tilema

​

Neki dan pričali o neobičnim imenima ljudi s kojima smo se susretali. Susretali se s ljudima s imenima i samo s imenima u odsutnosti ljudi. Sjetili se gomile, riječnih, morskih i planinskih, biljnih i životinjskih, planetarnih, sazvježđastih, neka su, usljed raznih promjena, nestala sa scene, neka se ustalila toliko da su postala jača od vlastitih korijena, osamostalila se, dobila vlastitu osobnost, al najjači dojam ostavila - Tilema.

- Dilema?

- Ne. Tilema. T Tilema.

- T kao Tito?

- Ne T kao Tito. Ti kao Tito, le kao Lenjin i ma kao Marx.

- Ček! Molim?!

- Da! Tito, Lenjin, Marx - Ti le ma. Tilema.

​​- Kako?!

- Heh, otac. Revolucionar i komunista.

- A mater?

- A mater valjda šutila, pristala. Ne smiješ kontra revolucije.

- Tilema. Jel bila jedinica?

- Tilema, jedinica bez dileme.

1961.

Zagledaš se u čašicu pa u etiketu na boci, i slova i brojeve na etiketi, godina je 1961. destilerija na sjeveru Škotske radila je punom parom, a ti potegneš lutati po bespućima glave ti vlastite i internetskim prostranstvima, umjesto grlom u jagode, udariš jednim od Glenlivetića (destiliranom šezdesetprve i u bocu pretočenog dvijeidvanaeste) po grlu. Uhvati te onaj virus Baneta Bumbara. 

​
Te iste hiljadudevetstošezdesetprve Jurij Gagarin je postao prvi čovjek u svemiru. Astronaut Alan Shepard postao je prvi Amerikanac u svemiru, a Virgil Grissom u američkom svemirskom programu Mercury - drugi. Kozmonaut German Titov u sovjetskom svemirskom programu Vostok 2, postao je drugi čovjek u Zemljinoj orbiti i prvi koji je u svemiru bio više od cijelog dana. Venera I , sovjetska svemirska letjelica postala je prva ljudskom rukom napravljena letjelica koja je prošla pored neke druge planete Sunčevog sustava. Pored Venere, naravno​. John Fitzgerald Kennedy​ postao 35. američki predsjednik, ​ ​i Amerikancima i svijetu obećao Amerikanca na Mjesecu prije kraja desetljeća​. ​To se i dogodilo '69. ​

Osim što je slao ljude u Zemljinu orbitu, JFK je poslao i 18.000 američkih "vojnih savjetnika" u Južni Vijetnam i tako započeo rat na njihovom poluotoku. Nikita Hruščov, tadašnji sovjetski vođa, nije ništa obećavao. Samo je iz Lenjinova mauzoleja dao maknuti Jožu Visarionoviča Staljina, a Staljingrad, nekadašjni Caricin, dobio je novo ime – Volgograd. 

U Jugoslaviji je živjelo 18.549.300 stanovnika, u Hrvatskoj ih je, po tadašnjem popisu, živjelo 4.159.700, a od toga, prema tadašnjoj upravnoteritorijalnoj podjeli, u Zagrebu je živjelo njih 430.800. Mlijeka se u Hrvatskoj te godina proizvelo 626,8 milijuna litara, od čega je 543,8 milijuna bilo u individualnom, a tek 83 milijuna u društvenom sektoru. Jogurta i srodnih mliječnih supstanci proizvelo se te godine oko 2.868.000 litara. ​U Vrbovcu pokrenuta tvornica za preradu mesa PIK Vrbovec. Ivica Todorić će napuniti deset godina​, Željko Kerum jednu, Zdravko Mamić dvije, ​a Tomislav Horvatinčić 13. Tridesetdevetogodišnji Franjo Tuđman postao je prvi ravnatelj tek osnovanog Instituta za historiju radničkog pokreta.

​U proljeće te ​1961. godine ​Tito je na Galebu malo krstario zapadnom obalom Afrike, a na jesen je u Beogradu bio domaćin Prvoj konferenciji Nesvrstanih. Tamo je ugostio mnoge premijerke, premijere i predsjednike država, među njima i Šrilanćanku Sirimavo Bandaranaike, Egipćanina Gamala Abdela Nassera, Indijca Džavaharlala Nehrua, Cipranina Makariosa III, ​Ganca Kwamea Nkrumaha, Indonežanina Sukarna, Kambodžanina Norodoma Sihanouka i cara Hailea Selasija, poznatog i po tome da će ga 36 godina kasnije opjevati Zabranjeno pušenje.​ Kongoanac Patrice Lumumba nije došao jer ga je Tchombe sredio u Katanžanskoj džungli. U toj istoj kongoanskoj Tchombetovoj Katangi u avionskoj nesreći poginuo tadašnji, drugi po redu, glavni sekretar UN-a Dag Hammarskjöld, dobitnik Nobela za mir. Nobela za književnost dobio jugoslavenski (hrv.čit.: hrvatski; срб.чит.: српски; bos.čit.: bosanski) pisac Ivo Andrić. Godinu kasnije Dušan Vukotić će dobiti pravog Oscara za Surogat. 

Sva ta, a i mnoga druga nespomenuta imena su se i cijelo desetljeće kasnije provlačila kroz naš dom, ulazeći u nj kroz vrata u novinama velikog formata i kroz prozor crnobijelog RIZ-ovog televizora.
 

Počela ​i ​gradnja Berlinskog zida, ograničavajući kretanje između Istočnog Berlina i Zapadnog Berlina i stvarajući tvrdu granicu između Istočne Njemačke i Zapadne Njemačke, Istočne Europe i Zapadne Europe, između Istoka i Zapada. Ostatke istog vidjet ću prvi put u životu godinu dana nakon rušenja. Britanci počeli pripremati podlogu za Brexit - podnijeli su zahtjev za učlanjenje u Europsku ekonomsku zajebnicu, a rodila im se Diana, buduća princeza od Walesa. U Jeruzalemu sudilo i na smrt osudilo zloglasnog nacista Adolfa Eichmanna.

Fidel Castro objavio pobjedu u Zaljevu svinja u borbi protiv​ ​paramilitarnih skupina koje je financirala CIA. Kasnije je, u obraćanju voljenoj Kubi priznao da je marksist lenjinist i da će Kuba prihvatiti socijalizam kao društveno uređenje.

U Zagrebu je otvoren​​a izložba Nove tendencije, jedna od najznačajnijih izložbi te godine u cijeloj Europi pa i malo šire​. Nastavak je to, na neki način, avangarde iz grupe EXAT 51- Nove tendencije​. Mogućnost za pokretanje svega oslonjena je na postojanje kontinuiteta “umjetnosti konstruktivnog pristupa”, inicijatoru njemačkobrazilskom umjetniku Almiru Mavignieru, ali i "našima", Juliju Kniferu i Ivanu Picelju.​ ​Kompozitor Milko Kelemen osnovao Muzičko bienalle Zagreb, festival moderne klasične glazbe, jedan od najznačajnijih festivala te vrste u Europi. Već na sljedećem festivalu gost će biti John Cage, a par godina kasnije i Karlheinz Stockhausen. Jebate, koja imena za tu tamnicu naroda i narodnosti. Zapravo, s​ve to je izgledalo kao da ovaj dio svijeta prestaje biti šupkom Europe, da postaje mjestom dobrim za prosperitetan život.​

U Liverpoolu, u The Cavern Clubu, prvi put nastupaju Beatlesi​, a u New Orleansu se rađa Wynton Marsalis​, trubač i kompozitor, prvi koji će, i to dva put za redom, dobiti Grammyja istodobno u dvjema kategorijama: jazz i klasika. Za vrijeme gostovanja Kirov baleta u Parizu, ruski baletan Rudolf ​N​urejev traži azil u Francuskoj.

Uz milijune manje poznatih, te se godine rađaju budući američki predsjednik Barack Obama i Yanis Varoufakis, grčki ekonomist i trenutni ministar financija, sprinteri Calvin Smith​, Carl Lewis​ i Ben Johnson, rumunjska gimnastičarka Nadia Comăneci, koja će za svoju izvedbu na dvovisinskim ručama na Olimpijskim igrama u Montrealu prva u povijesti dobiti čistu desetku. Svijet prvi put u životu vide i američki košarkaši Dennis Rodman i Isiah Thomas, kanadski hokejaš Wayne Gretzky, te nogometaši​ Lothar Matthäus i Carlos Valderrama. Rađaju se​ i Heather Locklear, Meg Ryan, Alka Vuica, Doris Dragović. Tim Roth (onaj što u filmu Bugsy liči na Kerumovog pekara Svagušu), George Clooney (onaj što liči na Iću), Michael J. Back to the Future Fox, Forest The Last King of Scotland Whitaker, Woody True Detective Harrelson, ​Laurence Matrix Fishburne i James Sopranos Gandolfini.

U Sjedinjenim Američkim Državama prigodno štampajući poštansku marku, proslavljaju stotu godišnjicu rođenja oca košarke Jamesa Naismitha, premijerno ​prikazuju film West Side Story sa Natalie Wood u glavnoj ženskoj ulozi​, a n​akon trogodišnje pauze, na scenu se ​vraćaju i​ Tom i Jerry. Barbie upoznaje Kena.

Te godine, sa i bez mačke, svijet umirući napušta austrijski fizičar, nobelovac Erwin Schrödinger. Umire i psiholog Carl Gustav Jung. Puškom si skončava život Ernest Hemingway, pisac najmoćnije i najkraće kratke priče na svijetu, a Garyju Cooperu odzvanja točno u podne.

Prvenstvo Jugoslavije u nogometu osvaja Partizan, druga je Crvena Zvezda, Hajduk treći, a Dinamo četvrti. Dinamo je tog proljeća u polufinalu Kupa pobjednika kupova izgubio od Fiorentine koja je u finalu tukla Glasgow Rengerse, postojbine onog Glenliveta koji me potaknuo na ovo glavinjanje po svemrežju.

​​Moja buduća majka napunila je 15, a njezin budući muž 24. INA, buduća firma u kojoj će moj otac dočekati penziju, nije postojala, bit će osnovana ​tek ​za tri godine​.​​ Ja ću se roditi za pet. Godina.​

paradigma o paradigmama

Kad te raspizdi petparački tekst prepun paradigmi dok govori o paradigmama, članak s portala koji je na jednom mjestu odlično okarakteriziran kao portal Dnevno za siromašne.

Ajmo redom, kako bi rekao autor.

"Ne, nismo imali iPhone i laptop, nismo igrali igrice po cijele dane, ali zapravo nismo imali ništa. Sjećam se oduševljenja kada bi mi starci iz Graza donijeli običnu konzervu Fante. To si vi ne možete zamisliti. Dobar dio mog djetinjstva nije bilo čokolade nego smo jeli neke odvratne šećerne table jer Juga nije imala para za uvoz kakaovca, a u planskoj ekonomiji sirovine je nabavljala država. Zamislite djetinjstvo bez prave čokolade, zamislite da vam mama mora čekati u redu da kupi deterdžent i opere vam odjeću, zamislite tatu koji ide u Trst da bi kupio običnu kavu, a pritom još mora paziti na datum zbog restrikcija goriva. Od tada vam je mnogo te malograđanske gladi za materijalnim koja je moju generaciju, a one starije pogotovo, učinila pohlepnim lopinama koje su vam ukrale budućnost."

Nije u Jugoslaviji bilo iPhonea, i nismo imali laptope. Laptopi su svijet ugledali osamdesetih i nisu bili namijenjeni osobnoj upotrebi, a Apple je osamdesetih na tržište izbacio stolna računala naziva Lisa (Lisa Jobs ili Local Integrated Software Architecture, kako vam drago), Lisa IIe i Macintosh. Jedan smo imali u školi, a drugi je imao, pričalo se, jedan profesor koji je i inače na osječkom ekonomskom faksu vodio informatički odjel). Mobiteli su bili stvar SF-a. Bilo je Spectruma (ZX) i Comodoraca (C64), no kako su nove tehnologije tek uzimale maha, ove su igračke bile ne još dovoljno interesantne najđširim masama mladih, a bile su i skupe. Fanta mi nije bila napeta, ali sam povremeno dobivao limenku Coca Cole i to je bio praznik. S obzirom na kvalitetu proizvoda, sreća da je nije bilo više. A bilo je, samo u bocama. Nekada je bila kriza u svijetu, i bila je kriza i u Jugoslaviji. Danas je u Hrvatskoj blagostanje. Limenki Fante i Coca Cole u svakom kontejneru. Potvrđuju beskućnici, umirovljenici i nezaposleni.

"Da, tolerancija prema drugim nacijama površno je gledano bila veća, ali sve je to bilo utemeljeno na strahu da ne stradaš ako kažeš nešto krivo, a ne u iskrenoj toleranciji. Mržnja je samo gurnuta pod tepih što se jasno vidjelo u kasnijim ratovima. S druge strane, netolerancija se itekako poticala. Mogao si pričat najružnije stvari o "Šiptarima", "Švabama", "buržoaziji" i drugim neprijateljima Jugoslavije i dapače, mrziti ih otvoreno. Nacionalizam je itekako postojao, samo je bio jugoslavenski, što je vrh idiotizma, biti nacionalist nepostojeće nacije. Mržnja i prezir prema homoseksualcima mogli su se pak rezati nožem. Oni su bili untermenschi najgore kategorije. Jer peder ni pušku ne može nositi u obrani tekovina revolucije. Društvo je bilo do kraja militarizirano, odlazak u vojsku bio je pitanje nekakve izmišljene časti. Vrlo brzo smo doznali da je i ta vojska tigar od papira kojeg na uzici vode nesposobnjakovići i sadisti."

Nacionalizam. Nama u školi nije bilo bitno tko je što, slavili smo oba Božića i Ramazan, družili se i tukli zbog lopte, autića ili zbog prestiža, a ne zbog toga što se netko zove Ismet, Nebojša ili Zlatko (to su bila tri nerazdvojna predškolska i osnovnoškolska druga dok ovaj potonji nije odselio). Vjerojatno ga je bilo, nacionalizma, ali ga je Broz uspijevao zauzdati. Obračun s neprijateljima države nije bio ništa brutalniji nego u drugim državama svijeta, od zapada i SAD-a do istoka i SSSR-a. Ne treba zaboraviti da je razina ljudskih prava, pogotovo onih koji su se ogriješili o zakone, bila na prilično niskoj razini u odnosu na današnje doba kad nam cvjetaju ruže dok nas jebu anonimni sadisti skriveni iza telefonskih brojeva HEP-a, Vodovoda i kanalizacije (više ove druge), RWE-a, T-HT-a, VIP-a, Gradske plinare i Holdinga. Naravno, te cvjetajuće ruže puno bolje uspijevaju u vrtovima kriminalaca visoke klase, kodiranih imena u etablirane slojeve društva.

"Ne, nekada nije bilo toliko droge, ali alkohol se lokalo neusporedivo više nego danas. Kada biste prolazili kraj nekog tvorničkog pogona, recimo pokraj Tvornice autobusa u Dubravi, radnici bi vas baš svaki puta žicali da im kupite neku žesticu i dodate je preko ograde. Popodne bi se masu likova teturalo kućama jedva stojeći na nogama i tako baš svaki dan. Danas se takve scene ne viđaju, većina poslodavaca ipak ne tolerira da su im radnici mrtvi pijani. Studirao je rijetko tko, a završavao faks nije gotovo nitko, u 45 godina Jugovine udio visokoobrazovanih jedva da se povećao. Ideal je bio završiti neku lijevu srednju i biti pomoćni alatničar. U biti, ne raditi ništa."

Droga i alkohol? Droga je bila pojam iz članaka o svjetskim estradnim zvijezdama, a alkohol dostupan u svakom kućnom podrumu ili bifeu vitrine dnevnog boravka. Bilo ga je i u svakom dućanu. U tvorničkim pogonima je bilo zabranjeno konzumirati alkohol, pa su se radnici dovijali kako do njeg doći i kako ga prošvercati. Bio je zabranjen iz sigurnosnih razloga. Danas alkohola nema u tvorničkim pogonima. Nema alkoholizma u tvornicama. Nema ni radnika u tvornicama. Nema ni tvorničkih pogona. Inače, za razliku od alatničara, biti PiaR znači stvarati nove vrijednosti.

"Da, nismo bili tako razmaženi jer nas se odgajalo kao kotačiće u stroju samoupravnog socijalizma i hrabre borce protiv sveprijeteće agresije. Pojedinac je bio sveden na žohara. Od malih nogu zatirali su individualizam, a sve ste morali raditi grupno. Kada je umro Tito bio sam prvi osnovne. Taj dan moja učiteljica pred nama je plakala i naricala valjda tri sata uz kadrove državne propagande s crno-bijelog televizora. I mi smo morali žaliti s njom. U dobi kada je djetetu smrt potpuno apstraktna, taman da umre netko njemu vrlo blizak, morali smo žaliti za nekim nepoznatim popišanim starcem. Fizičko kažnjavanje u školi bila je svakodnevica."

O smrti Josipa Broza Tita izjašnjavati se kao o prisilnom žaljenju za nekim nepoznatim popišanim starcem je u najmanju ruku degutantno i pokazuje razinu autora napisanog, inače suvlasnika tvrtke koja se bavi PR-om, pablik rilejšnom, to jest odnosima s javnošću. Sve čestitke vjernim mu klijentima!

Fizičko kažnjavajne u školi? U svih osam godina osnovnog i četiri srednjoškolskog obrazovanja u dvjema socijalističkim republikama, u to mračno doba komunističke inkvizicije na kraju kojeg sam odbio biti učlanjen u partiju i ništa mi se zbog toga nije dogodilo, vidio sam dva pljeskanja po potiljku, jedno povlačenje za zulufe i jedno šibanje po prstima. Četiri fizička kažnjavanja u dvanaest godina obrazovanja u prosjeku sa tridesetak učenika u učionici. Stvarno svakodnevno. Imao sam očito nevjerojatne sreće da su me u školi podučavali rijetki mirotvorici onog doba. Danas, svako malo svjedočimo o zlostavljanjima koja proživljavaju učitelji i nastavnici. Jer, nekad su roditelji s pedagozima radili na našem odgoju, a danas roditelji vjeruju svojim princezama i prinčevima od djece u tolikoj mjeri da su spremni i fizički nasrnuti na učitelje koji njihovu djecu pokušavaju naučiti vrijednostima koje bi im trebale biti važne u životu.

"Ne, nije postojalo sto i kusur bezveznih stranaka niti besmislenih udruga ljubitelja tratinčica za cijeđenje javnih para zato jer nije postojala sloboda udruživanja. Svaka organizacija, udruga, grupa ljudi, mogla je legalno djelovati samo u sklopu Socijalističkog saveza. Identično kao što Hitlerovoj Njemačkoj sve bilo ustrojeno kroz Hitler Jugend. Navodno antifašistička Jugoslavija bila je kopija drugih totalitarnih država. Slika Hitlera s djecom u smeđim košuljama identična je slici Tita s djecom u bijelim košuljama. Pogađate, razlika između satrapija uvijek je u nebitnim detaljima."

Usporediti Tita i Hitlera na ovako banalan i maliciozan način vukući paralelu Hitler Jugenda i pionira može samo netko zločest i isfrustriran. Tko zna što bi čika Freud rekao.

"Ne, nismo gledali totalne gluposti na Youtoubeu i trošili toliko vremena na starlete, šund i petparačku glazbu. Ali zato je većina medijskog sadržaja bila ideološki obojena. Od malih nogu ispirali su nam mozak Partijom, kongresima, konferencijama, prijenosima štafeta i sletova. Vodili su nas gledat neke bezvezne zgrade gdje su Tito i ekipa imali sastanke Komunističke partije. Zamislite da danas sjedite u smrdljivoj baraci gdje je osnivan HDZ. Sjećam se kada se moja mlađa sestra nije mogla sjetiti imena škole Sedam sekretara SKOJ-a, pa je tati rekla da utakmicu igra u školi Sedam mrtvih sekretarica. Naime, 365 dana u godini bili smo maltretirani mrtvima, strijeljanima i mučenima. Nedavni incident u kojem katehet djecu fila mržnjom i poziva na ubijanje ideoloških neprijatelja, u Jugi bi bio samo jedan uobičajeni školski sat."

Ne, nismo gledali Youtube (vidi gore početak), niti smo trošili toliko vremena na starlete, šund i petparačku glazbu. Šunda i petparačke glazbe je bilo, starlete su bile samo po magazinima tipa Arena (Start je bio ipak ozbiljna kategorija), dok su dnevne novine izvještavale o tome gdje po svijetu luta drug Tito, što se događa na istoku i zapadu, a što u prijateljskim i nesvrstanim zemljama. Danas je svaka tiskovina pretvorena u dnevni isprdak tipa Arene, prepuna je nepismenih žutocrnih tekstova o poznatima koji su poznati po tome što su poznati, o vladajućoj oligarhiji i njihovom potomstvu. O putovanjima svijetom državnice nema baš puno. Niti je tko treba, niti je tko zove. Osim glavnih poslodavaca. Kad je koriste kao poštaricu za ovaj balkanski zaselak Europe i svijeta. Glazba je, strana, dolazila s par mjeseci zakašnjenja, ali Jugoton, najveća diskografska kuća u Jugoslaviji, kao i ostale kuće (PGP RTB, Helidon, Diskos i drugi) s polica su nam nudile svjetska glazbena imena i ista smo mogli slušati i kod kuće, u svoja četiri zida, i po diskotekama, klubovima i kafićima. U dvanaest godina školovanja u mračnom dobu nisam doživio niti jedan poziv na ubijanje neistomišljenika, niti nalik onome koji su djeca doživjela na vjeronauku u jednoj osnovnoj školi. Možda je razlog tome što nisam išao na vjeronauk.

"Kao djecu u osnovnoj školi vodili su nas da gledamo Zafranovićeve filmove u kojima ustaše noževima ženama režu dojke. Ti su filmovi neprikladni i za odrasle, a kamoli za pretpubertetsku djecu. Očito krasna inspiracija za zločinačke idiote u ratovima 90-ih koji, gle čuda, nakon 45 godina loše propagande nisu naučili da ljude druge nacije nije uputno klati."

Osim Zafranovića, gledali smo "sa školom", i Banović Strahinju Vatroslava Mimice. Krvav film da krvaviji nije bila ni Bulajićeva Kozara, ni Delićeva Sutjeska, ni svi filmovi Hajrudina Krvavca zajedno. Danas, na sreću, djeca gledaju samo Teletubiese. Propaganda? Da. Baš kao i skoro cijela svjetska filmografija. Počev od prvih ruskih, njemačkih i američkih studija i veličanja nacija do današnjih korporativnih uradaka skrivenih u scenarije i kostimografiju po narudžbi investitora.

"Da, nismo imali školski vjeronauk, na vjeronauk su išli samo pravi vjernici, najviše četvrtina populacije, a ne kao danas, djeca čije roditelje je strah da ne budu dio mainstreama. To nije isključivo plod utjecaja Crkve već je dobar dio ljudi 1990. shvatio da je došla nova državna ideologija i pavlovljevim refleksom naučenim u SFRJ krenuo je slijepo slijediti. U Jugi smo imali ideološki brainwashing u apsolutno svim predmetima, zatim Marksizam, Teoriju i praksu socijalističkog samoupravljanja, Obranu i zaštitu, beskrajna zatupljivanja pričama o siromašnom Titu koji se prejeo svinjske glave i hrabrim pionirima Mirku i Slavku te smo filani mržnjom kakvu vi srećom ne možete niti zamisliti."

Jest, imali smo u Jugoslaviji u školi i predmet marksizam, i TIPSS, teoriju i praksu samoupravnog socijalizma, i općenarodnu obranu i društvenu samozaštitu, ONO i DSZ, ali smo imali i po tri-četiri sata matematike i maternjeg, kako god i kako gdje da se tada zvao, imali smo i domaćinstvo i prirodu i društvo. I nismo imali rupe u nastavi jer nismo išli na neki fakultativni, proizvoljno birani predmet uvaljen usred rasporeda jer se tada fakultativna nastava odvijala nakon ili prije redovne nastave, osvisno o smjenama. I da, vjeronauka nije bilo u školi. Bilo ga je tamo gdje je i pripadao, u crkvi i džamiji, koje su gle čuda, bile aktivne i nisu bile spaljivane.

Nije ono vrijeme bilo ružičasto, daleko od toga. Ružičasta je tada bila boja pudinga od jagode i maline, boja filova u kolačima, boja cipela članova Bijelog dugmeta. Ali, iako globalno živimo u najboljem svijetu do sad, nije bilo tako beznadno kako danas u ovom zapećku svijeta jest. Očito da 45 godina torture nije bilo dovoljno da se iskorijeni zarazna bolest zvana mržnja među ljudima, hranjena besprizornom pohlepom, gramzivošću, beskrupuloznošću i drugim najnižim strastima. A taj virus je i danas još živ i za sad laboratorijski kontrolirano hranjen.

Za kraj. Indoktrinaciju Titom i partijom iz Jugoslavije, Hrvatska je naslijedila indoktrinaciju zastavom, nacijom i vjerom, Franjom Tuđmanom i njegovom partijom. Nostalgija? Da, za propuštenim prilikama koje su nam se kao zajednici nudile, ali smo ih, tako masovno idoktrinirani, uspjeli propustiti, i sve zajebati. I naravno, nostalgija za bezbrižnim mladim vremenima kad je svijet samo nas čekao. Da nas upozna u najboljem svjetlu.

(originalni tekst autora na portalu Liberal.hr nosi u adresi sufiks: clanak.php?id=1566&p=1)

tito

​"Maršal Tito je najveći heroj Drugog svjetskog rata."

(izvjesni D.E., u užem krugu prijatelja znan pod imenom Dwight Eisenhower)

"Razlog zašto smo prestali pomagati Dražu Mihailovića i njegove četnike je jednostavan. On se nije borio protiv Hitlera. Odlučno smo na strani Tita, zbog njegove velike i hrabre borbe protiv njemačke armije… Partizani su sada gospodari situacije i predstavljaju smrtnu opasnost za Nijemce."
(žitelj Ujedinjenog kraljevstva, ovisnik o nikotinu, javnosti poznat kao Winston Churchill)

"Titova odluka da se bori protiv nacista prekretnica je u povijesti Drugog svjetskog rata. "
(stanoviti F.D.R., američki građanin, invalid, predsjednik nekih američkih država)

"Tok borbe je pokazao da su partizanske snage pod Titovom komandom odlično organizirane, vješto vođene i da raspolažu borbenim moralom koji izaziva čuđenje… Njemački vojnik nije dorastao fanatično borbenim partizanima."
(general Rudolf Lűtters, zapovjednik njemačkih trupa na Sutjesci, 1943. godine)

"Volio bih da vam navedem još jedan primjer upornosti – upornost maršala Tita. Moram reći da je on stari komunista, taj Herr Josip Broz, da je veoma čvrst čovjek. Nažalost on je naš protivnik. Taj zaista zaslužuje titulu maršala… On je naš neprijatelj, ali ja bih volio da imamo tucet Tita u Njemačkoj, ljudi koji bi bili vođe i koji bi imali takvu odlučnost i tako čvrste živce da se nikada ne predaju, iako su potpuno opkoljeni. Taj čovjek ne raspolaže ničim, apsolutno ničim. Uvijek je bio opkoljen, ali taj čovjek je uvijek našao način da se probije. Nikad nije kapitulirao. Mi znamo najbolje kakve nam nevolje zadaje na jugoslavenskom prostoru, zbog toga što se tako uporno bori…"
(Heinrich Himmler, jedan od najbližih Hitlerovih suradnika, 1944. godine)

"Maršal Tito i njegovi partizani imali su i političke i vojničke hrabrosti da se usred okupirane Evrope, i kada naše stvari nisu išle dobro, late oružja i nanesu Hitleru neočekivan i težak moralni udarac. I ne samo moralni, nego i ozbiljan vojnički udarac, vezujući veliki broj njemačkih divizija za jugoslavenski front, koje su mu mnogo puta nedostajale na drugim ratištima, i na istoku i na zapadu Evrope…"
(američki avanturist, u vojnim krugovima se predstavljao i kao George Patton)

"Tito je borac koji je uprkos najtežim okolnostima iznio pobjedu. Tito je legendarni junak…"
(Charles deGaulle, žitelj Francuske)

"Nedavno sam u grčkoj skupštini nazvao maršala Tita apostolom mira. Mogu zaista reći da sam uzbuđen i dirnut njegovom misijom u čovječanstvu – misijom slobode i mira. Sasvim je prirodno da, kada se jedna takva ličnost bori za mir u svijetu, bori se i za mir na Balkanu."
(stanoviti Georgios Papandreu, nekadašnji prvi građanin Grčke)

"Predsjednik Tito je čovjek koji se u teškim i kritičnim događajima uzdigao do simbola smjelosti i odlučnosti u borbi za nezavisnost svoje zemlje, čovjek koji svojim međunarodnim angažmanom dokazuje da zna uskladiti snagu stavova, s mudrim smislom za stvarnost i koji se u svom državničkom radu neumorno zalagao i zalaže da osigura Jugoslaviji bolju i sretniju budućnost. "
(izvjesni talijanski građanin A.M., Crvenim brigadama poznat i kao Aldo Moro)

"…Borca, predsjednika Tita karakterizira mudrost, oštroumnost i prijateljski odnos prema ljudima. Predsjednik Tito je u svim srcima onih koji se bore za pravdu i slobodu, zbog svojih herojskih dostignuća…"
(Jaser Arafat, čovjek sa stolnjakom)

"Predsjednik Tito je čovjek koji je razaranje i rat pretvorio u stvaranje i mir. "
(izvjesni N.A., naturščik u Kubrickovim filmovima u produkciji kuće NASA, u nebesima poznat pod imenom Neal Armstrong, čovjek koji je nagazio Mjesec)

"Tito je svijetla stranica u povijesti čovječanstva i izuzetan putokaz koji osvjetljava horizonte budućim generacijama. "
(Anvar el Sadat, istaknuti egipatski državni službenik)

"Veliki sam obožavatelj maršala Tita još od 1945. godine, kada je Tito za nas postao nešto stvarnije od mita…Znali smo da u Jugoslaviji postoji nešto misteriozno što se zove Tito i što je među Nijemcima stvaralo pakao… Tito je posve drugačiji nego što sam ga zamišljao. Mislio sam da taj veliki državnik mora biti čovjek žestoke prirode, a Tito je miran, skladan, dobro raspoložen i veoma duhovit čovjek. "
(stanoviti R.B., alkoholičar, dvostruki suprug Elizabeth Tailor, jebiga, duplo vidiš, duplo ženiš)

"Za jugoslavenski narod je dar sudbine što je u godinama najvećih opasnosti imao takvog vođu. Ja predsjednika Tita vidim kao jednu od najmarkantnijih ličnosti našeg vremena. Posebno cijenim Titovu smjelost i državničku mudrost. "
(njemački žitelj, obitelji , rodbini, kolegama i svijetu poznat i kao Willy Brandt)

"…Kada smo čuli za silni otpor koji su Titovi partizani pružali njemačkim hordama i fašizmu, mi smo prvi put u toku Drugog svjetskog rata shvatili da Hitlerova Njemačka nije nepobjediva. "
(Arthur Miller, američki nenogometaš)

"Naš narod će uvijek pamtiti da je Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije pod Titovim zapovjedništvom dala neizbrisiv doprinos uništenju fašizma, da su jugoslavenski partizani od prvog do posljednjeg dana rata bili naši saveznici i suborci. "
(građanin A.K., Rus i komunist, punim imenom Aleksej Kosigin)

"U ratu protiv Hitlera, goloruk, pa uspjeti! Staljinu reći: NE! Održati se! Još tisuće kasnijih uspjeha i pobjeda njegovih… Bio je sretan čovjek. Ni jednog trenutka nije sumnjao u svoje ideale, a ostvario ih je više od svega, o čemu su pokoljenja naših pjesnika, političara, vladara i vojskovođa maštala vjekovima. "
(izvjesni M.K., pjesnik i pisac, utemeljitelj leksikografskog zavoda)

"Tito je neustrašivi div koji je došao iz narodne bajke, izvršio besmrtno djelo oslobođenja i ponovo se vratio u bajku. "
(stanoviti B.Ć. samoubojica s Brankovog mosta, u slobodno vrijeme pisac i pjesnik)

"Tito je, bez svake sumnje, najveći čovjek koga su u čitavoj svojoj povijesti imali jugoslavenski narodi."
(kipar, katolik i antifašist, u umjetničkim i sličnim krugovima poznat kao Ivan Meštrović)

"…Tito je lider koji ima svoje principe, smisao za humor, sjajno pamćenje, i on se nas Amerikanaca ne boji! "
(američki građanin Richard Nixon)

"…U miru i ratu Tito je dio povijesti svijeta, u vrijeme sadašnje generacije i u vrijeme ranijih generacija. On je čovjek nepresušne snage, nepresušne mladosti, nepresušne borbenosti i nepresušne hrabrosti. "
(američki građanin Jimmy Carter)

"Malo je onih koji se cijeli svoj život uspijevaju, tako beskompromisno i bespoštedno prema samome sebi, staviti u službu vlastitog naroda i svjetske zajednice. "
(Helmut Schmidt, njemački državni službenik)

"Tito će biti pamćen vječno i s divljenjem zbog njegovih velikih doprinosa međunarodnom razumijevanju i svjetskom miru. "
(Bulent Ecevit, žitelj Turske)

"Tito je bio čovjek uvijek okrenut miru i slobodi svijeta. "
(Felippe Gonzales, španjolski državljanin)

"Smrću predsjednika Tita čovječanstvo gubi borca koji se uporno borio za načela slobode i pravde. On je posljednji medu velikanima Drugog svjetskog rata, koji odlazi nakon što je postao prvi u borbi za stvaranje i obranu nezavisnosti svoje zemlje. Pobijedio je u svim bitkama u kojima je sudjelovao. Izgubio je samo posljednju – onu protiv smrti."
(talijanski građanin Sandro Pertini)

"Tito je bez dvojbe bio jedan od najvećih državnika Europe razdoblja Drugog svjetskog rata. Bio je komunist, marksist, ali je bio pragmatičan političar i želio je ostvariti ravnopravnost hrvatskog naroda u okviru Jugoslavije kao što je želio i da ta njegova Jugoslavija bude ravnopravna Sovjetskom savezu. On je sa antifašističkim pokretom doveo hrvatski narod na stranu pobjedničkih demokratskih sila antifašističke koalicije, što je omogućio da se stvori federalistička država Hrvatska i po Ustavu iz 1945. i 1971. što su bile pravne pretpostavke za samoodređenje Hrvatske."
(građanin F.T., povjesničar, bivši Titov suradnik, pod stare dane veliki poklonik tenisa i nogometa)

"Taj tzv. maršal Tito je jedan od najvećih krvnika hrvatskog naroda."
(izvjesni T. K., povjesničar i predsjednik stranke osuđene za kriminalne radnje)

"Tito je bio diktator."
(stanovita K.G.K., građanka i Hrvatica Republike Hrvatske)

udbina je sudbina

Zagreb - Udbina, 03.03.2015.

Novi bivši predsjednik Republike Hrvatske svoj će zasluženi ured bivšeg predsjednika, prema izvorima bliskim profesoru Josipoviću, dislocirati van metropole te će njegov ured biti financiran sredstvima nevezanim za državni proračun.

Naime, nakon odgovora na neka pitanja o nedavno prikazanom filmu 'Ubojstva u Titovo ime: Tajni odredi ubojica u Njemačkoj' kako o tome zna koliko i o Marsovcima, švicarska tvrtka Swiss Space Systems, S3, ponudila je kompozitoru Josipoviću otvaranje ureda u Udbini jer će njegova saznanja vezana za život na Marsu biti od krucijalne važnosti za budućnost Zemlje uopće.

"Iako sam najavljivao povratak na fakultet gdje bih pridonio stasavanju novih pravnika, ovaj poziv je bio onaj koji se ne može odbiti. Osim skladateljskog mira, svoja ću znanja i saznanja dati na uvid znanstvenopoduzetničkoj kremi. Također, smatram to nedvojbenom povoljnošću za širenjem glazbenog tržišta i na druge planete. Osim toga, i sâm naziv buduće lokacije ureda nosi određene konotacije koje je nemoguće zaobići ili ignorirati." te se prisjetio kako je sredinom veljače (malim slovom) i osobno pozdravio osnivanje podružnice ove švicarske tvrtke u Hrvatskoj izražavajući "podršku međunarodnom projektu S3 koji će, kao jedan od najvećih u Europi i svijetu, pridonijeti gospodarskom znanstvenom i tehnološkom napretku Republike Hrvatske te uključenju hrvatskih znanstvenih institucija i hrvatskih znanstvenika u međunarodne projekte istraživanja svemira." te još šeretski dodao: "Udbina je moja sudbina."

Stari bivši predsjednik Stjepan Mesić izjavio je kako mu je drago što svoj ured bivšeg predsjednika neće morati dijeliti sa novopečenim kolegom, a naročito zbog različitosti u glazbenim ukusima.

Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović ocijenila je ovaj potez neodgovornim s obzirom na sigurnosne uvjete potencijalnog Josipovićevog ureda u Udbini.

Gradonačelnik Zagreba, Milan Bandić, na pitanje o ovom znanstvenoposlovnom projektu novog bivšeg predsjednika Republike Hrvatske odgovorio je kako nema posebnih interesa jer je tržište nekretninama u tim sferama još nedovoljno definirano.