Pages

Showing posts with label ivan aralica. Show all posts
Showing posts with label ivan aralica. Show all posts

19 November 2023

pretpostavke

Pretpostavka je majka svih zajeba. 

To je shvatio, na dosta teži način, još onaj krapinski pračovjek, Homo sapiens neanderthalensis, pamte njegovi potomci tu priču s pećinom i medvjedom. Poslije su to prepoznali i mnogi drugi tako da se pravog autora nikad ne spominje. Ima pretpostavka i druge djece, reći će netko i bit će u pravu, naravno. Ne pretpostavljam to, ima tih slučajeva u znanosti, to su oni slučajevi koji se zovu eksperimenti, metode pokušaja i popušaja, metode koje su čovjeka dovele do velikih otkrića, ali kao dio sustavnog rada. Logika je tu neumoljivija. Na krivim premisama nahero stoji i konkluzija. Dogodi se nekad i tu neki promašaj, nešto kao stativa: kad su premise krive i usto u nekoj ravnoteži, tad konkluzija ne bude uhero nego se čini ispravnom. Samo, to ne pije vodu na duge staze. Što sam htio reći? Pa to da mi se malo gadi kako uvijeno i u rukavicama izvjesni lik brani aktualnog vinovnika prometne nesreće sa smrtnim ishodom proglašavajući ga u jednom trenutku čak i žrtvom. Jer, eto, to se svakom vozaču može dogoditi, to da u rano jutro s nešto malo alkohola u krvi po magli na lokalnoj cesti preko pune crte pretječeš kamion vozeći auto upitne ispravnosti preko osamdeset kilometara na sat. Po toj špranci svi mi koji smo pismeni, vjerojatno bismo mogli napisati neke Duše robova ili Ambru, Sarajevski Marlboro ili nešto tome slično, šta ja znam. Jer smo pismeni, a svakom se pismenom čovjeku tako nešto omakne. Moguće je i to, ali za to kao važnu varijablu treba postaviti vrijeme na beskonačno, a ne na period od zadnje večernje putne do jutarnje vožnje maglovitom slavonskom cestom.

Ugrizao se za obraz. Bolje da sam za jezik. Ili za prst-dva. Nedjelja je ipak vrijeme za Cheta Bakera.

 


8 April 2022

oda velikanu

Ponekad je bolje ne otići na kavu u slobodno prijepodne.

- Slušaj. Gledam nešto televiziju, čitam po internetu, ovo nije normalno.
- Šta nije normalno?
- Pa ovo s Plenkovićem. Čoek se ubi od posla. Ubi se na nauči mamlaze o tome što se događa, o čemu se i kako piše, a oni ko gluve kuje. Nije ni čudo da se odnekud pojavljuju hejteri, mrzitelji svega hrvatskog. Samozvani stručnjaci i kritičari Plenkovićevog lika i djela. Eno od posla jedva stigao ženu posjetit u rodilištu. A danas mu rođendan. Zato sam odlučio napisat jednu o njemu.
- Ti? Napisat? Pjesmu? Šta pričaš ti?
- Oda velikanu. To ti je naslov, kuiš?
- Mislim, meni nije dosadno u životu, al vidim ko'tebe je ringišpil.
- E, to ti je jače od mene. Vako ide: Oda velikanu. Naš premijer najbolji na svijetu, Hrvatsku on čuva kao dron u letu. Naš premijer uvijek dobre volje, gdje god dođe tamo bude bolje. Ne libi se zlobniku reći sve u lice, ne boji se taj pakosne ljevice. Protivnike gonit će u bezglavi trk, državi je kao vatrogascu šmrk. Njega voli i staro i mlado, svak sa njime sliko bi se rado. Sav ga narod iz dna duše voli, za njega u crkvi svakog dana moli. Odan je i vrijedan i pošten, zato ga i napada kojekakav kreten. Naš premijer najbolji na svijetu, sigurno je dobar i ženi u krevetu. Naš premijer, prava naša dika, isti Geri Kuper, slika i prilika. Gotovo. A? Šta kaeš?
- A, šta kažem. Ne znam, nije baš za Nobela, al da postoji nagrada Ivan Aralica, tvoja bi bila jedan kroz jedan.
- A!? Aralica? Znam da malo zajebavaš, al priznaj da valja.

Velim, ponekad je stvarno bolje ne otići na kavu u slobodno prijepodne. ​