jedna o nogometu

FIFA WC 2026, 1/16 finala, Portugal - Hrvatska, uskoro u svim boljim kinima.

 

Gospu Fatimsku (port. Nossa Senhora de Fátima) Katolička crkva je, Vatikan, službeno priznala, odnosno priznala je nadnaravni karakter ukazanja koje se dogodilo u šest navrata mladim pastiricama i pastiru Luciji, Jacenti i Franji 1917. godine. Ali to nije sve! Ta portugalska mladež, Jacenta, Lucija i Franjo) cijelu su prethodnu godinu imali pripreme. Naime, od proljeća do jeseni 1916. godine, oni su u tri navrata imali susret (da ne velim ukazanje) s Anđelom što, priznajmo, nije mala stvar.

 

Za međugorski fenomen o navodnim ukazanjima (tako taj događaj neobično naziva hrvatska Wikipedija, poznato oličenje objektivne enciklopedistike) koja su se djeci Ivanki, Mirjani, Vicki, Milki i dvojici Ivana dogodila na brdu Crnica, Katolička crkva, odnosno Vatikan, nije ponudila službeni stav (osim dopisa koji je objavio T. Bretone, tajnik Kongregacije za nauk vjere). Od službenih crkvenih dokumenata o ukazanjima tu je Zadarska izjava Biskupske konferencije Jugoslavije, koja je 10. travnja 1991. (baš srijedom oni daju izjave pa se potrefilo) u Zadru zaključila: „Na temelju dosadašnjeg istraživanja ne može se ustvrditi da se radi o nadnaravnimukazanjima i objavama”. Prema izjavama svjedoka ukazanja su se nastavila i godinama kasnije, no bit će da je nedostatak anđeoskih priprema dosta bitan detalj jer unatoč silnom trudu od priznanja ni P.

 

S druge strane, a zapravo između i čak ne ni na pola puta između nego bliže nama između, Vatikanski nogometni savez osnovan je tek 1972. godine, a prvo prvenstvo je odigrano godinu kasnije, a osvojili su ga zaposlenici vatikanskog novinskog dnevnog lista L'Osservatore Romano. U Vatikanu djeluje još nekoliko klubova, a s najduljom tradicijom i kontinuitetom u djelovanju su FC Guardia, utemeljen od strane vrha vatikanske švicarske garde 1924. godine, te Musei Vaticani FC, osnovan 1966. Vatikanski nogometni savez nije član FIFA-e, a ni UEFA-e i tu sad dolazimo do nedoumica. S obzirom da Vatikan nije član krovne svjetske nogometne organizacije, pitanje je imaju li njegovi izaslanici svojim porukama, ukazanjima i drugim dokazanim i prihvaćenim djelovanjima ili pak nedokazanim i neprihvaćenim djelovanjima, pravo na utjecaj na svjedoke i sudionike, na grupe ili pojedince, ili to pravo nemaju. Imali ga ili nemali, pitanje je i tko to regulira? Tko im daje za pravo ili im brani djelovati po nekom nahođenju, bilo ono osobne naravi ili rezultat analize udjela u određenoj državnoj i reprezentativnoj zajednici po pojedinim konfesijama, pa po specifičnoj gustoći molitvi i nekim drugim relevantnim analitičkim pokazateljima.

 

Ne zanemarimo li ili zanemarimo, u ovom trenu to izgleda prilično irelevantno, sve ranije gore navedeno, Portugal u svojem stožeru uz izbornika Roberta Martíneza ima i nekog Škota, Austina MacPheeja, poznatog stručnjaka za prekide. Ne mislim na prekide divljih zakonski nereguliranih veza (to ide samo od sebe), crkvenih brakova (ovi imaju papu) i slično nego na prekide iz kojih se lopta ponovo uvodi u igru. Čovjek je, taj Austin MacPhee, dokazani stručnjak koji je mnogim trenerima u klubovima i reprezentacijama uigranim akcijama i analizom ponašanja protivnika pomogao u poboljšanju realizacije, a nerijetko time i sudjelovao u pobjedama svojih ekipa. Mi u izborničkom stožeru reprezentacije nemamo tamo nekog Škota što izgledom malo vuče na Isusa Krista. Mi uz Dalića imamo Ćorluku i Olića.

 

Last but not least. Osim što im je Gospa priznata, Portugalcima je Fatima u okvirima državnih granica, a ova "naša" službeno nepriznata Gospa i nije iz Hrvatske nego iz susjedstva. 

 

Zbog svega toga bilo bi bolje da se ovi naši reprezentativni dečki umjesto one poznate šta Bog da i Djevica Marija Bistrička, križa i zajedničke molitve, uhvate treninga, lopte i golova. 

 

 

 (foto, Profimedia: Isus Krist Portugalist)

sažime

Sažime. Nešto kao sažetak rezimea. Iako prva faza nogometnog prvenstva nije gotova, a s time ni naša agonija oko prolaska u takozvanu nokaut fazu s realnim izgledima koji se mogu mjeriti dregerom, daju se naslutiti najveće zvijezde. Prva je reklama za Petrol. Unatoč svoj sili pivskih reklama, a neka se ne uvrijede ni Joško Jeličić ni Zlatko Dalić, Petrol nosi prvu hrvatsku zlatnu malinu. Drekavac koji prati i frenetično komentira pokrete čovjeka koji toči gorivo ne može nego biti razlogom gašenja televizora. Tko nije gledao kreštanje takozvanog komentatora, nek se ne izlaže. Samo se nadam da im je Gvardiol dobro uzeo mjeru za sudjelovanje. Osim ako to ne ide preko nekih domoljubnih agenata.

Srebro definitivno pripada Jošku Jeličiću: taman pomisliš kako su se sve pore društva i javno ispreplele s nogometom, kadli se pojavi lik koji pokušava biti pametan i duhovit. Pokušava. Ne znam kako će Srebrnoj Malini pasti to da katolička Hrvatska u drugu fazu prvenstva prođe na krilima pobjede Islama (Turaka nad Česima) s obzirom da je jedna od po njemu važnijih karakteristika našeg centarfora Budimira to da je - katolik.

Brončani je, evo još jedne medalje, ponizni izbornik naše nogometne reprezentacije. Šef "šefe, ne mijenjaj" i sam priznaje, ne jednom je to rekao, da vodi ekipu kojoj ponizno nema što reći jer svi oni znaju igrati nogomet. Ponizno i za sto dvadeset hiljada eura mjesečno vodio je (zapravo još vodi, samo ne znam ni kuda ni gdje) ekipu kojoj ništa ne mora reći jer svi oni igraju vrhunski nogomet, a on je tu ne da onda možda bude taktičar, dirigent, nego da ih uči poniznosti. I posluša kad mu netko kaže "šefe, ne mijenjaj". Kateheta.

Da bismo prošli dalje, šansa koja se Dregerom mjeri ipak postoji, našim prvim sosedima i komšijama treba crknut krava, a ni to neće biti dosta. Slovenci moraju popušit od anemičnih Engleza tri razlike, a Srbe moraju nakantati Danci. Oprostite dragi susjedi, sori bat jebiga, što bi neki rekli: "crkla vam krava dabogda". Portugal, onaj Portugal kojeg smo u pripremnoj fazi dobili prvi put u povijesti i zbog čega su nam narasla krila (ovo "nam" se odnosi i na repstaciju i golemu većinu navijača), Portugal koji nas je s pretprošlog europskog prvenstva isprašio s turnira golom Quaresme u 117. minuti osmine finala, Portugal u kojem igraju mrski Pepe i Kiki, e taj Portugal treba za nas dobiti Gruziju. Ali to nije sve! Uz ovaj set noževa iz topšit izloga broj tri dobivate i četvrti rezultat. Omiljeni nam Turci, a znamo da su nam omiljeni čim čujemo navijački vokabular ili se zagledamo u komentare ispod benignih tekstova po internetskim portalima, moraju oplesti Čehe. Kad prosječnom hrvatskom navijaču kažeš Turska, ovaj se odmah sjeti Beča. Ne mislim na osmanlijsku opsadu austrougarske prijestolnice, nego na glupo primljen gol u 122. minuti za tursko izjednačenje nakon kojeg je išlo raspucavanje penala u kojem je Modrić prvi pucao i poslao loptu nedohvatljivu za turskog golmana Rustua. Pored gola.

Svi su dali, evo već pišem u perfektu, svoj maksimum, tko god je na teren istrčao, an njemu je srce ostavio, kako bi rekli nogometnim žargonom. Svi su željeli najbolje i najviše. Samo, problem je što daješ maksimum od onog što imaš, a ne onog što želiš. Sto posto je maskimum, a sve preko toga nekako vuče u tamnu materiju. I znam da djelujem pomalo kivno, ali nisam razočaran jer da bi čovjek bio razočaran, treba prvo biti očaran, a to je gledajući ih bilo apsolutno nemoguće.

nogometna analiza

Ima nečeg mazohističkog u sjedenju na podnevnoj kavi po ovim vrućinama. Tragovi vjetra potpomognuti ventilatorom tek su tu da ti pokažu da bolje može biti. Nekada bih listao novine, danas prtljam po mobitelu. Ali nije sve tako loše. Pogotovo kad je za susjednim stolom žučna rasprava.

- Čuj ga kako se ponizno žali! Da kriv je on kad je loše, a kad je dobro, onda on nema zasluga. Ma nemoj!

- Šta bi ti napravio? Vidiš da ne smije dirat u ikone.

- Šta bi ja? Poslo bi na klupu sve ove, kako ih od milja zovu senatore. Nema to snage. Ili bih otišao, jebite se.

- Slažem se. Ali nije Dalić Ancelotti.

- Nije, ali nije Ancelotti lud kad Modriću daje desetak minuta po utakmici. Ne može on više. Onaj Kovačić, jedan od naših najtrofejnijih još uvijek je u fazi talenta. Bolje da se nije ženio. Brozo ko da je u šest ujutro izišo iz kasina. Šutalo? Ajax ga sjebo, unazadio. Perišić nije ono što je prije ozljede bio. Svaka njemu čast, svima njima, ali ne igraju revijalnu oproštajnu utakmicu nego jebeni turnir europskog prvenstva.

- Je, a na klupi ti Pjaca, Sučić, Stanišić! Baturina! Ej. Pa Pašalić, obojica. To bi sve grizlo na terenu. Popušilo bi svu travu i poteglo sve crte!

- Aj ne seri sad s tim kolumbijskim forama.
- Ma to više simbolično. Pojeli bi protivnike ko Bandić snijeg u Zagrebu.
- Baš. A opet, svi smo mi sad izbornici, ima nas preko tri i pol milijuna.
- Barem nismo epidemiolozi.
- Točno, ovo je bezbolnije.

- Vidiš, zato nešto treba mijenjati. Ne može jedan HNS birat izbornika, to svi mi zajedno trebamo, ko na parlamentarnim izborima.

- Aha. Pa vidi na šta nam liče i Sabor i Vlada.

Espresso za euro i pol. Vrijedi svakog centa.

hrvatska nogometna prepredentacija

Milano - Zagreb - Nyon, 18. sluđenog 2014.

Uoči 11. prosinca i objave UEFA-inih sankcija Italiji i Hrvatskoj zbog nereda na nedjeljnoj utakmici, a iz izvora bliskih Nyonu dopiru izvjesne neprovjerene informacije kako će Hrvatsku, osim drakonske novčane kazne, vrlo vjerojatno zakačiti i kazna igranja svojih sljedećih dviju domaćih utakmica pred praznim tribinama, predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza, numizmatičar i najbolji strijelac nogometne reprezentacije Davor Šuker, demokratskim je putem odlučio da će hrvatska nogometna reprezentacija sljedeću utakmicu, ako ne i dvije, konačno igrati u Splitu na Poljudu te time zatvorio usta splitskim kritičarima koji mu spočitavaju privatizaciju reprezentacije u ime potpredsjednika Hrvatskog nogometnog saveza te predsjednika udruge građana GNK Dinamo Zdravka Mamića.

Osim toga, kako javljaju predsjednikovi neimenovani suradnici, najavio je i vrlo popularne cijene ulaznica koje će se kretati od 10 kuna do kunske protuvrijednosti 4 antička novčića kojih je, pouzdano se zna, pregršt u okolici Splita te će time ulaznice biti više nego pristupačne ovom krizom teško pogođenom dijelu Hrvatske. Uz ulaznice, kao posebni dar, gledatelji će dobivati i povoljno nabavljene polistirenske sjedalice sa otisnutim omiljenim likovima iz Hrvatskog nogometnog saveza.

suzama zaliveni doček vatrenih

Zagreb - Pleso, 25. linja 2014.
Nakon gotovo mjesec dana provedenih u neljudskim uvjetima džungli i prašuma brazilskih resorta, Vatreni su danas ponovno u Hrvatskoj. Nekoliko stotina vjernih prijatelja i simpatizera dočekalo ih je u Zagrebačkoj zračnoj luci pjevajući "Rajska Djevo, Kraljice Hrvata" te uz najpoznatiji Thompsonov hit "Lijepa li si", a predsjednik Komisije HBK "Justitia et Pax" i predsjednik Vijeća HBK za ekumenizam i dijalog, sisački biskup Vlado Košić molitvom je dočekao Vatrene.

Isposnički mršav, Izborniko Kovač se prvo pozdravio sa sportskim i katoličkim dužnosnicima, a onda se obratio okupljenima više kao kršćanski propovjednik, a manje kao nogometni izbornik koji je zbog svog ranijeg djelovanja osuđen na dugogodišnju izborničku klupu. Dok su okupljeni skandirali "Niko, Niko" i "Hrvatska", jedan je poviši muškarac jakog stranog južnjačkog naglaska uzviknuo "Za dom spremni", što je izazvalo šok i komešanje. Na njegove riječi reagirali su okupljeni i policija koji su ga udaljili sa skupa. Muškarac je, koliko smo uspjeli vidjeti, dobio nekoliko lakših udaraca, ali nije teže ozlijeđen.

Nakon incidenta Izborniko Kovač nastavio je govor u kojemu je pozivao na molitvu i zajedništvo hrvatskog naroda. Posebno je zahvalio Katoličkoj crkvi i svojoj obitelji, ali je naglasio da je najveći teret u podizanju sportske spreme reprezentativaca podnio on sam. I njegov brat Robert također.
Posebno je zahvalio biskupu Košiću, koji je uz nadbiskupa Bozanića, reprezentativce ispratio na ovaj teški kružni put te im pomogao u traženju Boga. Zatim su svi zajedno izmolili Očenaš. Kovač je izrekao zahvalu svim hrvatskim reprezentativcima koji su ostavili srce na terenu te pokazali dijelove svojih tijela za slobodu tiska. Stalno je pozivao na mir i toleranciju pa je čak pozvao okupljene da se mole za mir u Ukrajini i Siriji. Gotovo u svakoj drugoj rečenici pozivao je na molitvu i vjeru u Boga.

Njegovi stožerni kolege kao i neki reprezentativci bili su iznenađeni njegovom preobrazbom, no pokazali su veliko razumijevanje jer, kažu, tko bi mogao toliko mjeseci izdržati na izborničkoj klupi bez vjere. Uz biskupa Košića na dočeku su bili nebrojeni velenogometni stručnjaci i poklonici, bostonski alternativni glazbenici kodnog imena Pixies, dvjestotinjak mažoretkinja odjevenih u tradicionalne kaubojke i plave bluze, te ciklona Gracija. Željko Širić, poznati hrvatski sportskotrgovački dužnosnik, svoje je odsustvo pravdao nedovršenim investicijskim poslovima u Brazilu.

Puku se obratio i kapetan reprezentacije Darijo Srna. Teško je bilo gledati blijedog i mršavog Darija koji se pojavio pred ushićenom masom na zagrebačkom Plesu. Teško ga je bilo gledati i zbog neslućenog broja ljudi koji ga je došao vidjeti, dozvati ili dotaknuti. A on je, u stilu velikog čovjeka, želio baš svakome pružiti ruku. Najbolje tome svijedoči par iz Zagorja koji je kazao:
"Naravno da smo ga došli vidjeti, pa on se borio za Hrvate, ne za Palestince!"

Kapetan Darijo koji je pao na koljena i poljubio hrvatsko tlo dokazao je da sa sobom nije donio ni gorčinu, a niti ljutnju. Oni koji ga znaju, kažu: To je Dario. Jedan od kolega koji su ga čekali, kazao je: "Čuo sam se s njim. Umjesto da zbog Japanaca, Brazilaca i Meksikanaca ja tješim njega, on je smirivao mene."

I zaista, Srna je sa svojom pojavom donio ushit, sreću, dobru volju i samo pozitivne riječi koje su malo koga ostavile ravnodušnim:
"Propustio sam Tjelovo i Dan antifašističke borbe, ali sad sam ponovo sa svojom obitelji te ćemo zajedno proslaviti Dan državnosti, neovisnosti ili domovinske zahvalnosti, što već danas jest."
te dodao:
"Širim svoje ruke, ali ne mogu dovoljno... Želim zagrliti sve Hrvate i sve najljepše sada im reći. Ako izgubim glas, govorit ću im srcem.", a ruke su mu uglavnom bile u zraku. Darijo je Srna, uz stalnu napomenu da je pravi heroj njegov izbornik, cijelo vrijeme zahvaljivao Bogu i Crkvi koja svo ovo vrijeme nije prestala misliti na njega i moliti za sve njih u misiji.

Zahvaljivao je poimenice svojim prijateljima, zahvaljivao je svećenicima i časnim sestrama koji su se za njega molili, zahvalio se i svim onim kolegama "koji su pokazali najviše, a to je svoj dio tijela". Darijo Srna je, unatoč svemu što mu se dogodilo, neprestano bio zahvalan. Izgubljen u masi transparenata i zastava, baš kao i Izborniko Kovač i svi drugi reprezentativci, i Darijo Srna danas je započeo jedan novi život.

b(r)azooka joe

Ne kužim. Uza sve druge, manje važne i sporednije pizdarije, poput svjetskih opakih kriza koje ćemo i mi na grbači svojoj osjetit, ili upitnih zakona i ministara, ili povećanja cijena svega osim rada, a koje su trenutno pod medijskim tepihom, eventualno ih se mrvice tek naziru, što se sad ima tko ljutit na kovače, na igrače il na šuma-osovinu. 

Svi su dali koliko su mogli. Izbornik bolje nije mogao jer od izabranog igračkog kadra nije bio kadar više izvući, igrači su dali sve od sebe na pozicijama na kojima su se zatekli, a lopta je okrugla i danas svatko igra nogomet, što bi reko jedan nogometni mislitelj. To su kockasti dečki maestralno i dokazali, s igračem više razvalivši jednu od dviju najslavn... najslabijih reprezentacija na mundijalu, a čime smo pokazali da smo velesila, reći će neki dan i vrlo uredničko pero jedne dnevne tiskovine. I to velesila u društvu velesila. Španjolska, Engleska, Italija, Portugal, sve sâm svjetski i europski prvak do prvaka i velikan pakira kufere i napušta precijenjene brazilske resorte. Ionako je naše more najljepše na svijetu, naša obala predivna, ženska i muška čeljad prelijepa, a u koje smo se reprezentativne primjerke mogli i u toj dalekoj južnoameričkoj zemlji uvjeriti.

Osim toga, kalendarski je stiglo ljeto i vrijeme da se trudbenici zasluženo odmore od kopanja i oranja. Ne mislim na Oranje s velikim O. Do njih nisu ni stigli.

sammir

taktika i doktrina

Ne kužim zašto svi napadaju ono što se vidi kad ZeeM okrene leđa i sagne (ne fali k, mislim na slovo u imenu, jel). Taktika, strategija, doktrina, dugoročno planiranje, molitva, sve su to odlike pravog znalca, a izvjesni IeŠ to upravo jeste i zato i jest od strane ravnatelja i intendanta postavljen za šefa statista.
 
Taj stari majstor nogometnih znanosti i umjetnosti, koji je praksu tesao po akademijama, diskotekama i ledinama, kako Brača, Splita, Cadiza, Derby Countyja, West Hama i Međugorja, tako i NK Neretve iz Metkovića, Dinama (vinkovačkog, naravno) i Hajduka (splitskog, naravno), onog u kojem je 2005. godine sa četiri pobjede, pet neriješenih rezultata i tri poraza došao do titule prvaka Hrvatske (Bakino besmisleno protjerivanje i beznačajno nasljedstvo omjera 14-3-6 nećemo spominjati) i vidi ono što plitkoumne osobe kritičara njegova rada ne vide niti će ikada moći vidjeti.

Plansko odmaranje igrača počelo je još nekako s jeseni prošle godine, pomalo nespretno skrivano paralelnim predstavama skrojenim vrhunskom tehnologijom zakrivljenih ogledala pa je stvarna izvedba temeljena na minucioznoj taktici bila prikrivena paralelnim prikazivanjem predstave za javnost, kako putem elektronskih medija, tako i onih koji su sve to pratili uživo, usljed čega se održavala diskrepancija između dobro upućenih stručnjaka i usputnih promatrača, a ovog je proljeća sve to podignuto na jednu višu razinu tako da su prvi ozbiljni rezultati bili vidljivi u gostoljubivoj predstavi sa škotskim igračima s klupe čija je izvedba bila u Zagrebu početkom lipnja, dok posljednja predstava lutkarskog teatra u gostima ulijeva povjerenje kako je sve pod kontrolom i svi su konci u rukama (i nego da jesu), sve to kako bi plaćenici odmorni i spremni dočekali reprezentaciju Albanije, tajni plan i skrivena želja koju je hrabro i gordo, ispalivši je u mikrofone, otkrio Precjednik nakon precjednika, Ljevica bez glavice, IeŠ-ov šulkolega, bivši brend, braco DeeŠ (jbg. bivši je brend jer ak više ne smijemo koristit naziv "Brandy" pa se u Maraski sjetili preimenovat ga u "Bratsky", onda ni brend ne može bit nego - braco).

I tako, dok će nepromišljeni prvi u skupinama za poneku prijateljsku i nesvrstanu utakmicu partnere morati tražiti od Čilea do Japana i plaćati sparing, nogometna će reprezentacija Hrvatske imati mogućnost besplatnog igranja još dvije utakmice.

Ali to nije sve! U tim će utakmicama prikupiti dodatne fifamultikardplus bodove za kupovinu ugleda i pozicije na tablici istoimene organizacije i time steći određenu prednost pred konkurentskim kućama u nastupima na brazilskom festivalu sljedeće godine.

Eto.

I, da ne zaboravim, ne nabijem ni na šta ni IeŠ-a, ni bracu mu, ni mentora im.

buđenje hrvatske

Buđenje Hrvatske