pločnici, nogostupi, trotoari

​Nekom se u gradu sviđaju određene zgrade, nekom samo fasade zgrada, vanjština, nekom su iz tko zna kojeg intimnog razloga srcu prirasli neki kvartovi, nekom su dragi određeni krajobrazi i pogledi. Svakome nešto.​ ​Meni se u gradu, umjesto zgrada i fasada, umjesto kvartova i pogleda, nekako posebno sviđaju pločnici. I kao što svatko ima svoju omiljenu zgradu, kvart ili krajobraz, tako i ja imam svoj omiljeni pločnik, nogostup, trotoar.

Od početka Ulica baruna Trenka do mjesta gdje počinje Ulica Pavla Hatza pločnik je kojim Trg J. J. Strossmayera graniči s Trgom kralja Tomislava. Pogleda li slučajni prolaznik prema jugu, vidjet će velegbnu zgradu Umjetničkog paviljona​, jednog od prvih montažnih objekata u Europi​. Izgrađen za potrebe Milenijske izložbe u Budimpešti 1896, u Zagreb prenešen i postavljen 1898. godine, jednu od najosebujnijih zagrebačkih građevina. Okrene li se prema sjever​u, pogled slučajnog prolaznika prvo zapne za reljefni spomenik, socrealističku skulpturu prislonjenu na kameni zid. "Strijeljanje talaca" Fran Kršinić ​je ​napravio, a grad Zagreb postavio 1954. godine u spomen svim žrtvama fašističkog terora s područja grada Zagreba, a ​žrtava je bilo. Samo u Zagrebu preko sedam tisuća​. Ne dižući glavu, ne mičući ni očne jabučice, gledajući u ovu skulpturu ​isti taj slučajni prolaznik koji sve manje ostaje prolaznik, a sve više znatiželjni šetač, kroz silne krošnje golemih stabala iza spomeničkog zida može zamijetiti zgradu. Knjižnica Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. ​U njezinoj je utrobi ​v​iše od 150 godina od prvog slučajnog pogleda ​skriveno blago, golem​a​ pisana znanstven​a​ građ​a.

Spusti li znatiželjni šetač pogled preda se, vidjet će da šeta popločanim sa sedam redova betonskih ploča kvadratnog oblika stranice osamdeset centimetara. U svakom ih je redu po sto osam. Sve je nekako na svom mjestu. Ploče su "u vagi" rekao bi kakav građevinski stručnjak, ravno su posložene bez imalo odskakanja ili iskakanja. Dobra drenaža čuda čini, ili ih onemogućuje, ovisno što tko čudom smatra. Između tih betonskih ploča razmaci su od svega centimetar i pol i u njih vjetar nanese prašine i zemlje dovoljno da nakon kakve iznenadne kiše ili očekivanog redovnog noćnog pranja gradskih ulica, proklija neko zalutalo sjeme i nikne koja zelena travka. Po pločama nema tragova žvakaćih guma, ne skrivaju se u proredima opušci cigareta, ni papirića ni komadića plastike na tom pločniku znatiželjni šetač neće naći i čini mu se da bi se svi gradski pločnici trebali zaraziti tom čistoćom.

Ljeti, kad odlaskom studentarije na ferije, a radničke i menadžerske klase na godišnje odmore, ma gdje god to bilo, grad utihne​ i kad broj automobila​ ​biva desetkovan, kad cvrkut ptica i šum vjetra kroz krošnje okolnih stabala zvukom nadjačaju pokoji promiljeli Otto-motor​, slučajni znatiželjnik uza sve druge ljetne šumove i zvukove, može čuti i zuj pčela.

 

dan mladosti

Fedora sivi šeširić nad sijedim pramenovima i bljedunjavim lišcem nadvija se nad tegetplavim kaputićem. Umjesto kućnog ljubimca za sobom vuče torbu na kotačima.

Sako boje senfa s kakaom. Ispod sakoa, tanka vesta na kopčanje. Ispod veste, košulja s velikom kragnom. Ispod košulje, potkošulja. Vjerojatno na tkane pruge. Drvenim štapom nabada trotoar.

U ravnini zrinjevačke tramvajske stanice, autobus šeširić sustiže šleper sako s vestom, košuljom i potkošuljom. Crveno na semaforu kod zgrade HAZU-a nas sve poravna i osigura nam jednake startne pozicije.

- Ivek, kaj bumo danas? - šeširić će sakou.
- Na plac. A posle ručka na groblje.
- Ne mislim na to. Di je slet, ne?
- To kaj se ja razmem u mladost, Štef, uglavnom sleću u Dublin.
Semafor promijeni boju.
- Nu, Ivek, zeleno je. Bumo onda i mi preko.

pregled dana

Zagreb, 27. ožujska 2014. 

Nakon što je iz medija, Navodnih novina, doznao za sramotnu odluku o poništenju titula i protjerivanja iz hrvatske akademske zajednice, a sve pod pritiskom raznoraznih antifašističkih, komunističkih, antikršćanskih i informbiroovskih interesnih skupina, glavni tajnik stranke i šef izbornog stožera HDZ-a za lokalne izbore, donedavno zamjenik ravnatelja policije zadužen za krim-policiju, specijalnu policiju i Centar za forenzička pitanja te zastupnik u Saboru, Milijan Brkić, sa odabranim je kolegama odlučio osnovati HDAZ(U), Hrvatsku demokratsku akademsku zajednicu u zagradi u. Kako se doznaje iz krugova bliskih izvoru, slogan HADZU-a bit će: "Profesor i inžinjer u Rvackoj, doktor u Švici i Austriji". Kako za upravo atributirane medije sâm osnivač izjavljuje, vjeruje u Boga i rapidno povećanje članstva te prelazak mnogih demokrackih snaga iz redova akademske zajednice u HDAZ(U). Isti čin očekuje i od samog vrhovnog vođe Organizacije.

Prateći trendove zagrebačkog preduzeća Pravosuđe Export d.p.o., varaždinska ispostava tog gospodarskopravosudnog mastodonta ponukana dobrim poslom u središnjici i poučena lošim poslovnim potezima iz predgrađa metropole loše argumentiranog zastarjelošću modela proizvoda, nastavila je trend izvoza umirovljenika iz Hrvatske. Glasnogovornica varaždinske ispostave ove cijenjene hrvatske tvrtke iskazala je potpuno zadovoljstvo ovim poslovnim potezom čime se održava trend povećanja izvoza u prvom kvartalu ove fiskalne godine.

Premijer Milanović potvrdio je glasine kako će Vlada, po uzoru na gradonačelnika glavnog grada svih Hrvata i gostiju, potaknuti potrošnju vode u Osijeku i Poreču jer poticanjem potrošnje omogućuje se vrtnja osnovnih sredstava te automatski povećava i promet u kanalizaciji. Sredstva, kako kaže, neće biti namaknuta iz povećanja vodnih naknada koje je, povećanje, nastalo kao posljedica ovogodišnjih poplava, jer će ta sredstva biti preusmjerena na poticanje autoindustrije i svemirske tehnologije, već će iskoristiti novonastale ​​ rupe u rebalansu i to pod stavkom tekući tročkovi u zdravstvu. U sklopu predviđenih radova na proširenju mreže vodovoda za građanstvo, postoji i mogućnost nicanja fontanama na trgovima, no premijer se ogradio od insinuacija kako su za konzultantske usluge isplaćeni honorari bivšim partijskim kadrovima sa Peščenice.

Izvjesnog Z.M., M. Ć. B., stjeravši ga u K., retorički nabio na isti.