Neki dan pričali o neobičnim imenima ljudi s kojima smo se susretali. Susretali se s ljudima s imenima i samo s imenima u odsutnosti ljudi. Sjetili se gomile, riječnih, morskih i planinskih, biljnih i životinjskih, planetarnih, sazvježđastih, neka su, usljed raznih promjena, nestala sa scene, neka se ustalila toliko da su postala jača od vlastitih korijena, osamostalila se, dobila vlastitu osobnost, al najjači dojam ostavila - Tilema.
- Dilema?
- Ne. Tilema. T Tilema.
- T kao Tito?
- Ne T kao Tito. Ti kao Tito, le kao Lenjin i ma kao Marx.
- Ček! Molim?!
- Da! Tito, Lenjin, Marx - Ti le ma. Tilema.
- Kako?!
- Heh, otac. Revolucionar i komunista.
- A mater?
- A mater valjda šutila, pristala. Ne smiješ kontra revolucije.
- Tilema. Jel bila jedinica?
- Tilema, jedinica bez dileme.
