Pages

Showing posts with label prvi maj. Show all posts
Showing posts with label prvi maj. Show all posts

1 May 2024

prvi maj, pedeset deveti put


On, objašnjava mi.
- Daljinski nam prestali radit. Jednostavno neće. Kupio u Tisku nove baterije, one od jedan i pol Volta, stavio i malo radili pa prestali. Jednostavno, ne rade. Stavio ih malo na sunce i onda proradili, ali na kratko. Mora da su baterije bile slabe, stare, tko zna od kad im stoje u dućanu.
 
Ona, gleda me, smije se i koluta očima.
 
On, nastavlja s objašnjenjima.
- Onda sam kupio druge baterije, isto od jedan i pol Volta, naglašava kao da ne zna da ima i drugih parametara, ovo "kao", jer znam da zna. I te druge malo radile i stale. I ja, šta ću, opet sam ih morao malo podgrijat. A vani kiša bila.
 
Ona i dalje koluta očima i previja se od smijeha.
 
Jenga? Ne. Lamelice parketa? Ne. Kineski čarobni štapići? Ne. Letvice podmetači? Drvca za podložit vatru? Ne. Ne. Ostaci - viškovi Ikeina police? Ne. Držači za pogrijavanje daljinskih upravljača na plinskom štednjaku? Da!
 
Ona, 78. On, 87. Na današnji dan zajedno - 59. ❤️
 
 
 

1 May 2023

godišnjica

Prekopavam po kutijama s fotografijama tražeći nekoliko njih vezanih za današnji datum pa naletim na hrpu drugih, dragih. Mnoge smo i mnogo voljeli, govorio je s gramofonske ploče čika Rade Šoljana osamdeset šeste na jednom četvrtom katu na osječkom Sjenjaku. On od tada govorio, ja se upravo na to podsjetio. Nebitno danas, ostavljam to za neki drugi put.

Uglavnom, našao sam samo par od sedam-osam fotografija koliko ih je trebalo biti. Na njima jedan zgodan mladi par. Na crno bijeloj fotografiji, u kadru lijevo, ona ima devetnaest, on dvadeset sedam. Tisuću devetsto šezdeset pete, drugi maj. Piše na poleđini. Dan ranije su se, dakle na današnji dan vjenčali i eno ih još uvijek zajedno. Savka i Hrvoje. S desne strane kadra, iz pozadine gleda ih majka i svekrva Jacenta. Jacenta je umrla godinu i pol kasnije, na Dan Republike 1966., na dan kad sam imao točno pola godine. Za razliku od televizijskog prijenosa slijetanja čovjeka na Mjesec par godina kasnije, bake Jacente se ne sjećam.

Na drugoj fotografiji sretni bračni par ima sedam godina staža, sina od šest i kći od pola godine. Savka je vremenom postala Seka, Hrvoje je ostao Hrvoje. Žive u stanu na drugom katu u nevelkom bosanskohercegovačkom gradiću Brezi, u Ulici 6. aprila. Voze se Pony Expressom i zbog prirasta u obitelji planiraju kupiti auto. Izbor će uskoro pasti na Renault 4. Auto s kišobranom od mjenjača i prozorima koji se ne mogu otvoriti kao kod drugih normalnih automobila. To je karakteristika tog Renaulta 4 ako pitate njihovog šestogodišnjeg sina. Kćeri je tada sve bilo svejedno, a Savki, Seki, od Renaulta važnija robna marka bila je Bagat.

Prva je fotografija snimljena je fotoaparatom Zenit neznanog vlasnika. Kad smo već kod Zenita, tata je baš za ovu prigodu od svojeg vjenčanog kuma Krune dobio fotoaparat Rolleiflex model T, kao Ford, čini mi se. Ako nije tako, onda sam nehotice izmijenio prikaz povijesti.

Druga fotografija snimljena je aparatom Kodak Instamatic 104, jednom od prvih idiot kamera na svijetu, osmišljenom kako bi bilo pojednostavljeno baratanje aparatom i omogućilo svakome da se bavi fotografijom, da bilježi svaki tren svojeg života. To maleno čudo je 1972. dobio od svoje sestre Stelle iz Sidneya, kad nas je posjetila s mužem i od mene godinu mlađim sinom Williyjem koji je u međuvremenu postao Billy. Bio je to mamac ne bi li ga nagovorila da s obitelji odseli iz Jugoslavije u Australiju. Ili barem Kanadu. Nije joj uspjelo. Baš kao što to nije uspjelo ni Susan, tatinoj drugoj sestri koja je živjela u Vancouveru. Dok nisu otputovale u bijeli svijet, Stella Strozer se zvala Cecilija, a Susan Wiseman je bila Ljubica, obje Križan.

Tata je ostao Hrvoje, mama je ostala i Seka i Savka. Njih dvoje tako zajedno već pedeset i osam godina. Svaka im čast. I hvala im na svemu.
 
 



5 March 2019

biking in the rain

Sinoć sam vozio po kiši. Bicikl, naravno. Cijeli dan svi meteorolozi i prognostičari trubili kako će kiša u jedanaest navečer, i sâm znam da će padati i opet je dočekam na kotačima. Dok sam do kuće doveslao, bio sam mokar ko miš. Ne znam kako su to miševi mokri, al mi preci iz prvog koljena znaju tako govorit. Iz drugog su koljena isto. Kako god, ovaj miš je imao mokro lice, šake i skoro cijele noge. Sve skup​​a s naočalama, hlačama, čarapama i tenisicama. Gaće su mi, hvala na pitanju, ostale suhe.

Posljednji put to mi se, doduše za dana, dogodilo na Prvi maj 1986. godine. Datum pamtim jer je bio praznik, a ja se vozio do ne baš bliskog najbližeg otvorenog dućana kupit sladoled; godine se sjećam jer je pala zajebancija kako me oprala černobilska kiša jer je u pet dana od katastrofe 26.04. bilo taman dovoljno vremena da oblak radijacije dopre do naših krajeva atmosferom horizontalno i kišom se okomito spusti na tlo. Iako se atmosferske promjene kreću sa zapada prema istoku, ova se, vjerojatno zakašnjela sibirska anticiklona pojavila baš u pravi tren da tvrdosocijalističkom, da ne kažem komunističkom, radijacijom počasti trulokapitalistički zapad. Mi smo joj pak, samoupravno bili na putu i postali kolateralna žrtva.

Povrće se, lisnato poput salate, to pamtim, zbog eventualne kontaminacije radijacijom trebalo ispirati dugo i pod jakim mlazom vode. Za ostale biljke i kućne ljubimce vrijedilo je slično pravilo. Ja sam svoje tuširanje kontaminirao prostorvremenskom točkom. Posljedice toga su vidljive i danas.

Inače, kod prijateljice smo, uz rastaljivanje već spomenutog sladoleda, slušali Buldožer. Pljuni istini u oči iz sedamdesetpete i Novo vrijeme, album star sedam godina.


 Drugovi
Naš radni zadatak
U prelaznoj budućnosti
čuvajmo granice mogućnosti

Drugovi i drugarice
Naša obostrana želja
Napraviti korak naprijed
U novome svijetlu

Novo, novo, novo vrijeme

II. poluvrljeme
Snažni mladići
Prebacuju svijetski rekord
Visoko
Više! puno više!
Puno više nego prije rata

Novo vrijeme, staro stanje
Novo vrijeme, isto sranje

Novo, novo, novo vrijeme

Drugovi (i domaciće)
U postepenom porastu (pravo zadovoljstvo)
U kritičnim godinama (može donijeti promjene)
Opet ćemo dokazati (neotpornom organizmu)
Ako bude trebalo
3 puta dnevno jednu
žličicu uz malo vode

Novo, novo, novo vrijeme

Vrijeme danas
Duboko područje niskog zračnog pritiska
Koje se kreće od Zapada prema Uralu
Zahvatit će noćas naše krajeve

Novo, novo, novo vrijeme

“Novo vrijeme, drugovi, donosi sa sobom i nove zadatke”
Podvukao je na kraju svog izlaganja 
 
 
 


2 May 2015

hrvatska radiotelevizija

Subotnje svibanjsko prijepodne. Ptičice iz parka, auti sa zelenog vala...doručak, kava i to.

Zvono na vratima se nonšalantno oglasi. Otvorim vrata, a pred njima lik u trapericama i gornjem dijelu trenirke, kao da će sa jednodnevnim zakašnjenjem na proslavu Prvog maja u Maksimir. U rukama mu fascikl. Ipak ne ide u Maksimir.
- Dobâr dân.
- Dobar dan.
- Prezime Križân?
- Je.
- Znate, malo ću Vas zâsmetati. Jâ sam sa Hrvatske râdiotele...
- Nećete zasmetat. Do vi đe nja.
Zatvorim vrata i nastavim razgovor s kavom.

Ne plaćam televizijsku pretplatu. Za to nemam razlog. Nemam ni televizor. A i da imam, odakle mi? Šala. Da imam, ne bih valjda HRT-u plaćao, kad kak stvari stoje, mogu i HDZ-u.

2 May 2014

s jučerašnje mise za josipa radnika (krotka postpraznična vijest)


Zagreb, 02.svinja 2014.

Jučer je, u sjeni prvomajskih prosvjeda koji su održavani po zemljama u kojima je nazočna manja ili veća količina hrvatske dijaspore, u bazilici Presvetog srca Isusova, u Palmotićevoj ulici u Zagrebu, održana je tradicionalna prva misa za svetog Josipa radnika, poočima Isusova i pravog predstavnika hrvatskog radništva i hrvatskog seljaštva, te istinskog utemeljitelja prvomajskog svetkovanja u Hrvata, a i šire.

Misno je slavlje predvodio glasoviti dominikanac fra Vjekoslav Lasić, a misi su uz mase radničke klase nazočili i predstavnici takozvane izvršne vlasti Republike Hrvatske te mnoge druge uglednice i uglednici znani po poznatosti.