodaju luk i krumpir, a ne lubenice.

Hjuh...

Oćel' to vrijeme više da mogu na balkon!?
Il da odem do tuš-kabine..

dvopredmetni studij

Riknuo kotlić. Vodokotlić. Nije moj, al kao da smo u rodu pa kad nema koga drugog - aj ti (engl. IT).

Prvo pomisliš - plovak. Lakopopravljivo. Al nije. Nije to pecaljka da plovak promijeniš i gotovo. Raštimano sve bilo, par polomljenih dijelova od ranije (vide se sedimentne naslage iz čega se dade zaključiti da su neka tektonska pomijeranja nastala u doba između Trijasa i Jure, a neka između Jure i Bobana), a par stradalih u nedjelju, povijesno poznat dan kada dame energičnije povlače one pertle/vezice/žnirance na kotliću, a poslije se u maniri M.K. (identitet poznat autoru, a i drugima) pravdaju rečenicom: "Nisam ja!".

Otišao u Pipa-Midlton-centar u Ilici kod Krajiške i tamo prepoznao model kotlića: Liv-Ulman-Laguna. A tamo mi objasnili da se "zelena" (čitaj: "tirkizna") na vodokotlićkom kaže "calypso" (eng. kalipso) i da ga imaju, al nemaju, tojest, da sam dovoljno rano došao da oni mogu robu naručiti da im iz skladišta dođe isti dan oko tri sata (ono doba kad Sunce još razmišlja o zenitu). Pristanem na nemoralnu ponudu po zvizdanu doći po isti, odem se hladiti u radionicu skulptura i razglednica pa oko pola tri nazovem. Vele - stiglo. Ništ, do tamo tramvajem (tko bi lud praznih ruku hodao ulicom, Ilicom), a natrag pješke (tko bi normalan punih ruku hodao ulicom, Ilicom).

Otvorim kutiju, a unutra - svega. Plastike, gume, metala. Ima i papira: upute. U glavi odmah zazvoni: ČJU! (eng. read the fucking manual). Sjetim se koliko puta sam se poskliznuo čitajući upute. Otprilike jednako onoliko koliko sam se puta poskliznuo i ne čitajuć ih. Prvo mi uspije razlučiti prvu od druge stranice, imaju slike brojeve, al imaju i slova i ne znaš jel redoslijed alfanumerički ili numeroalfički. Prepoznam neke zadane elemente pa krenem. Posložim dijelove montažno redoslijedno, spojim dio metala s plastikom, poslije dio plastike s gumom i opet s plastikom... ima viška dijelova. O (dodati po vokaciji i bogatstvu vokabulara)!!!

Odustanem od uputa pa se prihvatim šalabahtera u obliku strganog kotlića na zidu. Skinem šalac sa zida, otvorim ga, a unutra, kako već ranije rekoh, kaos. Kao i na papiru. O (opet dodati ono po vokaciji i bogatstvu vokabulara) i informatiku i povijest umjetnosti i elektrotehniku i strojarstvo. Za ovo treba dvopredmetni studij arheologije i vodoinstalaterstva. Jer to su izgleda najprikladnije metode. Pažljivo povadim sve komadiće koji su preživjeli kotlićke cunamije, poredam ih na čistu plohu pa krenem metodom pokušaja i popušaja. Ravensburger i Clementoni skupa ne bi to tako oslikali, narezali i zamiješali. Spojim karpalne i metakarpalne dijelove, zguram ih u ležišta - stoji. Od lič no! Zakačim kotlić na nosače, spojim ga na privremeno zatvoreni izvor vode, pritegnem, pustim vodu, dotegnem da prestane curiti sa spoja, stisnem gumb/dugme/puce za ispuštanje vode - radi. Možda i bude nešto od mene. Oćureć od kotlića.

Ostalo je povijest. A možda i budućnost...