pismo operativcima iz agencije za provalništvo

Poštovano provalništvo,

Ti, NN, muškarče u kasnim dvadesetima u havajki i kratkim hlačama i ti, NN, nešto mlađe djevojče u zelenoj aljinci (ne vidjeh vas, al tako vas susjedi koji su vas na svojem katu zatekli u operativnoj fazi opisaše), žao mi je što ste se toliko namučili oko brave koja je, kao pametnija, popustila.

Žao mi je što ste morali isprevrtati sve ormare. Košulje i hlače još kako - tako, al čarape i gaće!? Jest da su čiste, ali nekako mi se čini da nije baš ugodno po tuđem rublju vršljati. Valjda ste imali rukavice. Ako niste, u kupaonici, u drugoj ladli ispod umivaonika stoji nedavno načet paketić.

Žao mi je i to što ste morali prekapati po višemjesečno građenom kaosu na komodi, nastalom sudarom kojekakvog kablovinja, svjetlomjera i satova, olovaka i cedulja, cedeova i adaptera, mrtvih daljinskih upravljača i laptopa, neplaćenih računa i opomena. A sve ne biste li pronašli išta iz domene vaše interesne sfere.

I žao mi je što ste morali poskidati prašinu sa police sa knjigama ne biste li našli nešto iza njih jer iza tih vidljivih redova knjiga samo su još jedni redovi knjiga. Dobro, vidim da vam Ruska avangarda i Faust Vrančić nisu po volji, već preferirate rječnike i priručnike, a ni Douglas Adams i Krleža vam nisu strani, no jedino što ste iza knjiga mogli naći tek je kutija sa iskorištenim kinokartama.

Vidim da ste pregledali i kutiju sa novogodišnjim ukrasima (nemojte se ljutiti ili osjetiti povrijeđenima, ako ste kršćani, što te ukrase ne zovem božićnima, ali od malih me nogu tako učilo i tu si, hvala zdravom razumu, ne mogu pomoći) i da vam nisu baš bili po volji. Bit će da nisu u trendu za sljedeću sezonu.

Zlata za odnijeti u otkupne dućane u mene nema osim u tragovima. I to u imenu. Eura bi se našlo jedno nulazarezšest, kovanih naravno, a od domaćih životinja, umjesto kuna s ljudskim licima uzgajam samo dugonoge pauke.

Jebiga! A da ste samo pitali...

E! Da ne bi bilo da mi je stalno nešto žao, moram priznati, drago mi je što ste mi pomogli pronaći jedan mio mi predmet. Magnet kodnog imena Jedan Utorak Kod Šenoe (vi'š, i u nazivu mu riječ "kod"). Već ga pet godina neprežaljivo ne mogah naći. Tko bi ikad pomisliio da se zalijepio za nutrinu poklopca metalne kutije s negativima.

Hvala vam od srca!

PS

Nakon temeljitog čišćenja i inventure, rezime pohoda nezvanih i nesačekanih gostiju što mi štetu na ulaznim vratima napraviše: otuđen HDD WD MyBook (eksterni s vlastitim napajanjem) od pola terabajta dvotrećinski popunjen podacima koji se tiču uglavnom mene. I bliske mi okoline. Ne umišljam, ne utvaram si, kak bi rekao trener svih trenera, da to ima nekog većeg značenja osim što je bio dobro upakiran u Haminu spužvastu fasciklu. Živjeli!

doček nove g... države

Nisam imao tu sreću, privilegiju bi možda rekli neki, gledati svečani program pripojenja Republike Hrvatske matici Europi nit uživo nit na televiziji. Prvo mi nije padalo na pamet jer nisam ljubitelj masovki bilo kojeg oblika. Boje također. Drugo, tevelizijski aparat mi skuplja prašinu pod kuhinjskom radnom pločom i samo je susjedstvo krivo što nije završio kao Stublićev radio, pa sam bio oslobođen i te vrste torture bilo koje od tevekuća.

Umjesto toga s inokosnom sam se domovinom oprostio pokušavajuć gledati neki ni naoko duhovit film, redatelj i scenarist su sigurno imali najbolje namjere, al što vrijedi. Dobra volja je najbolja, ali samo u vlaku u snijegu. Tako sam usljed svega toga i zaspao.

I zaspao bih ja tako u Hrvatskoj, a probudio se u europski osvit ponedjeljka da me točno u ponoć (pogledao na sat što mi kraj uzglavlja glumi budilicu koja mi ne treba) nije razbudio rafal detonacija različitog intenziteta. Pa jedem ti i festival vatrometa i kinesku tradiciju i proslavu pripojenja! Da sam ja kojim slučajem sa svojeg balkona krenuo mahat prskalicama, sjatilo bi mi se čopor specijalnih postrojbi sa zemlje i jedno jato istih iz zraka pa bih vidio ne dvanaest niti 27-28 zvjezdica već bih po kumovoj slami prolio cijeli mliječni put. I s malim i s velikim početnim slovima.

Pa onda ustani zatvorit prozore i balkonska vrata ne bi li se količina buke smanjila, pa odi vode popit jer je večera bila slana, pa odi na zahod na sjeveru stana, pa lezi i bulji u smrznutu odjavnu špicu one nule od filma, pa...

Znate i sami. U Hrvatskoj je bila laka ljetna nedjelja, a u ovoj europskoj zajebnici odmah crni radni ponedjeljak.