stari mačak

U nekom kasnovečernjem završnom razgovoru za šankom Lepa se jedne večeri obratila Surovom, čovjeku koji zna nešto, ne zna sve, ali i zna ljude koji nešto znaju.

 

- Znaš li otkud ovaj plakat kod WC-a?

- Znam nešto, ali nisam siguran je li to što znam točno. Mogu provjerit pa ti javiti.

- Ajde, molim te. Srce si. Hvala ti, dušo. Htjela bih ga nabaviti za prijatelja.

- Dobro.

 

 

Prošlo je od tog razgovora dana i tjedana, Surovi se sjetio Lepina pitanja i molbe, malo pogrebao po površini plakata, to "pogrebao" je naravno metafora jer plakat je zaštićen neprotuprovalnim staklom, i priča o plakatu dobila je početak i kraj.

 

Nekada davno, početak osamdesetih je u pitanju, kad je sitotisak bio uvriježeni način štampanja, strip-redakcija Marketprinta, jedne od osnovnih organizacija udruženog rada (OOUR) novosadskog NIŠPRO Foruma (NIŠPRO je bila kratica za novinsko-izdavačku i štamparsku radnu organizaciju u socijalističkoj i federativnoj državi poznatoj pod imenom SFR Jugoslavija) povodom smrti Andrije Maurovića odštampala je nekoliko stotina plakata okomitog formata i dimenzija 70x100 cm, s motivom njegovog Starog Mačka i naslovom "U spomen na umetnika koji se vinuo u visine Olimpa – Andrija Maurović 1901 – 1981". Nekako, nitko više ne zna niti kako niti zašto, jedan je primjerak završio kod Borisa Greinera. Greiner dizajner je taj plakat srolao i stavio na jednu od polica na kojoj stoje srolani plakati Maurovićevog Starog Mačka i drugi. Stajao je taj plakat, ležao, točnije bi se moglo reći, srolan na toj polici godinama, desetljeća nekoliko, i možda je tek tu i tamo bivao mican malo lijevo ili malo desno kako bi napravio mjesta za neki novi srolani plakat ili kakvu sličnu samozatajnu umjetninu, čamio je čekajući neko bolje vrijeme i dočekao ga jednog proljeća. Tog je proljeća Greiner saznao dan otvorenja pizzerije i wine bara Karijola i restorana Mali bar u Vlaškoj ulici, dan na koji su vlasnici i Borisovi prijatelji upriličili cjelovečernju i cjelonoćnu zabavu. Originalan čak i kad poklanja serijski print, Greiner je Starog Mačka odnio Neneku na uramljivanje i te ga subote, 21. dana mjeseca travnja godine 2012. donio u Vlašku 63 i poklonio Kristini i Josipu. Visio je ponosno taj plakat na zidu wine bara točno iza stola broj jedan, malo desno od klima uređaja sve dok jedne godine Danijel Žeželj nije u dvorištu stripovski brzo i precizno oslikao drvenu ploču povodom promocije web-bookshopa Petikat. Na tu je ilustraciju, u njezin donji desni kut tehnikom preslikača, kako bi se to laički reklo, Boris Greiner dodao tekst. I kako priliči nekom starom mačku Stari je Mačak svoje mjesto ustupio Žeželjevu letećem slonu, a on se povukao u predvorje toaleta. Možda se na prvu čini neprikladnim, bilo je čak i nekih neuspjelih pokušaja izjednačavanja Starog Mačka i Baba-sere Srđana Dragojevića, ali je zapravo Stari Mačak zauzeo pravu poziciju za zasjedu iz koje vreba dok čuva jedan metak. Za prijatelja.

 

kate ili dan pobjede

Ljeti je lijepo. Lijepo je krenuti od Male Rijeke, penjati se i spuštati niz planinske padine i sve tako do Budoželja. Budoželjske planine. Četvero nas je: Rus, ja i dvije mlade djevojke, Kate i njezina sestra su angažirale Rusa da ih fotografira u prirodi. Ja - vodič. Znam kraj.

 

Spustivši se prema odmaralištu, srećemo domaćina: i Rus i ja ga znamo, ali mu se imena ne možemo sjetiti. Nema pasa od prošlog posjeta. Tad su bila dva ona, kako se zovu, nisu rotvajleri, nego, ček, nije receiver,... retriever! Da, bila su dva retrievera, zlatna. Nema ih. Ugošćuje nas, onako planinarsko domski, lagan ručak, pivo, ležaljka za odmoriti. Nakon okrijepe krećemo dalje. Približavamo se dnu padine i osjetimo nesnosan smrad truleži. Nailazimo na neku rupu čije dno vodi uu neki tunel kroz koji izbija svjetlost. Izlaz iz te rupe je kontejner bez jedne bočne stijenke. U njemu mrtvi psi. Kontejner je ukopan na visini od par metara. Iznad te izlazne rupe crna je gusana okrugla ploča s natpisom Jasenovac. Shvatili smo da je vrijeme da zbrišemo iz kandži psihopate. U podnožju Budoželja izlazimo na desnu obalu Dunava. Rus djevojke ukrcava u čamac i kreće veslati, ja ostajem u zasjedi pričekati Peru psihopata. Da, Peru, sjetio sam mu se imena, ali ne i otkud ga znam. Ovaj se pojavljuje na obali, ispaljuje nekoliko metaka u smjeru čamca, a onda, vidjevši mene i puca i u mene. Promašuje sve. Uspijevam ga svladati, vezati vrbovim prućem. Ne pitajte kako se to radi, to su posebne sposobnosti. Rus vraća čamac i svi četvero odlazimo prema zagrebačkom željezničkom Glavnom kolodvoru, a onda i dalje. Pješke.

 

Na travnatom platou odmarališta kod TEŽ-a neka je plesna predstava. Redateljica, ili je to glavna glumica s ulogom redateljice, dolazi u gledalište, hvata me za ruku i izvodi na podij: "Tu stani, kasnije ćeš plesati". Pokušavam se oduprijeti tom izboru uloge time da ne znam pesati. Neuvjerljiv sam. U međuvremenu podij se puni i nakon najava i predgovora kreće radnja. Vodvilj i cabaret s elementima plesa, tako nešto. I drama. Moja osobna. Taj ples. Uspio sam nekako za cijele plesne stavke izbjeći gaženje nogu plesačice u krinolini. Mislim, tko je ikad uspio uopće i dotaknuti, ma vidjeti, bilo cipele bilo noge žene koja hoda ili pleše u krinolini? To me spasilo. 

 

Po završetku predstave travnati plato se mijenja, širi se, gledatelji se odmiču, plesačica i najavljivačica nestaju, travom niču pravilne široke bijele crte. Nogometni teren i nogometna utakmica. Mješovite su ekipe, po godinama, stasu i spolu. Teren je, unatoč tim iscrtanim bijelim crtama neravan i ne odaje karakteristike nogometnog igrališta nego ima sve osobine obične prirodne livade. Čak su i maslačci kroz gustu travu promolili glave. U protivničkoj ekipi prepoznajem Žeželja, Dracha, Beckinsale i sestru joj Anu, tako je rekla da se zove dok smo planinarili. Za nas igramo Džo, Coa, Sanja i ja, ostale zapravo ni ne vidim. Rezultatskim preokretom s 0:2 na 3:2 naša ekipa uspijeva pobijediti. Da se za kraj sna malo i pohvalim, dva od tri gola sam zabio upravo ja. Tko ne vjeruje da je tako bilo, slobodno nek pita one koji su bili tamo. Sve ostalo je jasno. Ako. 

 

A i Dan pobjede je. Taj nam isto svima čestitam!