Pages

31 January 2015

noć muzeja

Nema te kiše, nema tog snijega, nema ni sjekira, ni kuka, ni veriga, koji će spriječit ljubitelja umjetnosti, i kulture uopće, da od svih pedesetidva u godini baš ovaj petak, ostalih dvjestašezdesetak dana nećemo ni spominjat, krene u pohod na skupljanje bodova ne bi li se sutra susjedima, u nedjelju rodbini ili u ponedjeljak kolegama s posla, stali hvalit što su sve u toj jednoj jedinoj noći muzeja stigli obići, protrčati kroz izložbene dvorane, proguravati se prekoredno ka izlazu i kroz lokve i sitnu bljuzgu na pločnicima jurit za tramvajima do sljedećih destinacija, kako bi se s besplatnog švedskog stola kulture što više nakrkali, ne smeta gužva, ne smeta nemogućnost sagledavanja eksponata u miru i tišini, ne smeta kolodvorski žamor, ne smeta kričanje zaigrane il umorne dječice, jer u masi je toplije i sigurnije, a već sutra, i u nedjelju, evenjumolovi, vestgejti, siticentri, haundemovi, zare, bile, konzumi i ostala svetišta.

13 January 2015

java

Nakon subote, dva slobodna dana. U utorak se prije podne, unatoč polugodišnjoj prašini na oknima prozora i spuštenim roletama, probudim obasjan suncem. Izađem na balkon i pogledam na ulicu. Vedri ljudi šetaju nogostupom. Taksist sa crnožutom oznakom zaustavlja vozilo i majci ruku punih pretrpanih cekera pomaže pregurati dječja kolica po pješačkom prijelazu. Umjesto snijega travnjakom se u parku prosuli jaglaci i kukurijek. S radioprijemnika se eterom širi milozvučje Griegova Peera Gynta. Na nebu ni traga oblacima, ni traga chemtrailesima, ni zrakoplovima također. Nalik Sergeju Eisensteinu portir Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje pozdravlja razdragane korisnike pučke kuhinje iz parka preko puta... 

Samo malo... Taksist? Eisenstein!? Portir?! Razdragani pučkisti! Grieg... ma da...

Osjetim neki potmuli pritisak u dnu abdomena. Mokraćnom mi mjehuru pristiže kap koja bi mu mogla preliti čašu strpljenja. Otvorim oči, a pred očima mi, što bi drugo - mrak. Iz popodnevnog sna, tražeći izlaz u nuždi pod pritiskom unutarnjih organa, probudih se već u sumrak siječanjskog ponedjeljka. Samo, ne znam koje godine.