baka naka

Rano popodne. Poželio poslije ručka, a to poslije je teško bar pola sata, nešto slatko, a onda se sjetio mudrih riječi svoje baba-Nake na traženje slatkog u doba onih dana kad joj se i nije dalo peći kolač: "eno t šljiva, ima ji kolko oš". Baka Naka je zapravo Anka, ali to izvrtanje i zamjena slova u riječima je normalna na istoku Slavonije. Otišao do kuhinje. Od šljiva niš. Ni š. Uzeo grožđe. Onda se sjetio tamne čokolade.

Sat kasnije. Izgleda da unos ugljikohidrata i suhe kakao tvari uvelike utječe na redefiniciju realne topografije ili na njenu percepciju u BKO fazi. Sad će svak normalan pomislit da šta je koji k to BKO, a nikom ne smeta kad se OCD pretvara u OKP i vice versa. Što sam htio reći? REM. Dakle, prvo ti vlastite godine prepolovi, onda te stavi u ulogu mirotvorca u obitelji. Ima tu i dislociranja terasa, pretvaranja nevelike zarasle uzbrdice u dvjestometarske zelene travnate padine. Ima i nekih intimnijih sekvenci, ništa vulgarno, sve u granicama ljudskog, ali zaštita osobnih podataka ti ne dopušta da kažeš o čijoj se sestri radi (sestra prava, nije medicinska). A za kraj još natjera tramvaj, ono češko jaje, Tatru T4, da vozi od Trešnjevke po usponu od preko 45° ne bi li se dokopao mosta na Savi. Vozačica otvorila samo prednja vrata i nema majci da uđeš bez karte. Krenuo pješke. Bez stresa. Kad sam se umorio, oči otvorio.

 

Anka i Vlado, krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća.

kroketi i neuroni

Volim kuhati. Nije to neko opsesivno motanje po kuhinji, ali ne bježim od nje. Osim onih dana kad mi se ne da. Onda ni čaj. Danas je taj takav dan.

Prehrambena linija. Elementarna najobičnija crtica u prehrambenom lancu. Menza. Kroketi dobro izgledaju, a nikad probao. Da uzmem? Jedno petnaest deka maksimalno? Ako uzmeme više, samo mi ostane. Ili da probam brojčano? Svakako ne smijem pretjerat.
- Izvolite?
- Dajte mi petnaest de...
Negdje u dnu mozga, na etaži minus pet, u jednom od mračnih kutova uma, par neurona kroz sinapse razmjenjuje dupliše sličica, odmjerava visinu valjka i promjer, procjenjuje specifičnu težinu ovisnu o udjelu pretpostavljenih pojedinih sastojaka.
- Ne, dajte mi jedanaest kroketića.
- Može.
Čuj nje, može. Naravno da može. Ja naručujem, ja plaćam. Hvataljkom lovi krokete i ubacuje ih u vrećicu. Pratim: dva, tri, tri, dva, dva.
- Ubacili ste ih dvanaest, ali nema veze. Samo stavite na vagu.
- Dvanaest. Nisam, ne bih rekla. - zavlači oko u vrećicu, broji. - Stvarno dvanaest. Da izvadim taj jedan?
- Ne, ne. - odmahujem lagano, iznad sam situacije picajzliranja oko jednog kroketa - Samo stavite na vagu.
A vaga vrag: na displeju pokaže 0,156 kg. Malo OKP, malo OCD, ništa OPG, ništa BDP.

Čak ni meni nije lako sa mnom.