Pages

30 November 2018

dijagnoza

Jada se drug.

- Čovječe, tuku damari ko bubnjevi Darkwooda, srce u ušima osjetiš kako lupa ritam teretnih vagona dok klize po tračnicama, u želucu, umjesto jata leptira, Andromeda se cijela okreće ko ringišpil, mozak luta ko Oumuamua; pivo mi ne paše, vino crveno još manje, gladan nisam nikako, čudesa za ne pričat sanjam sto na sat. Zaljubljen sam, nema druge.
- To ti je opasno ko temperatura četerezdva u ovako odraslih.
- I ja to mislio. Spasila me doktorica. Nisi ti zaljubljen, veli mi, imaš visok tlak, prekomjerno ubrzan rad srca, povećanu količinu kolesterola u krvi i gastritis.
​​
Dobro je. Već sam se bio zabrinuo.

29 November 2018

dvajzdeveti

Danas mi je polurođendan. 

Na današnji dan prije pedesetdvije godine, u svojoj prvoj godini života, napunio sam prvu polovinu godine života. Tog istog dana umrla je moja baka Jacenta, tatina mama i mamina svekrva. Ne sjećam je se, ali iz roditeljskih priča pamtim da je htjela da se zovem Nedjeljko jer sam rođen u nedjelju. Nek mi oproste svi nedjeljci, ali meni je to malo previše. S obzirom da je već svojeg najmlađeg sina tako zajebala, valjda ga je rodila u nedjelju, njen stariji sin i njena tada jedina snaha nisu joj ispunili tu želju. Dali su mi drugo ime. Nekako mi se čini da su se i oni malo zajebali, ali nema veze. Ne želim ni pomisliti kako je sve moglo završiti, odnosno početi, da sam se, rećemo, rodio u četvrtak.

Na današnji dan, ali prije tri frtalja stoljeća, rodila se i jedna država koja je definirala današnje granice naše sadašnje države. Službeno, dan je nazvan Danom Republike, ali je bio poznat i kao Dvajzdeveti. Pitanje "gdje ćete za Dvajzdeveti?" bilo je normalno i u rangu "gdje ćete za Prvi maj?" Ono "gdje ćete za Novu?" bilo je ipak par klasa i kopalja iznad. Božić se, i jedan i drugi, baš kao i Bajram, kako i pristoji, slavio u obiteljskim krugovima, a mi smo, djeca školarci, slavili sve odreda i jedni s drugima dijelili darove prikladne običajima. 


Zanemarimo li prešutno ritualno prinošenje žrtava u obliku klanja tovljene domaće svinje i pripreme mesojedne zimnice, danas spomena o tome danu uglavnom nema. I kako nema spomena Danu Republike, rođendanu bivše države i naše prve republike, tako nije bilo spomena niti neki dan kada se cijeli svijet okupio u Parizu na stogodišnjicu završetka Velikog rata. Nestanak i danas nekima omiljene Austrougarske i pojava mrske južnoslavenske zajednice nedugo nakon završetka Velikog rata, a taj dan pada baš na rođendan moje sestre, što će reć za dva dana, i nije nešto čega se današnji veliki Hrvat želi prisjećati. Malo je možda jedino nezgodno što su okviri i sadržaji ideja o nastanku zajednice prije sto godina, čija je slijednica temeljana dvadesetpet godina kasnije, bili zasnivani na ideji mnogih hrvatskih velikana tog i ranijih doba. 

Ispada, a prema glasnim i vlasti bliskim dijagnostičarima, da su  i Juraj Križanić i Pavao Ritter Vitezović, i Ljudevit Gaj i Đej Đej Štrosmajer, i Franjo Rački i Fran Supilo, i Ante Trumbić i Ivan Meštrović, kasnije i Josip Broz Tito te još neki tipovi poput Moše Pijade, danas znanog kao Pučko učilište ili Veljka Vlahovića, danas Park Stara Trešnjevka, imali gadne noćne more, bulaznili su u snu, vrlo vjerojatno i mjesečarili, skoro pa čistu shizofreniju imali. Jer, iz te malo prije navedene perspektive, takve snove o ujedinjenjima mogu sanjati samo bolesni umovi, mrzitelji svega hrvatskog. A opet, mnoge od njih, skoro sve osim nekoliko posljednjih, vrli bi stručnjaci možda čak i rehabilitirali, opravdali njihove ideje, težnje i politiku geopolitičkom konstelacijom, duhom vremena, nedostatkom nacionalne spoznaje, težnjom za golim opstankom, đenovskom ciklonom, manjkom vitamina C i anemijom. Ja njima ne vjerujem ni trunke. Jer kad vidiš ovo konačno svjetlo, onaj posljednji mrak ti se čini skroz dobrom opcijom.

Inače, na današnji dan, na Dan Republike, rodio se i izvjesni Ivan Miklenić, dugogodišnji urednik Glasa Koncila. Sve nekako mislim, on sigurno na rođendanske zabave zove Tomu Karamarka, a ovaj mu tematski jednako gostoprimstvo uzvraća 25. maja. Sudba gora nego Udba. I, da je ne preskočim, na današnji je dan umrla Walburga Amalia Christina, u današnjim vladajućim krugovima posebno jako popularna modernizatorica hrvatske obrazovne i medicinske infrastrukture, inače poznatija kao Marija Terezija.

I šta sad? Jel da slavim il da tugujem? Il da pričekam čvarke?

28 November 2018

rendom emrđensi


Probudi me mrak s crticama. Kroz spuštene rolete probijaju se zrake Sunčeve svjetlosti. Što se mene tiče, u ovo doba mogu bit i čestice. Pogledam na sat, a sat je na mobitelu - sedam i četrdeset. Od ostalih obavijesti, dva mejla, zaustavljen bekap i jedan propušten poziv. Od prije dva sata. Jebate, ko me zove prije šest? Valjda nije neko sranje? Ti pozivi u ta doba su ko nekad telegrami u bilo koje doba. Da te istresu. A opet, danas mi je i polurođendan. Dvajzdeveti peti - Dan Republike.

- Halo. Imam propušten poziv.
- Dobro jutro!
- Dobro. Jutro.
- Ej, Križ, to si ti?
- Halo...
- Križ?!
- Molim...
- Jesi ti?!
- Da...
- Goran je!
- Da...
- Sori ak sam te probudio.

Po nijansama boje glasa, Goran je u autu, ali to ga ne spašava.

- Nisi me probudio. Da jesi, vjerojatno bi drugačije razgovarali.
- Sori. Moj ti mobitel svako malo nazove neki rendom broj u neko rendom vrijeme.
- U redu je. Samo, mijenjaj mobitel. Ili imenik.
- Budem. Sori još jednom.
- Čuj Gorane, možda ti je to tvoj emrđensi kol?
- To ne može bit!
- Jesi siguran?
- Ma da! Znam to, to mora bit jedan broj predefiniran.
Ko da ja to ne znam.
- Sam se ti s takvim mobitelom nadaj da je tako i da ti neće trebat.

27 November 2018

tilema

Neki dan pričali o neobičnim imenima ljudi s kojima smo se susretali. Susretali se s ljudima s imenima i samo s imenima u odsutnosti ljudi. Sjetili se gomile, riječnih, morskih i planinskih, biljnih i životinjskih, planetarnih, sazvježđastih, neka su, usljed raznih promjena, nestala sa scene, neka se ustalila toliko da su postala jača od vlastitih korijena, osamostalila se, dobila vlastitu osobnost, al najjači dojam ostavila - Tilema.

- Dilema?
- Ne. Tilema. T Tilema.
- T kao Tito?
- Ne T kao Tito. Ti kao Tito, le kao Lenjin i ma kao Marx.
- Ček! Molim?!
- Da! Tito, Lenjin, Marx - Ti le ma. Tilema.
​​- Kako?!
- Heh, otac. Revolucionar i komunista.
- A mater?
- A mater valjda šutila, pristala. Ne smiješ kontra revolucije.
- Tilema. Jel bila jedinica?
- Tilema, jedinica bez dileme.

26 November 2018

nedjeljni ručak

Nacijepaš drva, naložiš, ugriješ kuću za u gaćama i majici bit. Skuhaš. Prodinstaš luk, dodaš češnjak i celer, onda tikvice pa vrganje, njih si sušene već ranije u vodu stavio namakat, dinstano podliješ povrtnim temeljcem i sokom od paradajza i pustiš tri frtalja sata. Varivo iz snova od neki dan. I sve domaće i zdravo ko slanina, u apoteci bi na recept izdavali, a ona - da je umorna, tri dana nije stala, da bi samo spavala, da joj nije do hrane i da neće doć. Ništa. Pojedeš sam, opereš suđe, odeš preslagivat tavan. Onda ošmirglaš i ofarbaš ogradu. Kasnije uzmeš čitat, ubiješ vrijeme, popiješ malo vina pa u krpe.

24 November 2018

knjiga manje

Ulazimo u stan. Gleda zidove, police.
- Uh, bogati! Jes ti pročito sve te knjige?
- A ima nekih koje sam pročito, a nisu tu.
- Ma bjež, ja t ni lektiru nisam mogo. Nije t to za mene. Čitanje umori.
Zalegne pod sudoper.
- De bogati, dodaj mi trinesticu.
Dodajem.
- Ajd i one plave kliješte.
Dodajem.
- Vidiš, moj ti, ja i beš knjiga ležim, a radim. Zamisli tek da sam čito.
- Pa jest. Pravo kažeš. Možda bi spavo, a radio.
- Aj, ne zajebaji.
- Prvi si počeo.

Steže vijke, umjereno bogara, provjerava ventile, usklađuje pritisak. U kupaonici skida umivaonik, mijenja pipu, vraća umivaonik, pa trinaestica, pa plava, onda stezanje, bogaranje, provjera i usklađivanje. Gotovo. Otresa radnu manduru, sjeda za stol, pali Chesterfield, otpija pivu.
- Kolko? - pitam.
- Ništa.
- Kako ništa? Ne može ništa.
- Tako. Čeko si me, a i pivu sam popio.
- Ne radiš ti za pivu. Evo dvista da se ne svađamo, napravio si posao.
Nije mu baš po volji, ali pristaje. 
- Eto ti sad knjiga manje. 
- Neka. Ima nečeg i u vodi.

Povlači još dim, za kraj, gasi cigaretu, prazni pivsku bocu.
- Idem ja sad. Čujemo se, i fala ti.
- Fala tebi, čujemo se.

23 November 2018

gusta juha

Vlak dolazi na zagrebački glavni kolodvor. Vani je sunčano, toplo za košulju. Silazim na peron među prvima. Krenem s kolodvora, no promašim prolaz i nađem se u nekoj velikoj kancelariji. Plava mi dugokosa uniforma objašnjava da sam krivo ušao. Kao da to i sam već ne znam. Izlazim iz kancelarije, s kolodvora izlazim. Tramvaj se, plav i lijen, uz tamnozelenu živicu vuče prema Esplanadi.

Sunčan dan prelazi u sumrak. Idem kući. Ne! Idem po rajngle, trebat će mi u nedjelju. Odlučim prošetati. Sumrak se povlači.

Nedaleko od Desatične ulice ulazim u zgradu iz koje sam odselio. Stan je nekako sav drven i bijel. Soba sa svijetlom kuhinjom na posljednjem je katu, strmi je uski prolaz do zahoda na tavanu. Poprilično klaustrofobično, ali sve poznato. Ta živio sam tu. U kuhinji prazan nered. Mogao bih skuhati gustu crvenu juhu od tikvica i vrganja, pomislim. Za ovih par gostiju koje nisam zvao, ali su tu. Rajngle su ispod sudopera. Dignem poklopac s velike. Puna je punjenih paprika. Neupljesnivljenih. Poklopim. U manjoj nema ničega. Podignem je i počnem sjeckati povrće. Ne pada  i na pamet podgrijavat paprike. Rešo na struju je na štokrli pored.

Odjednom, tih par ljudi više nije par nego ih je desetak i više. Kuhinja se pretvorila u dvorište, a s balkona koji s prvog kata gleda na dvorište, stara bivša susjeda telefonira. Glasna mi prijateljica objašnjava da ona ne zna sve te ljude i nije ih zvala. Oni nju znaju. Jedna se u suzama čudi prijateljici s ogromnim trbuhom jer je četvrtast, ova je tješi i pokazuje joj kako je torbu stavila ispod tunike. Sjedokosi lik gladi sivkastu mačku. Utegnute vitke crne hlače mi se nude. I nude pomoć oko kuhanja. Prihvaćam. Svi nešto govore. Susjedu s balkona čujem kako spominje da prepoznaje neke u dvorištu, da je gužva i da ona ne zna što tu radimo, ali da smo mirni i pristojni. Ne znam s kim razgovara, ali mi se nekako ne čini da je zvala policiju. Bit će da stanodavku obavještava da sam došao po ostatak stvari.

Sumrak ponovo pokušava. Previše mi je ljudi. Spava mi se i poželim da skoro svi nestanu. Želja mi se ispuni - probudim se. Sam.


Spavanje poslije doručka nekad je loša navika, a nekad - čista privilegija.

21 November 2018

onaj koji hrani golubove

Nikakvi kolakušići i nikakve dalije orešković, nikekve mrak-taritaš i nikakvi beljci, jukatanske berometeore da nit ne spominjemo. Hrvatsku će spasiti, podići i povesti on. 

 

Onaj Koji Hrani Golubove. 

20 November 2018

kratke pripreme za put u dvoje

- Daleko je to, dragi. Oćemo autom ili avionom?
- Ljubavi, ićemo autom. Staćemo na pola puta, ručat pa dalje.
- A prispavaće nam se poslije ručka.
- Pa šta? Neko će vozit, ja ću spavat.

18 November 2018

mačak na uzici

Sunčan dan ova nedjelja bila. Dan dušu dao za šetnju Rokovim perivojem. Loli, Sandri i Davoru. Meni je i Britanac bio dovoljan. Gužva. Izlagači i lagači, zainteresirani kupci sjećanja upakiranih u tuđe memorabilije, rijetki primjerci izdanja knjiga koji se mogu naći tek na svakom trećem štandu, pregršt ih po cijeni jedne kave. Vinili, porculan, bronca, papir. Zrak, zemlja, voda, vatra. Sitni prevaranti, oni malo krupnijeg formata, vrijedni restauratori umjetnina i obrtnici pristojnog profita, dokoni kolekcionari, luftiguzi poput mene. Sve je to na Britancu. 

A malo dalje, kad se niza Kačićevu čovjek krene spuštati, ima što vidjeti. Iznad cijelog prizora i iznad Cibonina tornja - sunce, u dnu se ulice šareni Zeleni val, a odmah na početku mladi se mačak na uzici opire starcu i ulasku u kuću poslije nevelike šetnje do obližnje iličke pekare. Zabilježiš to pa odeš do T.H. na kavu. I pivo. I... I onda naravno da zaspiš u sedam popodne, jel.



A kad se čitajuć u krevetu posklizneš i zaspiš u sedam uvečer, normalno je da se probudiš iste večeri u polajedanaest. A nasanjaš se svega za cijelu noć. I šta sad?


12 November 2018

1961.

Zagledaš se u čašicu pa u etiketu na boci, i slova i brojeve na etiketi, godina je 1961. destilerija na sjeveru Škotske radila je punom parom, a ti potegneš lutati po bespućima glave ti vlastite i internetskim prostranstvima, umjesto grlom u jagode, udariš jednim od Glenlivetića (destiliranom šezdesetprve i u bocu pretočenog dvijeidvanaeste) po grlu. Uhvati te onaj virus Baneta Bumbara. 





Te iste hiljadudevetstošezdesetprve Jurij Gagarin je postao prvi čovjek u svemiru. Astronaut Alan Shepard postao je prvi Amerikanac u svemiru, a Virgil Grissom u američkom svemirskom programu Mercury - drugi. Kozmonaut German Titov u sovjetskom svemirskom programu Vostok 2, postao je drugi čovjek u Zemljinoj orbiti i prvi koji je u svemiru bio više od cijelog dana. Venera I , sovjetska svemirska letjelica postala je prva ljudskom rukom napravljena letjelica koja je prošla pored neke druge planete Sunčevog sustava. Pored Venere, naravno​. John Fitzgerald Kennedy​ postao 35. američki predsjednik, ​ ​i Amerikancima i svijetu obećao Amerikanca na Mjesecu prije kraja desetljeća​. ​To se i dogodilo '69. ​

Osim što je slao ljude u Zemljinu orbitu, JFK je poslao i 18.000 američkih "vojnih savjetnika" u Južni Vijetnam i tako započeo rat na njihovom poluotoku. Nikita Hruščov, tadašnji sovjetski vođa, nije ništa obećavao. Samo je iz Lenjinova mauzoleja dao maknuti Jožu Visarionoviča Staljina, a Staljingrad, nekadašjni Caricin, dobio je novo ime – Volgograd. 

U Jugoslaviji je živjelo 18.549.300 stanovnika, u Hrvatskoj ih je, po tadašnjem popisu, živjelo 4.159.700, a od toga, prema tadašnjoj upravnoteritorijalnoj podjeli, u Zagrebu je živjelo njih 430.800. Mlijeka se u Hrvatskoj te godina proizvelo 626,8 milijuna litara, od čega je 543,8 milijuna bilo u individualnom, a tek 83 milijuna u društvenom sektoru. Jogurta i srodnih mliječnih supstanci proizvelo se te godine oko 2.868.000 litara. ​U Vrbovcu pokrenuta tvornica za preradu mesa PIK Vrbovec. Ivica Todorić će napuniti deset godina​, Željko Kerum jednu, Zdravko Mamić dvije, ​a Tomislav Horvatinčić 13. Tridesetdevetogodišnji Franjo Tuđman postao je prvi ravnatelj tek osnovanog Instituta za historiju radničkog pokreta.

​U proljeće te ​1961. godine ​Tito je na Galebu malo krstario zapadnom obalom Afrike, a na jesen je u Beogradu bio domaćin Prvoj konferenciji Nesvrstanih. Tamo je ugostio mnoge premijerke, premijere i predsjednike država, među njima i Šrilanćanku Sirimavo Bandaranaike, Egipćanina Gamala Abdela Nassera, Indijca Džavaharlala Nehrua, Cipranina Makariosa III, ​Ganca Kwamea Nkrumaha, Indonežanina Sukarna, Kambodžanina Norodoma Sihanouka i cara Hailea Selasija, poznatog i po tome da će ga 36 godina kasnije opjevati Zabranjeno pušenje.​ Kongoanac Patrice Lumumba nije došao jer ga je Tchombe sredio u Katanžanskoj džungli. U toj istoj kongoanskoj Tchombetovoj Katangi u avionskoj nesreći poginuo tadašnji, drugi po redu, glavni sekretar UN-a Dag Hammarskjöld, dobitnik Nobela za mir. Nobela za književnost dobio jugoslavenski (hrv.čit.: hrvatski; срб.чит.: српски; bos.čit.: bosanski) pisac Ivo Andrić. Godinu kasnije Dušan Vukotić će dobiti pravog Oscara za Surogat. 

Sva ta, a i mnoga druga nespomenuta imena su se i cijelo desetljeće kasnije provlačila kroz naš dom, ulazeći u nj kroz vrata u novinama velikog formata i kroz prozor crnobijelog RIZ-ovog televizora.
 
Počela ​i ​gradnja Berlinskog zida, ograničavajući kretanje između Istočnog Berlina i Zapadnog Berlina i stvarajući tvrdu granicu između Istočne Njemačke i Zapadne Njemačke, Istočne Europe i Zapadne Europe, između Istoka i Zapada. Ostatke istog vidjet ću prvi put u životu godinu dana nakon rušenja. Britanci počeli pripremati podlogu za Brexit - podnijeli su zahtjev za učlanjenje u Europsku ekonomsku zajebnicu, a rodila im se Diana, buduća princeza od Walesa. U Jeruzalemu sudilo i na smrt osudilo zloglasnog nacista Adolfa Eichmanna.

Fidel Castro objavio pobjedu u Zaljevu svinja u borbi protiv​ ​paramilitarnih skupina koje je financirala CIA. Kasnije je, u obraćanju voljenoj Kubi priznao da je marksist lenjinist i da će Kuba prihvatiti socijalizam kao društveno uređenje.

U Zagrebu je otvoren​​a izložba Nove tendencije, jedna od najznačajnijih izložbi te godine u cijeloj Europi pa i malo šire​. Nastavak je to, na neki način, avangarde iz grupe EXAT 51- Nove tendencije​. Mogućnost za pokretanje svega oslonjena je na postojanje kontinuiteta “umjetnosti konstruktivnog pristupa”, inicijatoru njemačkobrazilskom umjetniku Almiru Mavignieru, ali i "našima", Juliju Kniferu i Ivanu Picelju.​ ​Kompozitor Milko Kelemen osnovao Muzičko bienalle Zagreb, festival moderne klasične glazbe, jedan od najznačajnijih festivala te vrste u Europi. Već na sljedećem festivalu gost će biti John Cage, a par godina kasnije i Karlheinz Stockhausen. Jebate, koja imena za tu tamnicu naroda i narodnosti. Zapravo, s​ve to je izgledalo kao da ovaj dio svijeta prestaje biti šupkom Europe, da postaje mjestom dobrim za prosperitetan život.​

U Liverpoolu, u The Cavern Clubu, prvi put nastupaju Beatlesi​, a u New Orleansu se rađa Wynton Marsalis​, trubač i kompozitor, prvi koji će, i to dva put za redom, dobiti Grammyja istodobno u dvjema kategorijama: jazz i klasika. Za vrijeme gostovanja Kirov baleta u Parizu, ruski baletan Rudolf ​N​urejev traži azil u Francuskoj.

Uz milijune manje poznatih, te se godine rađaju budući američki predsjednik Barack Obama i Yanis Varoufakis, grčki ekonomist i trenutni ministar financija, sprinteri Calvin Smith​, Carl Lewis​ i Ben Johnson, rumunjska gimnastičarka Nadia Comăneci, koja će za svoju izvedbu na dvovisinskim ručama na Olimpijskim igrama u Montrealu prva u povij
esti dobiti čistu desetku. Svijet prvi put u životu vide i američki košarkaši Dennis Rodman i Isiah Thomas, kanadski hokejaš Wayne Gretzky, te nogometaši​ Lothar Matthäus i Carlos Valderrama. Rađaju se​ i Heather Locklear, Meg Ryan, Alka Vuica, Doris Dragović. Tim Roth (onaj što u filmu Bugsy liči na Kerumovog pekara Svagušu), George Clooney (onaj što liči na Iću), Michael J. Back to the Future Fox, Forest The Last King of Scotland Whitaker, Woody True Detective Harrelson, ​Laurence Matrix Fishburne i James Sopranos Gandolfini.

U Sjedinjenim Američkim Državama prigodno štampajući poštansku marku, proslavljaju stotu godišnjicu rođenja oca košarke Jamesa Naismitha, premijerno ​prikazuju film West Side Story sa Natalie Wood u glavnoj ženskoj ulozi​, a n​akon trogodišnje pauze, na scenu se ​vraćaju i​ Tom i Jerry. Barbie upoznaje Kena.

Te godine, sa i bez mačke, svijet umirući napušta austrijski fizičar, nobelovac Erwin Schrödinger. Umire i psiholog Carl Gustav Jung. Puškom si skončava život Ernest Hemingway, pisac najmoćnije i najkraće kratke priče na svijetu, a Garyju Cooperu odzvanja točno u podne.

Prvenstvo Jugoslavije u nogometu osvaja Partizan, druga je Crvena Zvezda, Hajduk treći, a Dinamo četvrti. Dinamo je tog proljeća u polufinalu Kupa pobjednika kupova izgubio od Fiorentine koja je u finalu tukla Glasgow Rengerse, postojbine onog Glenliveta koji me potaknuo na ovo glavinjanje po svemrežju.

​​Moja buduća majka napunila je 15, a njezin budući muž 24. INA, buduća firma u kojoj će moj otac dočekati penziju, nije postojala, bit će osnovana ​tek ​za tri godine​.​​ Ja ću se roditi za pet. Godina.​

5 November 2018

kratka jutarnja ​telefonska​ prigovaranja

- ​Alo, majko.​
​- Bok, sine.
​- Jeste dobro, zdravi i to?​
​- Eno tata je na tavanu, traži nešto.​
- Mama, jel ti mene ne čuješ ili me ne slušaš šta govorim?
- Da.
- Jesi ti uopće čula šta sam te pitao?
- Jesam. Šta?
- Dobro​, okej​. Nego, jel istina da tata treba na operaciju očiju?
- ​Otkud ti to?
- Čuo. Iz Švicarske mi javili.​
​- ​Ma pusti ga. Znaš ti tatu, svašta priča​ po tom Skajpu​, a ljudi misle da je ozbiljan.
- Jel treba il ne treba? I nemoj mi odgovarat sa da.
- ​Rekla sam ti da je na tavanu. ​Ne treba. Eno ga vidi i bez naočala. Kad hoće.

Ona čuje, on vidi​. Skype radi. Dobro su.