Zagreb - Pleso, 25. linja 2014.
Nakon gotovo mjesec dana provedenih u neljudskim uvjetima džungli i prašuma brazilskih resorta, Vatreni su danas ponovno u Hrvatskoj. Nekoliko stotina vjernih prijatelja i simpatizera dočekalo ih je u Zagrebačkoj zračnoj luci pjevajući "Rajska Djevo, Kraljice Hrvata" te uz najpoznatiji Thompsonov hit "Lijepa li si", a predsjednik Komisije HBK "Justitia et Pax" i predsjednik Vijeća HBK za ekumenizam i dijalog, sisački biskup Vlado Košić molitvom je dočekao Vatrene.
Isposnički mršav, Izborniko Kovač se prvo pozdravio sa sportskim i katoličkim dužnosnicima, a onda se obratio okupljenima više kao kršćanski propovjednik, a manje kao nogometni izbornik koji je zbog svog ranijeg djelovanja osuđen na dugogodišnju izborničku klupu. Dok su okupljeni skandirali "Niko, Niko" i "Hrvatska", jedan je poviši muškarac jakog stranog južnjačkog naglaska uzviknuo "Za dom spremni", što je izazvalo šok i komešanje. Na njegove riječi reagirali su okupljeni i policija koji su ga udaljili sa skupa. Muškarac je, koliko smo uspjeli vidjeti, dobio nekoliko lakših udaraca, ali nije teže ozlijeđen.
Nakon incidenta Izborniko Kovač nastavio je govor u kojemu je pozivao na molitvu i zajedništvo hrvatskog naroda. Posebno je zahvalio Katoličkoj crkvi i svojoj obitelji, ali je naglasio da je najveći teret u podizanju sportske spreme reprezentativaca podnio on sam. I njegov brat Robert također.
Posebno je zahvalio biskupu Košiću, koji je uz nadbiskupa Bozanića, reprezentativce ispratio na ovaj teški kružni put te im pomogao u traženju Boga. Zatim su svi zajedno izmolili Očenaš. Kovač je izrekao zahvalu svim hrvatskim reprezentativcima koji su ostavili srce na terenu te pokazali dijelove svojih tijela za slobodu tiska. Stalno je pozivao na mir i toleranciju pa je čak pozvao okupljene da se mole za mir u Ukrajini i Siriji. Gotovo u svakoj drugoj rečenici pozivao je na molitvu i vjeru u Boga.
Njegovi stožerni kolege kao i neki reprezentativci bili su iznenađeni njegovom preobrazbom, no pokazali su veliko razumijevanje jer, kažu, tko bi mogao toliko mjeseci izdržati na izborničkoj klupi bez vjere. Uz biskupa Košića na dočeku su bili nebrojeni velenogometni stručnjaci i poklonici, bostonski alternativni glazbenici kodnog imena Pixies, dvjestotinjak mažoretkinja odjevenih u tradicionalne kaubojke i plave bluze, te ciklona Gracija. Željko Širić, poznati hrvatski sportskotrgovački dužnosnik, svoje je odsustvo pravdao nedovršenim investicijskim poslovima u Brazilu.
Puku se obratio i kapetan reprezentacije Darijo Srna. Teško je bilo gledati blijedog i mršavog Darija koji se pojavio pred ushićenom masom na zagrebačkom Plesu. Teško ga je bilo gledati i zbog neslućenog broja ljudi koji ga je došao vidjeti, dozvati ili dotaknuti. A on je, u stilu velikog čovjeka, želio baš svakome pružiti ruku. Najbolje tome svijedoči par iz Zagorja koji je kazao:
"Naravno da smo ga došli vidjeti, pa on se borio za Hrvate, ne za Palestince!"
Kapetan Darijo koji je pao na koljena i poljubio hrvatsko tlo dokazao je da sa sobom nije donio ni gorčinu, a niti ljutnju. Oni koji ga znaju, kažu: To je Dario. Jedan od kolega koji su ga čekali, kazao je: "Čuo sam se s njim. Umjesto da zbog Japanaca, Brazilaca i Meksikanaca ja tješim njega, on je smirivao mene."
I zaista, Srna je sa svojom pojavom donio ushit, sreću, dobru volju i samo pozitivne riječi koje su malo koga ostavile ravnodušnim:
"Propustio sam Tjelovo i Dan antifašističke borbe, ali sad sam ponovo sa svojom obitelji te ćemo zajedno proslaviti Dan državnosti, neovisnosti ili domovinske zahvalnosti, što već danas jest."
te dodao:
"Širim svoje ruke, ali ne mogu dovoljno... Želim zagrliti sve Hrvate i sve najljepše sada im reći. Ako izgubim glas, govorit ću im srcem.", a ruke su mu uglavnom bile u zraku. Darijo je Srna, uz stalnu napomenu da je pravi heroj njegov izbornik, cijelo vrijeme zahvaljivao Bogu i Crkvi koja svo ovo vrijeme nije prestala misliti na njega i moliti za sve njih u misiji.
Zahvaljivao je poimenice svojim prijateljima, zahvaljivao je svećenicima i časnim sestrama koji su se za njega molili, zahvalio se i svim onim kolegama "koji su pokazali najviše, a to je svoj dio tijela". Darijo Srna je, unatoč svemu što mu se dogodilo, neprestano bio zahvalan. Izgubljen u masi transparenata i zastava, baš kao i Izborniko Kovač i svi drugi reprezentativci, i Darijo Srna danas je započeo jedan novi život.
Nakon gotovo mjesec dana provedenih u neljudskim uvjetima džungli i prašuma brazilskih resorta, Vatreni su danas ponovno u Hrvatskoj. Nekoliko stotina vjernih prijatelja i simpatizera dočekalo ih je u Zagrebačkoj zračnoj luci pjevajući "Rajska Djevo, Kraljice Hrvata" te uz najpoznatiji Thompsonov hit "Lijepa li si", a predsjednik Komisije HBK "Justitia et Pax" i predsjednik Vijeća HBK za ekumenizam i dijalog, sisački biskup Vlado Košić molitvom je dočekao Vatrene.
Isposnički mršav, Izborniko Kovač se prvo pozdravio sa sportskim i katoličkim dužnosnicima, a onda se obratio okupljenima više kao kršćanski propovjednik, a manje kao nogometni izbornik koji je zbog svog ranijeg djelovanja osuđen na dugogodišnju izborničku klupu. Dok su okupljeni skandirali "Niko, Niko" i "Hrvatska", jedan je poviši muškarac jakog stranog južnjačkog naglaska uzviknuo "Za dom spremni", što je izazvalo šok i komešanje. Na njegove riječi reagirali su okupljeni i policija koji su ga udaljili sa skupa. Muškarac je, koliko smo uspjeli vidjeti, dobio nekoliko lakših udaraca, ali nije teže ozlijeđen.
Nakon incidenta Izborniko Kovač nastavio je govor u kojemu je pozivao na molitvu i zajedništvo hrvatskog naroda. Posebno je zahvalio Katoličkoj crkvi i svojoj obitelji, ali je naglasio da je najveći teret u podizanju sportske spreme reprezentativaca podnio on sam. I njegov brat Robert također.
Posebno je zahvalio biskupu Košiću, koji je uz nadbiskupa Bozanića, reprezentativce ispratio na ovaj teški kružni put te im pomogao u traženju Boga. Zatim su svi zajedno izmolili Očenaš. Kovač je izrekao zahvalu svim hrvatskim reprezentativcima koji su ostavili srce na terenu te pokazali dijelove svojih tijela za slobodu tiska. Stalno je pozivao na mir i toleranciju pa je čak pozvao okupljene da se mole za mir u Ukrajini i Siriji. Gotovo u svakoj drugoj rečenici pozivao je na molitvu i vjeru u Boga.
Njegovi stožerni kolege kao i neki reprezentativci bili su iznenađeni njegovom preobrazbom, no pokazali su veliko razumijevanje jer, kažu, tko bi mogao toliko mjeseci izdržati na izborničkoj klupi bez vjere. Uz biskupa Košića na dočeku su bili nebrojeni velenogometni stručnjaci i poklonici, bostonski alternativni glazbenici kodnog imena Pixies, dvjestotinjak mažoretkinja odjevenih u tradicionalne kaubojke i plave bluze, te ciklona Gracija. Željko Širić, poznati hrvatski sportskotrgovački dužnosnik, svoje je odsustvo pravdao nedovršenim investicijskim poslovima u Brazilu.
Puku se obratio i kapetan reprezentacije Darijo Srna. Teško je bilo gledati blijedog i mršavog Darija koji se pojavio pred ushićenom masom na zagrebačkom Plesu. Teško ga je bilo gledati i zbog neslućenog broja ljudi koji ga je došao vidjeti, dozvati ili dotaknuti. A on je, u stilu velikog čovjeka, želio baš svakome pružiti ruku. Najbolje tome svijedoči par iz Zagorja koji je kazao:
"Naravno da smo ga došli vidjeti, pa on se borio za Hrvate, ne za Palestince!"
Kapetan Darijo koji je pao na koljena i poljubio hrvatsko tlo dokazao je da sa sobom nije donio ni gorčinu, a niti ljutnju. Oni koji ga znaju, kažu: To je Dario. Jedan od kolega koji su ga čekali, kazao je: "Čuo sam se s njim. Umjesto da zbog Japanaca, Brazilaca i Meksikanaca ja tješim njega, on je smirivao mene."
I zaista, Srna je sa svojom pojavom donio ushit, sreću, dobru volju i samo pozitivne riječi koje su malo koga ostavile ravnodušnim:
"Propustio sam Tjelovo i Dan antifašističke borbe, ali sad sam ponovo sa svojom obitelji te ćemo zajedno proslaviti Dan državnosti, neovisnosti ili domovinske zahvalnosti, što već danas jest."
te dodao:
"Širim svoje ruke, ali ne mogu dovoljno... Želim zagrliti sve Hrvate i sve najljepše sada im reći. Ako izgubim glas, govorit ću im srcem.", a ruke su mu uglavnom bile u zraku. Darijo je Srna, uz stalnu napomenu da je pravi heroj njegov izbornik, cijelo vrijeme zahvaljivao Bogu i Crkvi koja svo ovo vrijeme nije prestala misliti na njega i moliti za sve njih u misiji.
Zahvaljivao je poimenice svojim prijateljima, zahvaljivao je svećenicima i časnim sestrama koji su se za njega molili, zahvalio se i svim onim kolegama "koji su pokazali najviše, a to je svoj dio tijela". Darijo Srna je, unatoč svemu što mu se dogodilo, neprestano bio zahvalan. Izgubljen u masi transparenata i zastava, baš kao i Izborniko Kovač i svi drugi reprezentativci, i Darijo Srna danas je započeo jedan novi život.
