Kaslić, poštanski, uredno praznim nedjeljom uvečer. Da mi ne pokvari
vikend. Jer u kasliću uobičajeno nalazim račune, opomene i obavijesti
prispjelih preporučenih pošiljki, a te već dugo ne sadrže ništa lijepo.
Petpostotni spam, unatoč instaliranom filteru oblika zastrašujućeg
pozivanja na 16. članak Zakona o zaštiti potrošača, čiji sadržaj su
uglavnom oglasi za pizze i ćevape koji
su prostornovremenski van dometa održivosti topline (ne)jestvina na
prihvatljivoj razini. O toj mojoj sustavnoj ignoranciji krajnje točke
dometa pošte dalo bi se štošta reći, napisati. Oblik
bijega od stvarnosti, odgovornosti, strah od obveza i nemoći, ... Svašta
bi se dalo, i našla bi se neka patološka crta sigurno, ako ne znam ja i
ne znate vi, pitajte stručnjake. Ali to nije ova tema, ta zaslužuje
zasebnu priču.
Ruku punih vrećica penjem se uza stube u predstubišnom prostoru zgrade i ovlaš bacim pogled na poštanski sandučić, a iz njega u prozirni najlon, plastiku, neku umjetnu masu, do pola viri teškom mukom savijana i naguravana snopčina uvezanog papira. Krenem rukom izvući to čudo, a na vrećici mi, jednoj od nekoliko koliko ih trenutno imam pokačeno po prstima, od mase slične ovitku onog sranja u otvoru kaslića, pukne ručka. Pukne prvo ručka na vrećici, a potom, u neelastičnom srazu sa tvrdom podlogom i glava novokupljene žarulje (valjda je glava, ak je ono ispod vrat, to ispod ovisi kak se žarulja drži, a meni je u glavi vratom prema dolje). Shvativši kako me taj ireverzibilitet makrosvijeta ne košta previše, izvučem, zapravo iščupam umotani časopis iz grla kaslića i na naslovnici vidim: osmijeh, oči, čipku, bluzu - "active beauty". Koji Q?!
Podignem onu vrećicu s mrtvom žaruljom (mortalitet žaruljâ školske dobi, one prije nego li krenu na posao, pokazuje skromna osobna statistika, iznosi točno 10%), pa put lifta. Sprtljam nekako sebe skup s vrećicama, s aktiv bjutiom i ključevima (kak se zove strah od propadanja ključeva kroz otvor između praga i lifta? to me pere ponekad...) u lift, stisnem crni odgovarajuće obrojčeni gumb i lagano krenemo gore. Ostaviviši vrećice s koječime na kuhinjskom podu, zagledam se u spam zvani "aktiv bjuti" i u dnu ugledam logo. dm. O jebovas! Je, skupljam bodove, zapravo poluautomatski polusvjesno pružam člansku karticu (izvadi si karticu, i tak kupuješ tamo, a možeš dobit popuste i do dvaespetposto, oke?) teti u deemu dok kupujem sredstva za čišćenje podova zidova, stakla, rublja, ruku, nogu, ušiju i zuba, a vi inteligentni maarketinžani misleć da ćete se okoristit mojom pohlepom za popustom nuđate mi Kraljice zlata, tajne Mrtvog mora upakirane u anticelulitna muda, kozja mlijeka izjaja (zapravo ziaja, što sam, priznam, prvo disleksički samodopadno pročitao zlaja), Čupko depilatore (bemti naziv koji asocira na uzročnik boli) i još neka čuda.
Tu su i recepti za lake objede "nit je riba nit je meso". Nije Traubisoda, a pomislio bi čovjek, jel. Povrće je. Za nepovjerovati. A tek: "Kada ruž za usne poprimi kakvoću tinte, shvatimo da su dobre ideje postale vidljive." Molim!? Vodoneotporna, razmaziva tinta ima veze s ružom za usne? Jel to žene puše?¨Mislim, nije da koristim ruž, ali sam posredno osjetio neke razlike. I u okusu i u postojanosti. Ipak: "Najbolja sredstva protiv glavobolje: sušilo za kosu, vanilija ili seks." Hm... ne znam... bez teksta sam. Nasreću nakratko. Nedaleko još jedan biser. Uz portret Eve Mendes: "Vidljivo zdrav izgled kose za 14 dana. Od svjetske marke br. 1" Zdrav izgled? OK, ne radi se o eliksiru zdravlja za mrtve izrasline koje kosom nazivamo, a ni o izgledu zdrave kose već o ukupnoj pojavnosti koja se doimlje zdravom. Jesam i to krivo razumio? Možda ne razumijem marketinški dijalekt hrvatskog jezika? A tek ponovno zaživjelo tradicionalno iscjeliteljstvo Gornje Bavarske!? "Znanje o ljekovitoj moći bilja nije samo drevno nego je i bezvremensko." Ček, jel ja tu vidim natruhe kreacionističkih poimanja vremena i postanka ili krivo shvaćam bezvremenskost? Jel to beskonačno dug period ili infinitezimalno, skoro nemjerljivo sitan period?
Sve to započeto citatom velike misli (?) Alexadnrea Dumasa o percepciji života i čarolije i ispravnosti naočala, a zatvoreno savjetom stručnjaka, predsjednika Austrijskog društva za poticanje zdravlja (?! ?! poticanje?! može, al vjerojatno i za istraživanje ruda i gubljenje vremena, tuđeg).
Nabijem vas! U kantu za smeće. Pardon, otpad. Recikliranje papira i to...
Eh, što volim subote...
Ruku punih vrećica penjem se uza stube u predstubišnom prostoru zgrade i ovlaš bacim pogled na poštanski sandučić, a iz njega u prozirni najlon, plastiku, neku umjetnu masu, do pola viri teškom mukom savijana i naguravana snopčina uvezanog papira. Krenem rukom izvući to čudo, a na vrećici mi, jednoj od nekoliko koliko ih trenutno imam pokačeno po prstima, od mase slične ovitku onog sranja u otvoru kaslića, pukne ručka. Pukne prvo ručka na vrećici, a potom, u neelastičnom srazu sa tvrdom podlogom i glava novokupljene žarulje (valjda je glava, ak je ono ispod vrat, to ispod ovisi kak se žarulja drži, a meni je u glavi vratom prema dolje). Shvativši kako me taj ireverzibilitet makrosvijeta ne košta previše, izvučem, zapravo iščupam umotani časopis iz grla kaslića i na naslovnici vidim: osmijeh, oči, čipku, bluzu - "active beauty". Koji Q?!
Podignem onu vrećicu s mrtvom žaruljom (mortalitet žaruljâ školske dobi, one prije nego li krenu na posao, pokazuje skromna osobna statistika, iznosi točno 10%), pa put lifta. Sprtljam nekako sebe skup s vrećicama, s aktiv bjutiom i ključevima (kak se zove strah od propadanja ključeva kroz otvor između praga i lifta? to me pere ponekad...) u lift, stisnem crni odgovarajuće obrojčeni gumb i lagano krenemo gore. Ostaviviši vrećice s koječime na kuhinjskom podu, zagledam se u spam zvani "aktiv bjuti" i u dnu ugledam logo. dm. O jebovas! Je, skupljam bodove, zapravo poluautomatski polusvjesno pružam člansku karticu (izvadi si karticu, i tak kupuješ tamo, a možeš dobit popuste i do dvaespetposto, oke?) teti u deemu dok kupujem sredstva za čišćenje podova zidova, stakla, rublja, ruku, nogu, ušiju i zuba, a vi inteligentni maarketinžani misleć da ćete se okoristit mojom pohlepom za popustom nuđate mi Kraljice zlata, tajne Mrtvog mora upakirane u anticelulitna muda, kozja mlijeka izjaja (zapravo ziaja, što sam, priznam, prvo disleksički samodopadno pročitao zlaja), Čupko depilatore (bemti naziv koji asocira na uzročnik boli) i još neka čuda.
Tu su i recepti za lake objede "nit je riba nit je meso". Nije Traubisoda, a pomislio bi čovjek, jel. Povrće je. Za nepovjerovati. A tek: "Kada ruž za usne poprimi kakvoću tinte, shvatimo da su dobre ideje postale vidljive." Molim!? Vodoneotporna, razmaziva tinta ima veze s ružom za usne? Jel to žene puše?¨Mislim, nije da koristim ruž, ali sam posredno osjetio neke razlike. I u okusu i u postojanosti. Ipak: "Najbolja sredstva protiv glavobolje: sušilo za kosu, vanilija ili seks." Hm... ne znam... bez teksta sam. Nasreću nakratko. Nedaleko još jedan biser. Uz portret Eve Mendes: "Vidljivo zdrav izgled kose za 14 dana. Od svjetske marke br. 1" Zdrav izgled? OK, ne radi se o eliksiru zdravlja za mrtve izrasline koje kosom nazivamo, a ni o izgledu zdrave kose već o ukupnoj pojavnosti koja se doimlje zdravom. Jesam i to krivo razumio? Možda ne razumijem marketinški dijalekt hrvatskog jezika? A tek ponovno zaživjelo tradicionalno iscjeliteljstvo Gornje Bavarske!? "Znanje o ljekovitoj moći bilja nije samo drevno nego je i bezvremensko." Ček, jel ja tu vidim natruhe kreacionističkih poimanja vremena i postanka ili krivo shvaćam bezvremenskost? Jel to beskonačno dug period ili infinitezimalno, skoro nemjerljivo sitan period?
Sve to započeto citatom velike misli (?) Alexadnrea Dumasa o percepciji života i čarolije i ispravnosti naočala, a zatvoreno savjetom stručnjaka, predsjednika Austrijskog društva za poticanje zdravlja (?! ?! poticanje?! može, al vjerojatno i za istraživanje ruda i gubljenje vremena, tuđeg).
Nabijem vas! U kantu za smeće. Pardon, otpad. Recikliranje papira i to...
Eh, što volim subote...
