Da
imam nekog jarana kao što Boro ima Kožu, taj bi me sigurno nazvao u
dva sata iza ponoći da ispriča vic jer bi imao on baš taj običaj, kakav
svaki pravi jaran ima, zvati u gluho doba iz kafane da ispriča vic.
Koliko sad, Kožo bi me već sigurno zvao i pitao jel znam onaj kad
razgovaraju Mujo i Haso pa se Mujo Hasi žali na zdravstvene probleme.
Kao, ima mučninu u želucu, mijenja raspoloženje, stalno bi nešto jeo,
ali u ludim slatkoslanim, gorkokiselim i sličnim nespojivim
kombinacijama,... uglavnom, nabroja Mujo simptome, a Haso kao iskusan
muž i otac i dr. House, odmah prepozna o čemu je riječ pa izvali: "Mujo
bolan, svi simptomi su tu, ja bi reko da s ti trudan, al malo mi to
neobično. Muško si, nemaš ti ba maternice." A Mujo, i dalje zabrinut nad
sudbinom odgovara: "Ja bolan, znam. Zato me neki strah fata. Da nije
vanmaternična?" Eto, takav bi mi nekakav vic Kožo ispričao, a ja bih se
odmah sjetio kako nema vica ni iz čega i da iza svakog dobrog vica
stoji loša stvarnost. A ni Mujo, ni Haso, nisu nam daleko. Evo ih u
susjedstvu, komšiluku, svako malo navrate, barem do Makarske, ako ih
otamo kojekakve čovječuljkuše i slične spodobe ne otjeraju kao
nepoželjne.
Ima
skoro dva tjedna kako je izvjesna ljudska tragedija, nazvat ćemo ga za
ovu priliku di-đej, nekakav potpredsjednik stranke koja je po svojem
nazivu zajednica, a po djelovanju organizacija, stao na branik svake
hrvatske maternice u obrani politike hrvatske demografske zajebnice pa
izokrenuo rukavicu i uspoređujući pravo na medicinski potpomognutu
oplodnju, dakle liječenje bolesti, sa Jasenovcem i Bleiburgom,
sinonimima za zločine, verbalno ispalivši rafal gluposti:''Blaženi
Alojzije Stepinac je rekao da je u povijesti hrvatske nacije Jasenovac
najsramotniji čin koji se dogodio. Jednako tako i Bleiburg. Ovaj zakon
se može staviti u razinu najvećih hrvatskih tragedija koje sam
spomenuo. Stanimo tome na kraj."
Iskreno,
poklisara jedne veće, starije i opakije organizacije od one u kojoj je
di-đej potpredsjednik, organizacije koja je svoje mitološke
svjetonazore i stavove nametala ognjem i mačem, i koja je govoreći o
miru i ljubavi, stoljećima veličala krvnike i poticatelje zločina,
uzimati za ozbiljno priličan je poremećaj. Ali masovna je to pojava. O
njoj su pametno zborili i Einstein i Krleža.
Taj isti di-đej jučer je nastavio svoje laprdanje. "Nema većeg zla nego kad muškarac abortira",
veli. Nisam siguran, a i da Muju pitamo, taj se sigurno ne bi složio.
Znaju i Mujo i Haso da je od muškog abortusa opasnija muška
vanmaternična trudnoća. Jer posljedice su kudikamo kompliciranije. Ali
ako podpredsjednik organizacije nešto smatra, titula je tu ipak neki
autoritet, onda tu ne bi trebalo biti nikakve sumnje, jer njemu je
postalo jasno.
"Ovdje
se događa jedan stvar koja je vrlo neugodna, a postavlja se pitanje
tko nama ljudima daje pravo da odlučujemo za jedan život na uštrb pet
ili šest drugih. Nakon ozbiljnih razgovora s profesorima,
bioetičarima, teolozima postalo mi je jasno. Ako je to odvojeno i u
jednom trenutku dođe do spoja svi mi nastajemo, u tom trenutku počinje
život. Neki smatraju da začeće nije početak života, ja smatram da jest.
Prozvan sam čovjekom srednjeg vijeka, kromanjoncem, neandertalcem,
desničarom, sve sam to spreman podnijeti moralno i časno za ovo što sam
izrekao."
Prilično
je brutalno nekoga tko paradigmatski prihvaća neke fantazije da je
žena nastala od muškarčeva rebra, nazivati kromanjoncem, neandertalcem i
svatko tko ga je tako prozvao gadno je promašio. Prikladnije bi ovog
kromanjonca i neandertalca bili nazvati ga čekićem. Ili nakovnjem.
Unatoč povremene plemenitosti harmonije gibanja valova kojih smo
ponekad svjesni usljed postojanja istih, čekića i nakovnja i stremena.
I u ovog našeg di-đeja nema nedoumica. Zna se hijerarhija, tko svime
upravlja, a tko sluša, tko o svemu odlučuje, a kome je gdje mjesto.
Jedino nisam siguran kojom bih logikom mogao objasniti tijek sljedećih
misli i rečenica:
"Osobno
smatram da je nama muškarcima nerazumljivo što znači nositi život u
sebi. Iz tog razloga smatram da kod ove teme najveću odgovornost imaju
muškarci, a još više kod teme abortusa. Nema većeg zla nego kad
muškarac abortira. Kako? Lako. Nagovorom."
Ali
zato znaju i Mujo i Haso, i dr. House također, da je i od muškog
abortusa i od muške vanmaternične trudnoće još gori i još opasniji -
propali abortus.