Ekhem, da Ekhem, nije tiplefer u Ekremovu
imenu, elem, Ekhem Sugurbija Čelonazadović rodio se početkom jednog
listopada u autu, točnije u skoro dvodimenzionalnom mikrokombiju marke
Subaru, na putu kroz Liku prema Zagrebu, u povratku s jedne
viške svadbe koja će ostati upamćena po plaćanju svega popijenoga,
dobro, pamte se još neki detalji poput mora toplog za okupati,
ajngemahteca od povrća sa komiške tržnice, po nestanku struje, po
komarcima, vrabaca nije bilo, od oca Lapsusa i majke Linguae u
nazočnosti šest što muških što ženskih primalja. Virtualan da
virtualniji ne može biti. Kao beba uopće nije bio zahtjevan, nije bilo
dojenja, nije trebalo pelena, nije bilo noćnih bdijenja nad njim. Tek bi
se povremeno oglasio, a i to virtualno i samozatajno. U vrtić nije
išao, školske knjige nije trebao, dječjim bolestima nije obolijevao, ni
matični ni osobni identifikacijski broj nije dobio. Državljanstva,
etničke pripadnosti, vjeroispovijesti, boje kože, čak ni spola nije
imao. Tek adresu. I to elektronsku.
A onda su ga ovog jutra
životnoosiguravajući spameri pronašli. Da su konzultirali eNeSEj i
SiAjEj ne bi Zemljine resurse uludo trošili.
Sve nešto mislim da bi ga
valjalo osigurati i za slučaj nestanka nasljednike navesti...
