zagreb - mostar - liverpool

Po bespućima, ne vlastitim nego ovim internetskim, naletio na fotografiju iz 1973. ili 1974. godine. E sad, ako se i točna godina ne zna, zna se sezona. 1973/74. Kao već iskusni dinamovac sa plavim stažom dan kraćim od samog života, te sam tisuću devetsto sedamdeset treće otkrio crveni Velež. U doba prije te godine, ono predškolsko naganjanje loptom u jednom je trenu bilo zamijenjeno šahom. Čak sam i svoju prvu drvenu garnituru dobio u siječnju 1973. godine kao nagradu za odličan uspjeh na polugodištu svog prvog razreda šarolikog školskog obrazovanja. U šahu sam uživao igrati, tokom godine s tatom, a ljeti za raspusta s ujakom. 

Sve se to izbalansiralo nakon te prve godine. Od svih slobodnih aktivnosti, a bilo je toga, i čitanja i igranja autićima, i crtanja i igranja žmire, i igranja s brojevima i uživljavanja u Indijance ili kauboje, šah je bio na prvom mjestu, ali tek kad vremenske neprilike nisu dopuštale nogometu da bude na tronu. A vrijeme je u našoj nizbrdičnoj ulici bilo mjestimično promjenjivo.

Neprikosnoven u našoj mladoj generaciji bio je Čarli, sin rudarske udovice iz Založja, dijela Breze kod ulaza u krug separacije i ulaza u okna. Čarli je bio, pa bio je kao mali Pele. Ja sam bio tu negdje, koplje ispod. I dalje daleko više od ostalih. Tatini su me prijatelji, kolege iz kluba znali pitati jesam li ja mali Čerček, a ja sam drčno i njima užasno smiješno odgovarao da sam ja Križan. Uostalom, to Čerček je zvučalo prilično šećerasto, a ja šećer čak ni tad nisam previše volio, čak ni u mlijeku.

Osim rijetkih trenutaka gledanja Dinama sa Stinčićem i Vlakom, s Kužeom, Bedijem i Valecom, s Ramljakom i Jovičevićem, s Gucmirtlom, Čerčekom i Rorom, sa Senzenom, Vabecom i Zambatom, i osim redovnih posjeta svaku drugu nedjelju stadionu brezanskog Rudara za koji je nakon završene karijere u osječkom NK Proleteru, današnjem NK Osijeku, s crno zelenim dresom s brojem sedam igrao moj tata, unatoč puno bližim fizički FK Sarajevu i NK Željezničaru, i medijski bližim, ali nikako zanimljivim Hajduku, Partizanu i Crvenoj Zvezdi, moje je navijačko srce zatreperilo kad sam saznao za postojanje Veleža. Nije meni BMV, fonetizirani oblik naziva bavarske auto industrije, ništa značio, baš kao ni Mercedes jer tada su popularni bili Buba, Tristać, Fićo, Lotus Esprit, Ford Mustang, NSU i slične zvijeri. Neke sam vidio u živo, a neke sam i imao, u smanjenom obliku naravno. To BMV sam shvatio kasnije, ali sam dobro znao tko su i Bajević, i Marić i Vladić. I svi ostali. Dresovi neobično jarko crveni, brkati golman i stadion podno planine. Na slici stoje s lijeva: Boro Primorac, Čolić, Pecelj, Hadžiabdić, Enver Marić, Ristić, a čuče: Topić, Kvesić, Bajević, Vladić, Ledić. O Halilhodžiću se pričalo, a o Sliškoviću će se tek pričati. Čarolija na svakom dijelu terena.

Uz već poznate strane klubove tipa Bayerna s Gerdom Műllerom i Schwarzenbeckom, Franzom Beckenbauerom i Paulom Breitnerom. sa Seppom Meierom i zlatnom rezervom Zlatkom Škorićem, bivšem Dinamovom golmanu po kojem sam dobio ime, i Ajaxa s Johanima, Neskensom i Cruyffom, s Ruudom Krolom, Arriejem Haanom i Johnnyjem Repom, na mojoj su se nogometnoj sceni ukazali još jedni crveni dresovi: Liverpool. Golman Ray Clemence, a u terenu Ian Callaghan, Kevin Keegen i John Toshak, nedavno preminulog Larryja Lloyda se ne sjećam, bek. Kakav nogomet! Kakva ekipa! I kakva publika! S pojavom Liverpoola u mojoj svijesti Velež je nekako ostajao u sjeni, polagano je blijedila mostarska i intenzitet je preuzela liverpulska crvena. I iako je u ljubavi prema nogometu važna bila ljepota igre, gol, obrana, dribling, potez, pas, nije bilo loše imati i nekih rezultata.

Sve ovo bio je dječji doživljaj svijeta odraslih koji se još uvijek znaju igrati kao i mi djeca, a ja sam svoju prvu osobnu revoluciju u praćenju nogometa doživio malo nakon sezone 1973/74. sa svjetskim nogometnim prvenstvom u Njemačkoj i prvim albumom sa sličicama nogometaša i reprezentacija.

plavo

Mirna večer u baru. Za šankom sjede žena i muškarac. Obadvoje u pravim tridesetim. Ona restauratorica, on geograf. Nastavljaju razgovor započet prije nego li je muškarac bio na zahodu

.
Ona: Jesi vidio pločice?
On: U toaletu? Aha. Plave su.
Ona: Tirkizno plave.
On: Ali, plave su.
Ona: To je samo jedna od dvadeset različitih plavih i tirkizne je boje. Nemoj me tjerati da ih sve nabrojim.
On: Pločice su plave, i nebo je plavo, i dan i noć, plavo. I more je plavo, i Dinamo je plavo.
Ona: Ne petljaj mi tu sad Buldožer. Jednostavno ne možeš tako, to su različite boje. Kako ćeš objasniti nekom koja je plava? Pariška plava? Tirkizna plava? Ultramarin? Petrolej? Kobalt? Azurna?...
On: Jel to sad kao toliko važno? Plavo je.
Ona: Važno je. Kako nije? Je li važno kako si se sparkirao? Je li važno ide li ti red niz padinu u vinogradu ravno?
On: Važno je, to je važno. A ovo je plavo. I to je dovoljno. Ostalo se zna iz konteksta. Kad kažem da je nebo plavo, jasno je ko dan da nije plavo ko ove pločice. Kad kažem da su Plavi igrali, zna se koja je plava. Dinamo plava. Okej, može bit Chelsea.
Ona: A Lazio i City nisu po tvom mogli igrati?
On: To je drugo. To je već parkiranje i to je vinograd...
Ona: A ne, po tvome, oni su isto plavi. I zato nije dovoljno reći samo plavo. Molim te, prestani. Molim te. 

Prestao je. Njena posljednja molba bila je tiha i teška prijetnja da je se poput dima moglo nožem narezati. Bolje za njega.

 

fotografija: Margot Bonvallet, stranica iz romana Romanea Bladoua "Atlantique Nord"

francuska ljevica po hrvatskoj šestici

Augustin Pesche, predsjednik lokalnog Ureda za sport i tajnik lyonskog ogranka Francuske komunističke partije sa svojim se partijskim članovima pobunio zbog dolaska hrvatskog nogometnog reprezentativca Dejana Lovrena u Lyon. Zamjeraju mu isto ono što mu zamjeraju i u Hrvatskoj. Ne svi, naravno, jer nekima zadomaški thompsonizmi ne smetaju, i ne da im ne smetaju, poželjni su jer tako se brani opstanak domovine. Tolerancija i plaćanje poreza, nelaganje i nevaranje nisu u toj kategoriji.

"Dejan Lovren snimljen je kako izvikuje fašistički slogan 'Za dom spremni'. Njegovim dovođenjem u klub, Olympique Lyonnais sudjeluje u trivijalizaciji krajnje desničarskih ideja i govora mržnje. Tim činom uprava kluba ne ispunjava dužnost poslodavca da svojim primjerom daje dobar primjer drugima. Dapače, angažiranjem Lovrena kalja reputaciju čitavog Lyona i imidž nogometa te srozava povjerenje navijača", piše Augustin Pesche klupskom predsjedniku Jeanu-Michelu Aulasu u otvorenom pismu. "Biste li potpisati ugovor s igračem koji je uhvaćen kako pjeva 'Maréchal, nous voilà' (pjesma posvećena kvislinškom francuskom lideru Philippeu Pétainu). Sigurni sam da ne biste. Nadam se da nećete ostati neosjetljivi na povijest našeg grada, na sjećanje na hokejaša Tolu Vologea (žrtvu Gestapoa) i ostale pripadnike pokreta otpora te da ćete preispitati svoju odluku o angažiranju Dejana Lovrena''.

"Hrvatski branič istaknuo se gestama koje su bliske fašizmu. To je sad sramota njegovog starog-novog kluba Lyona", stigao je Dejan Lovren i do znamenite perjanice francuskog sportskog novinarstva L'Equipea.

Ovo spomenuto Lovrenovo "Za dom spremni" nije bilo in medias res, džošimunićevski eksplicitno, nego više kao s nekim alibijem, upakirano u Thompsonovu pjesmu, prozirni plašt okorjelih hulja, i toga se uhvatio i trener mu, povjesničar i šansonijer Laurent Blanc: "To je nacionalistička pjesma koja govori o oslobođenju njegove zemlje. Isključivo gledam na to što on može donijeti ovom klubu kao igrač. Ne želim razgovarati o stvarima koje nemaju veze s nogometom. Lovren poštuje svoju obitelj, ženu i djecu. Stoga, sretnete li ga, pitajte njega za komentar".

Izgleda da ima neka tajna veza između Laurenta Blanca i hrvatske reprezentativne šestice.

Na spomen Laurenta Blanca, sadašnjeg trenera nogometnog kluba Olympique iz Lyona i nekadašnjeg francuskog reprezentativnog nogometaša ili nogometnog reprezentativca, kako vam drago. svaki će se stariji hrvatski ljubitelj nogometa i nogometne povijesti sjetiti hrvatske reprezentativne nogometne šestice, sjetit će se Slavena Bilića, nogometaša i rokera, i polufinalne utakmice Francuske i Hrvatske 1998. godine na kojoj je Laurent Blanc, nogometaš i šansonijer, dobio crveni karton zbog udaranja ljevicom u bradu Slavena Bilića. Neki će reći da je Slaven odglumio jer se uhvatio za oko i čelo, a neki će svejedno reći da je Laurent to zaslužio. Mišljenja su oprečna, ovisno o tome jeste li po okomici crven-bijelo-plavi ili ste po horizontali plavo-bijelo-crveni, to jest, jeste li crveni ili plavi. Pod ovo crveni, ne mislim na komuniste nego na hrvatske crveno bijele kvadratiće u kontrapostu prema trikolornim francuskim plavima. Kako god, ni Slaven Bilić ni Laurent Blanc nisu igrali to finale svjetskog prvenstva te 1998. godine. Slaven je u polufinalu izgubio pa je za utješnu brončanu nagradu igrao protiv narančastih Nizozemaca, a pocrvenjeli Laurent je s tribina gledao kako njegovi plavi trikolori u finalu protiv žutog Brazila osvajaju zlatnu statuu Julesa Rimeta.

Mlađi se hrvatski ljubitelj nogometa i nogometne povijesti neće na prvu sjetiti Slavena Bilića kao hrvatske šestice jer ga poznaju prvenstveno kao trenera, nego će u toj hrvatskoj šestici sad moći prepoznati od strane francuske ljevice spominjanog Dejana Lovrena, ravnonogometaša Dinama, Intera, onog zaprešićkog, Olympiquea iz Lyona, Southamptona, Liverpoola i Zenita pa ponovo Lyona. Osim po povremenim bizarnim nogometnim vratolomijama od kojih je par najpoznatijih onaj kad mu ih je najnetrofejniji engleski reprezentativni kapetan Harry Kane u kratkom periodu prodao igrajući u bijelom Totenhamovom dresu protiv crvenog Lovrena, misim Lovrena u crvenom Liverpoolovu dresu, napravivši do njega zvrk-hadžiju, baletana koji se neuspješno pokušavajući pratiti i zaustaviti protivnika i loptu, ili barem jedno od to dvoje, uspio okretati oko svojih nekoliko osi istovremeno, naša je hrvatska reprezentativna žestica poznata i po osebujnom i kontroverznom, da se lijepo izrazim, poimanju astronomije i epidemiologije. Idiot, rekli bi oni bez dlake na jeziku i bez straha od klevete i hrvatskog pravosuđa. Ravnozemljaški antivakserski idiot, dodali bi. I ne da bi rekli i dodali, tako govore. I pišu kako govore. Zlobni cinici bi dodali "po Vuku", a istina je da pišu po mnogim internetskim portalima i društvenim mrežma. Možete ih čuti i u svakom malo bolje opremljenom nogometnom šank-stožeru. Ja to tako neću ni reći ni napisati.

Sad taj Laurent Blanc, najpoznatiji francuski nefinalist i današnji trener Olympiquea iz Lyona, prozivan je od strane francuske ljevice jer je u sred glavnog grada pokreta otpora protiv nacista u drugom svjetskom ratu, za ministra obrane, kako to vole reći naši sportski televizijski komentatori, angažirao spremnu ljutu hrvatsku obrambenu desnicu, obrambenu šesticu kojoj ni, ipak priznajmo, ni igra glavom i ljevicom nije strana. I uz tu svekoliku kondicijsku i zadomsku spremnost te nove hrvatske desnice, mislim šestice, ne treba smetnuti s uma da je u Zenitu svoje karijere za svoje poimanje svijeta ona inspiraciju našla u ravnoplošnom travnjaku, a ne u lopti. A dobro znamo da je, reći će nam svaki iole elokventniji nogometaš, lopta ipak okrugla i da danas svatko igra nogomet.

you never walk alone

Javlja mi se jedan prijatelj, vinar, pomalo maslinar, više profesor i geograf, čovjek kojem nikad ništa nije teško, dobro smanjit ću malo, čovjek kojem skoro nikad i skoro ništa nije teško, a iz očiju mu sija neki vječni optimizam. Javi se on tako povremeno, kao: evo me u Zagrebu, ali neću imat vrimena da se vidimo pa samo pozdravljan, ili: e, bija san u Zagrebu, ali se nisan javlja jer nisan ima vrimena. Doduše, ja malo pretjerujem, nije uvijek tako, kad se potrefi da vremena ima, vidimo se, popijemo koju vina i napričamo se o mnogim stvarima. Jedna od njih, od tih stvari uvijek je i Liverpool. FC naravno.

Da je strastveni navijač Liverpoola znaju svi koji ga poznaju, a kad ga čuju govoriti o nogometu, to vrlo brzo shvate i oni koji ga ne poznaju. Eno mu i čokoti po vinogradu to znaju i bez obzira na sve tehnike i tehnologije samo se crveno vino iz grožđa s njih može napravit. I nije to zbog grada iz kojeg je, jer da je zbog mjesta rođenja ili porijekla, prije bi bio zagriženi navijač rećemo Dinama ili Hajduka, nego se to, a tako je valjda sa mnogima, pojavilo bez prethodnih ozbiljnih simptoma, zaraziš se jednim gledanjem. I meni se to dogodilo.

Šalje mi ovaj crtež. Hvali se, ima i kime i čime. Dobio ga, veli, od malene nećakinje. Srce mu naraslo da bi ga preko reda na kardiologiju primili, eno mu ga veliko ko vinograd, a ja kao pravo zakeralo primijetim da je onu liverpulsku mitološku kokoš mogla i bolje nacrtati. Kao da bih ja bolje mogao. Brani je, veli da se velika familija skupila, nije imala dovoljno vremena za svakom po nešto smislit i da je za svakog trebala mozgati što će, a da će njemu kad je na red došao odmah krenula crtati Liverpoolov grb i posvetila mu čak i najviše vremena, sjetila se i godine rođenja 1892. i slogana "You never walk alone". Posvetila mu najviše vremena baš kao što i on od sve svoje rodbine najviše vremena posvećuje njoj. Srce barbino i barba velikog srca.

Ako sam išta od ovog izmislio i dodao, nek mi brkovi narastu. I brada također.

 

samoizolacija, dan peti

Petak, dan peti. U dva kuta sobe, ona gornja, paučina. Napuštena. Nema hrane za pauke, napisali bi Coheni. Kroz otvoren prozor ulaze cvrkuti ptica i zvuci udaljenih automobila. Čuje se i pokoji tramvajski tu-dum-tu-dum. Hitna prošla četiri puta. Gomila ljudi šeće pse. Čini se da neke ​iste ​pse svako malo šeće netko drugi. Da nije tkogod otvorio rent-a-dog? Samo da je vani bit. A do prije deset dana skoro nikog nisi mogao odvojit od mobitela, tableta, laptopa, psi trpjeli i potajno pišali po balkonima, ko ima, il u sebe.

Podlegao iskušenju samoizolacije. Oprao prozore. Lagani upgrade s prastare Viste na pristojni XP.

Predratni mi drug i prijatelj nudi svježu sarmu od jučer, najbolju, znam. Šalje link. http://radio.garden/ Možeš, piše mi, slušat sve osim Brexitaša, Boris ne da. Lijepo, ali meni tišina tako paše da i kompjutor povremeno gasim zbog šuma ventilatora. Frižider ipak ne gasim.

Roditelji, ovi naši stariji, postaju sve veći problem. Kao da nam vraćaju za naše tinejđerske mušice. Onaj moj nije normalan, govori mi prijateljica. Zamisli ti, on onakav, plućni bolesnik, smislio u srijedu ić kupit srdele, i nema, ma nemoj mi reć da nema sredela, i onda mi kaže da kad je vani onda je kupio bocu mineralne! Pa jebem ti mineralnu da ti jebem! Nisi je pio godinama, sad si je kupio! A mama? Mama mora kuvat. Šta mora? Tetiva desne ruke joj, zamisli, govori mi, na koncu, a ona mijesi tijesto. Po piz dit. Jučer je išao po mortadelu i grincajg. Nastavlja glasom oponašat oca. Ne uzima košaru, on to sve u rukama, teta na odjelu mu nareže dvajs deka i da mu u ruke. A jel imaš masku i rukavice? Masku imam. A rukavice? Nikad! Bit će da je samo važno izać van i prkosit. Kome? Virusu? Ne, nama.

Neki se inate, neki slušaju smiješno odjevene cirkusante, neki slušaju kretena koji poziva na šetnju i ljubljenje, neki misle da su jači od tih sitnih beštija jer su se tukli i sa većima i, znaju oni, opasnijima. A virusu mnoge stvari uopće nisu bitne, nije mu važno gdje ste bili devedesprve, ne jebe ga ni to što ste uzoran član partije i dogurali ste do tajnika županijskog ogranka, baš ga briga na kojoj marki automobila otvorate prozor, nije mu bitno imate li milijune na računu ili kredite za vratom, bavite li se bitcoinom, muljate li s poljoprivrednim poticajima, sjeckate li luk ili vozite tramvaj, boli virusa, daprostite, kurac kojeg nema navijate li za Hajduk ili Dinamo, kao i za to tko su vam tata i mama, apsolutno ga ne zanima jeste li ateist ili idete u crkvu. Doduše, ako i dalje idete, pozdravit će vašu odluku, pogotovo ako vas se skupi malo više.

Zove prijatelj iz starog Tokija. Vozi se kući pa jel šta treba. On išao od kuće radit na posao. Došli oni dani u mjesecu kad nije lako bit muškarac. To su oni isti dani kad je i ženi teško biti žena. Pričamo o znanstvenopopularnim kanalima na Youtubeu. Ima ih više nego bi mi samoizolacija i s produžecima mogla trajati. Kolko ti je još ostalo, pita. Ko da sam u vojsci ili zatvoru pa brojim sitno. Četri dana, odgovaram. Ajde, veli, proće to brzo pa ćemo se onda vid... pa ćemo se onda opet čut. Smijeh. Obostrani. Možda. Ako nam peta kolona u našim vlastitim redovima ne navuče totalni belaj na glavu.

Betelguez se u ovom našem vremenskom vidokrugu već mjesecima napuhava. Delfini se okupljaju sad već i u Veneciji. Treba lagano pripremit ručnik.

1961.

Zagledaš se u čašicu pa u etiketu na boci, i slova i brojeve na etiketi, godina je 1961. destilerija na sjeveru Škotske radila je punom parom, a ti potegneš lutati po bespućima glave ti vlastite i internetskim prostranstvima, umjesto grlom u jagode, udariš jednim od Glenlivetića (destiliranom šezdesetprve i u bocu pretočenog dvijeidvanaeste) po grlu. Uhvati te onaj virus Baneta Bumbara. 

​
Te iste hiljadudevetstošezdesetprve Jurij Gagarin je postao prvi čovjek u svemiru. Astronaut Alan Shepard postao je prvi Amerikanac u svemiru, a Virgil Grissom u američkom svemirskom programu Mercury - drugi. Kozmonaut German Titov u sovjetskom svemirskom programu Vostok 2, postao je drugi čovjek u Zemljinoj orbiti i prvi koji je u svemiru bio više od cijelog dana. Venera I , sovjetska svemirska letjelica postala je prva ljudskom rukom napravljena letjelica koja je prošla pored neke druge planete Sunčevog sustava. Pored Venere, naravno​. John Fitzgerald Kennedy​ postao 35. američki predsjednik, ​ ​i Amerikancima i svijetu obećao Amerikanca na Mjesecu prije kraja desetljeća​. ​To se i dogodilo '69. ​

Osim što je slao ljude u Zemljinu orbitu, JFK je poslao i 18.000 američkih "vojnih savjetnika" u Južni Vijetnam i tako započeo rat na njihovom poluotoku. Nikita Hruščov, tadašnji sovjetski vođa, nije ništa obećavao. Samo je iz Lenjinova mauzoleja dao maknuti Jožu Visarionoviča Staljina, a Staljingrad, nekadašjni Caricin, dobio je novo ime – Volgograd. 

U Jugoslaviji je živjelo 18.549.300 stanovnika, u Hrvatskoj ih je, po tadašnjem popisu, živjelo 4.159.700, a od toga, prema tadašnjoj upravnoteritorijalnoj podjeli, u Zagrebu je živjelo njih 430.800. Mlijeka se u Hrvatskoj te godina proizvelo 626,8 milijuna litara, od čega je 543,8 milijuna bilo u individualnom, a tek 83 milijuna u društvenom sektoru. Jogurta i srodnih mliječnih supstanci proizvelo se te godine oko 2.868.000 litara. ​U Vrbovcu pokrenuta tvornica za preradu mesa PIK Vrbovec. Ivica Todorić će napuniti deset godina​, Željko Kerum jednu, Zdravko Mamić dvije, ​a Tomislav Horvatinčić 13. Tridesetdevetogodišnji Franjo Tuđman postao je prvi ravnatelj tek osnovanog Instituta za historiju radničkog pokreta.

​U proljeće te ​1961. godine ​Tito je na Galebu malo krstario zapadnom obalom Afrike, a na jesen je u Beogradu bio domaćin Prvoj konferenciji Nesvrstanih. Tamo je ugostio mnoge premijerke, premijere i predsjednike država, među njima i Šrilanćanku Sirimavo Bandaranaike, Egipćanina Gamala Abdela Nassera, Indijca Džavaharlala Nehrua, Cipranina Makariosa III, ​Ganca Kwamea Nkrumaha, Indonežanina Sukarna, Kambodžanina Norodoma Sihanouka i cara Hailea Selasija, poznatog i po tome da će ga 36 godina kasnije opjevati Zabranjeno pušenje.​ Kongoanac Patrice Lumumba nije došao jer ga je Tchombe sredio u Katanžanskoj džungli. U toj istoj kongoanskoj Tchombetovoj Katangi u avionskoj nesreći poginuo tadašnji, drugi po redu, glavni sekretar UN-a Dag Hammarskjöld, dobitnik Nobela za mir. Nobela za književnost dobio jugoslavenski (hrv.čit.: hrvatski; срб.чит.: српски; bos.čit.: bosanski) pisac Ivo Andrić. Godinu kasnije Dušan Vukotić će dobiti pravog Oscara za Surogat. 

Sva ta, a i mnoga druga nespomenuta imena su se i cijelo desetljeće kasnije provlačila kroz naš dom, ulazeći u nj kroz vrata u novinama velikog formata i kroz prozor crnobijelog RIZ-ovog televizora.
 

Počela ​i ​gradnja Berlinskog zida, ograničavajući kretanje između Istočnog Berlina i Zapadnog Berlina i stvarajući tvrdu granicu između Istočne Njemačke i Zapadne Njemačke, Istočne Europe i Zapadne Europe, između Istoka i Zapada. Ostatke istog vidjet ću prvi put u životu godinu dana nakon rušenja. Britanci počeli pripremati podlogu za Brexit - podnijeli su zahtjev za učlanjenje u Europsku ekonomsku zajebnicu, a rodila im se Diana, buduća princeza od Walesa. U Jeruzalemu sudilo i na smrt osudilo zloglasnog nacista Adolfa Eichmanna.

Fidel Castro objavio pobjedu u Zaljevu svinja u borbi protiv​ ​paramilitarnih skupina koje je financirala CIA. Kasnije je, u obraćanju voljenoj Kubi priznao da je marksist lenjinist i da će Kuba prihvatiti socijalizam kao društveno uređenje.

U Zagrebu je otvoren​​a izložba Nove tendencije, jedna od najznačajnijih izložbi te godine u cijeloj Europi pa i malo šire​. Nastavak je to, na neki način, avangarde iz grupe EXAT 51- Nove tendencije​. Mogućnost za pokretanje svega oslonjena je na postojanje kontinuiteta “umjetnosti konstruktivnog pristupa”, inicijatoru njemačkobrazilskom umjetniku Almiru Mavignieru, ali i "našima", Juliju Kniferu i Ivanu Picelju.​ ​Kompozitor Milko Kelemen osnovao Muzičko bienalle Zagreb, festival moderne klasične glazbe, jedan od najznačajnijih festivala te vrste u Europi. Već na sljedećem festivalu gost će biti John Cage, a par godina kasnije i Karlheinz Stockhausen. Jebate, koja imena za tu tamnicu naroda i narodnosti. Zapravo, s​ve to je izgledalo kao da ovaj dio svijeta prestaje biti šupkom Europe, da postaje mjestom dobrim za prosperitetan život.​

U Liverpoolu, u The Cavern Clubu, prvi put nastupaju Beatlesi​, a u New Orleansu se rađa Wynton Marsalis​, trubač i kompozitor, prvi koji će, i to dva put za redom, dobiti Grammyja istodobno u dvjema kategorijama: jazz i klasika. Za vrijeme gostovanja Kirov baleta u Parizu, ruski baletan Rudolf ​N​urejev traži azil u Francuskoj.

Uz milijune manje poznatih, te se godine rađaju budući američki predsjednik Barack Obama i Yanis Varoufakis, grčki ekonomist i trenutni ministar financija, sprinteri Calvin Smith​, Carl Lewis​ i Ben Johnson, rumunjska gimnastičarka Nadia Comăneci, koja će za svoju izvedbu na dvovisinskim ručama na Olimpijskim igrama u Montrealu prva u povijesti dobiti čistu desetku. Svijet prvi put u životu vide i američki košarkaši Dennis Rodman i Isiah Thomas, kanadski hokejaš Wayne Gretzky, te nogometaši​ Lothar Matthäus i Carlos Valderrama. Rađaju se​ i Heather Locklear, Meg Ryan, Alka Vuica, Doris Dragović. Tim Roth (onaj što u filmu Bugsy liči na Kerumovog pekara Svagušu), George Clooney (onaj što liči na Iću), Michael J. Back to the Future Fox, Forest The Last King of Scotland Whitaker, Woody True Detective Harrelson, ​Laurence Matrix Fishburne i James Sopranos Gandolfini.

U Sjedinjenim Američkim Državama prigodno štampajući poštansku marku, proslavljaju stotu godišnjicu rođenja oca košarke Jamesa Naismitha, premijerno ​prikazuju film West Side Story sa Natalie Wood u glavnoj ženskoj ulozi​, a n​akon trogodišnje pauze, na scenu se ​vraćaju i​ Tom i Jerry. Barbie upoznaje Kena.

Te godine, sa i bez mačke, svijet umirući napušta austrijski fizičar, nobelovac Erwin Schrödinger. Umire i psiholog Carl Gustav Jung. Puškom si skončava život Ernest Hemingway, pisac najmoćnije i najkraće kratke priče na svijetu, a Garyju Cooperu odzvanja točno u podne.

Prvenstvo Jugoslavije u nogometu osvaja Partizan, druga je Crvena Zvezda, Hajduk treći, a Dinamo četvrti. Dinamo je tog proljeća u polufinalu Kupa pobjednika kupova izgubio od Fiorentine koja je u finalu tukla Glasgow Rengerse, postojbine onog Glenliveta koji me potaknuo na ovo glavinjanje po svemrežju.

​​Moja buduća majka napunila je 15, a njezin budući muž 24. INA, buduća firma u kojoj će moj otac dočekati penziju, nije postojala, bit će osnovana ​tek ​za tri godine​.​​ Ja ću se roditi za pet. Godina.​

zdravko smjenjuje zokija

Zaagreborg, 08. kolovođa 2014.

Iz izvora poznatih Navodnim novinama procurio je zvučni zapis monologa poznatog bjelovarskog poduzetnika i davnašnje neotkrivene nade Dinamove pionirske škole. Naime, nakon jučerašnjeg rezultatskog debakla pred domaćim gledateljem, u svlačionici hrvatskog veleprvaka bilo je bučno sve dok se jednog od mikrofona nije uhvatio visoki sportskorekreativni klupski glavešina, nadpredsjednik Hrvatskog nogometnog saveza, izvjesni Z.M., te vidno potresen zbog poraza bez dlake na jeziku optužio glavnog krivca:
- Kriv je Zoki! Taj je lopov obmanjivao i mene i ovaj napaćeni narod i tome treba stati na kraj! I stat ćemo! Jer to je nečastivi u ljudskom obliku! On je protiv velikog Dinama. Borit ćemo se svim dozvoljenim i nedozvoljenim zakonskim sredstvima protiv tog običnog uzurpatora.

Spočitavši mu nedosljednost, nestručnost, negativne i niske strasti spram svetinje, izjavio je kako je Zokiju mjesto na nekoj drugoj stolici i da je ovu okupirao pokvareno koristeći dano mu povjerenje.

Na upit je li nakon svega nabrojanog i ukoliko dotični ne odstupi, odlučio smijeniti brata s mjesta trenera i spottskog direktora udruge građana nogometnih katolika Dinamo (skraćeno GNK Dinamo), izvjesni je Z.M. odgovorio:
- Znam ja da vi govorite ono što priželjkujete, samo kad Zdravko Mamić govori o Zokiju, on ne misli na svog brata, nabijem vas sve na qrac, Zdravko Mamić ne govori o Zokiju Mamiću, on govori o Zokiju Milanoviću!

za po doma spreman

​Atena, Grčka, 25.05.2013.:
Komentirajući slučaj veznjaka AEK-a Giorgosa Katidisa, kojeg je zbog nacističkog pozdrava u ožujku ove godine Grčki nogometni savez kaznio doživotnom zabranom nastupanja za sve nacionalne selekcije, Joe Šimunić je izjavio:
- Ništa o tome za sada neću reći, dobio sam savjet da o tome ne govorim i zato još uvijek po tom pitanju šutim.

Zagreb, 29.09.2013.:
U društvu kralja dijaspore, Mate Bulića, Josip Joe Šimunić je opisao svoj svadbeni ples na terasi hotela Esplanade:
- Ništa o tome za sada neću reći, dobio sam savjet da o tome ne govorim i zato još uvijek po tom pitanju šutim.

Zagreb, 19.11.2013.:
Sjajnu pobjedu hrvatske nogometne reprezentacije u utakmici protiv Islanda pozdravio je i Joe Šimunić:
- Ništa o tome za sada neću reći, dobio sam savjet da o tome ne govorim i zato još uvijek po tom pitanju šutim.

Zagreb, 22.11.2013.:
- Ništa o tome za sada neću reći, dobio sam savjet da o tome ne govorim i zato još uvijek po tom pitanju šutim. - izjavio je Josip Šimunić povodom objave kazne koju mu je odrapio DORH.

Washington, SAD (CroatianSports), 25.11.2013.:
Na vijest o prikupljanju novčanih sredstava u dijaspori za pomoć u plaćanju kazne kojom ga je počastio DORH, vidno ganut Joe Šimunić otvorio je srce:
- Ništa o tome za sada neću reći, dobio sam savjet da o tome ne govorim i zato još uvijek po tom pitanju šutim.

Zadar, 18.12.2013.:
- Ništa o tome za sada neću reći, dobio sam savjet da o tome ne govorim i zato još uvijek po tom pitanju šutim. - iskomentirao je Josip Šimunić kaznu koju mu je propisala FIFA.

Zagreb, 25.12.2013.:
Joe Šimunić je čestitao Božić svim katolicima i Hrvatima te gostima dobre volje:
- Ništa o tome za sada neću reći, dobio sam savjet da o tome ne govorim i zato još uvijek po tom pitanju šutim.

Zagreb, 01.01.2014.

Zagreb, 02.01.2014.

Široki brijeg, Bosna i Hercegovina, 15.01.2014.:
Na pitanje da prokomentira mogućnost da Dino Drpić na Marakani zaigra u dresu Crvene zvezde, Joe Šimunić je izjavio:
- Ništa o tome za sada neću reći, dobio sam savjet da o tome ne govorim i zato još uvijek po tom pitanju šutim.

Zagreb, 02.02.2014.
- Ništa o tome za sada neću reći, dobio sam savjet da o tome ne govorim i zato još uvijek po tom pitanju šutim. - ničim izazvan i ni o čemu pitan izjavio je Josip Šimunić.

Brisbane - Melbourne - Sidney, Australija, 12.06.2014.:
Nogometnim zaljubljenicima u domovini Joe Šimunić dodatno je pojasnio nastup hrvatske nogometne reprezentacije na otvaranju Svjetskog nogometnog prvenstva u Brazilu:
- Ništa o tome za sada neću reći, dobio sam savjet da o tome ne govorim i zato još uvijek po tom pitanju šutim.

taktika i doktrina

Ne kužim zašto svi napadaju ono što se vidi kad ZeeM okrene leđa i sagne (ne fali k, mislim na slovo u imenu, jel). Taktika, strategija, doktrina, dugoročno planiranje, molitva, sve su to odlike pravog znalca, a izvjesni IeŠ to upravo jeste i zato i jest od strane ravnatelja i intendanta postavljen za šefa statista.
 
Taj stari majstor nogometnih znanosti i umjetnosti, koji je praksu tesao po akademijama, diskotekama i ledinama, kako Brača, Splita, Cadiza, Derby Countyja, West Hama i Međugorja, tako i NK Neretve iz Metkovića, Dinama (vinkovačkog, naravno) i Hajduka (splitskog, naravno), onog u kojem je 2005. godine sa četiri pobjede, pet neriješenih rezultata i tri poraza došao do titule prvaka Hrvatske (Bakino besmisleno protjerivanje i beznačajno nasljedstvo omjera 14-3-6 nećemo spominjati) i vidi ono što plitkoumne osobe kritičara njegova rada ne vide niti će ikada moći vidjeti.

Plansko odmaranje igrača počelo je još nekako s jeseni prošle godine, pomalo nespretno skrivano paralelnim predstavama skrojenim vrhunskom tehnologijom zakrivljenih ogledala pa je stvarna izvedba temeljena na minucioznoj taktici bila prikrivena paralelnim prikazivanjem predstave za javnost, kako putem elektronskih medija, tako i onih koji su sve to pratili uživo, usljed čega se održavala diskrepancija između dobro upućenih stručnjaka i usputnih promatrača, a ovog je proljeća sve to podignuto na jednu višu razinu tako da su prvi ozbiljni rezultati bili vidljivi u gostoljubivoj predstavi sa škotskim igračima s klupe čija je izvedba bila u Zagrebu početkom lipnja, dok posljednja predstava lutkarskog teatra u gostima ulijeva povjerenje kako je sve pod kontrolom i svi su konci u rukama (i nego da jesu), sve to kako bi plaćenici odmorni i spremni dočekali reprezentaciju Albanije, tajni plan i skrivena želja koju je hrabro i gordo, ispalivši je u mikrofone, otkrio Precjednik nakon precjednika, Ljevica bez glavice, IeŠ-ov šulkolega, bivši brend, braco DeeŠ (jbg. bivši je brend jer ak više ne smijemo koristit naziv "Brandy" pa se u Maraski sjetili preimenovat ga u "Bratsky", onda ni brend ne može bit nego - braco).

I tako, dok će nepromišljeni prvi u skupinama za poneku prijateljsku i nesvrstanu utakmicu partnere morati tražiti od Čilea do Japana i plaćati sparing, nogometna će reprezentacija Hrvatske imati mogućnost besplatnog igranja još dvije utakmice.

Ali to nije sve! U tim će utakmicama prikupiti dodatne fifamultikardplus bodove za kupovinu ugleda i pozicije na tablici istoimene organizacije i time steći određenu prednost pred konkurentskim kućama u nastupima na brazilskom festivalu sljedeće godine.

Eto.

I, da ne zaboravim, ne nabijem ni na šta ni IeŠ-a, ni bracu mu, ni mentora im.

pregled dana

Carla del Ponte, članica UN-ove komisije za istragu događanja u Siriji u neposrednu je vezu dovela sirijske pobunjenike i masovna ubojstva civila nervnim plinom, a što direktno šteti širenju demokracije, slobode govorenja i mišljenja te mira u svijetu koju u duhu aktivne miroljubive koegzistencije šire humanistički misionari iz Sjedinjene Britanije i Velikih Američkih Država.

Hrvatska i dalje ostaje taocem sumnjivih lica. Lex zvani Josip očito je zalogaj za koji, umjesto priviđenja plavih vragova, treba imati veća ne usta već muda no što ih ima imenjak jednog od braće iz pretposljednje vijesti. Svaka sličnost sa pričom o kukavičjem jajetu je slučajna. 

Na skupštini dioničara Konzuma odlučeno je da će ubuduće predmet djelovanja družbe Konzum biti i djelatnosti „pružanje univerzalnih poštanskih usluga“, "ostalih poštanskih usluga" i "kurirskih usluga" te "izdavanje svih vrsta jednostavnih osobnih dokumenata građanima Republike Konzum" (neimenovani izvor informacije za posljednju odluku poznat, ali neimenovan). Također, na skupštini su izabrani novi članovi nadzornog odbora: Ivan Crnjac, Ivica Sertić i Mate Štetić, dok su opozvani: Josip Zaher, Ana Jerković te Ante Todorić. Prvonavedeni opozvani nije doveden u vezu sa najavljenom večerašnjom bečkom poslasticom, dok je trećenavedeni nažalost, sumnjivim djelovanjem jakih snaga Porezne uprave, bio onemogućen u nakani kolovoškog posjeta svjetski poznatoj hvarskoj opernoj kući Carpe Diem.

 

ZET-ovi stručnjaci za kartografiju, nakon višegodišnjih analiza poslovanja, zaključili su kako se više građana šverca (agr.: vozi na crno) nego li ih plaća kartu koja je, usput rečeno, višestruko jeftinija od karte na relaciji Paris - New York. Kako bi spriječili daljnji rast ove pošasti, odlučili su povećati brojnost jakih snaga kontrolorstva kako bi obranili svoj pokretni teritorij. Uime pokazivanja dobre volje za poboljšanjem suradnje sa kolateralnim poslovnim partnerima razmatraju smanjenje cijena karata za 5,15-7,05%. U slučaju nemogućnosti kontrole situacije i eventualne eskalacije sukoba, razmotrit će i poziv Badinterovoj komisiji u arbitražu.
 

Zastupnik SNS-a u srpskom parlamentu Marko Atlagić (Benkovčanin, "mini star" u "vladi" Milana Babića) ukazao je kolegama kako bi se Srbija trebala ugledati u Tuđmana i njegov način rješavanja kadrovskih pitanja te time od strane svih relevantnih političkih struja u parlamentu RS polučio prizivanje bliže i daljnje rodbine, dijela faune te Adolfa Hitlera i Benita Musolinija uz napomenu kako se dotični Franjo ne citira ni u hrvatskom Saboru.
 

Zbog niza ubojstava, otmica i brojnih drugih kaznenih djela koja su počinili kao pripadnici "zemunskog klana", Žalbeni sud u Beogradu, odbivši sve žalbe, pravomoćno je na po 40 godina zatvora osudio hrvatske državljane Miloša Simovića i Sretka Kalinića.
 

Večerašnji sraz Bečkog šnicla i Zagrebačkog odreska zagrebački će chef (franc.: ku'ar) Z. Mamić (čit.: Zoran, Zdravko, kakogod) započeti sa udarnom postavom koju će svojom virtuoznošću upotpuniti izvjesni Jorge Cruz Campos, poznati supermen hvarskih i vodičkih šankova olso kold Sammir. Također, smjerni i bogobojazni Z. Mamić (čit.: Zdravko, Zoran, kakogod), obećao je 2 milijuna eunovaca zlatnim plavim biz... bluzonima ukoliko mu ovi svojim neprocjenjivim znanjem, svesrdnim zalaganjem, nemjerljivim talentom i bespogovornom vjerom u plavu boju, Domovinu i bolju budućnost, priskrbe desetak istih, te se po objavljivanju informacije obrušio na sve eventualne izvore i prijenosnike informacija jer u Hrvatskoj ima i gladnih hrane.
 

Vrijeme promjenjivo, uglavnom loše.