Stoje Tomo Medved i Onaj Filipović na križanju pred semaforom i čekaju zeleno i svoj red. Tako bi mogao početi neki vic. Neki vic o Štefu i Rudiju, o Muji i Sulji, o Kurcu i Palcu. Ali ovo nije vic nego istina i činjenica. I nije istina Štefu i Rudiju, i nije činjenica o Muji i Sulji i nije ni o Kurcu ni o i Palcu nego o The Medvedu i D Filipoviću. Potvrdili sudionici osobno.
“To jednostavno nije moj stil." rekao bi Tomo Medved da ga tko slučajno pita bi li preko granice preko reda. Što njegovo ministarstvo ministru radi iza leđa i kojekakve dopise šalje uokolo, a policajce u kaznu, to stvarno nije do njega, ministra, nego do neposlušnih i samovolji sklonih kojekakvih službenika u ministarstvu. Sam bog zna kako su tamo dospjeli i tko ih je pustio preko reda i preko semafora, mislim zebre, da se zaposle i ministru iza leđa spremaju plodno tlo za konstruiranje hajki i podmetanja. Bacanje klipova sazadi, rekli bi vrsni poznavatelji te tradicionalne sportske aktivnosti koju će Hrvatski olimpijski odbor, uz svesrdnu pomoć bivše predsjednice Republike Hrvatske predložiti da uđe u službene natjecateljske programe pod ingerencijom Međunarodnog olimpijskog odbora.
"Tako sam jednom 15-20 minuta stajao na semaforu, nigdje nije bilo žive duše, dok se nije pojavio jedan čovjek i pritisnuo ono što mi danas imamo i upalilo se zeleno svjetlo." prisjetio bi se neke anegdote iz svoje mladosti iz osobnog života D Filipović usput p(r)okazujući svoju sklonost poštivanju pravila. Čovjek koji bi rađe crknuo od gladi nego pogazio zebru na crveno, čovjek koji bi rađe časno plitkim lažima razotkrio svoje osebujno nepoznavanje materije o kojoj je riječ nego li nečasno šuteći istinu izgubio.
"Ja sam čovjek koji čeka na svoj red i na semaforu” dodao bi The Medved da ga tko slučajno pita bi li preko granice, bi li igdje ikad ili gdje gdje kadgod preko reda. Ne bi taj preko reda ni vladu rušio ni ministarsku poziciju ganjao. Sve ima svoj red, svoju granicu i svoj semafor.
"Međutim, 2002. godine nije bilo takvih semafora kod nas u Zagrebu, a ja sam se striktno držao pravila." priznao bi D Filipović, neuspješno se pokušavajući domoći neke pozicije s koje će zajednici moći pružiti najviše, u skladu sa svojim kapacitetima, dok se nije pojavio jedan čovjek i pritisnuo ono što mi danas imamo i upalilo se zeleno svjetlo.
Eto takvi su The Medved i The Filipović ljudi. A takvi ljudi, koji striktno poštuju pravia i zakone, žrtve su malicioznih, a da kakve bi drugačije nego maliciozne mogle biti, hajki i podmetanja. Prvi, čovjek koji je učinio sve, čak i rušenje rekorda u kampiranju na javnim površinama, da svima omogući jednako demokratsko pravo da postanu branitelji bez obzira na visinu, težinu, spol i dob. Drugi, čovjek koji je učinio sve na bi li postao gradonačelnik umjesto gradonačelnika i na kraju se skromno i kršćanski skrušeno, pokorno zadovoljio tek jednom ministarskom foteljom.
Evo, prošlo je četiri-pet minuta od početka teksta, a Ona Dvojica još uvijek čekaju svoj red pred semaforom.
