Sreli se u Gradu svjetla na obali Seine jedne vedre večeri Erwin Schrödinger i René Magritte. Udubljen u svoje misli Schrödinger je pušio lulu, a Magritte je za sobom vukao neki konopac.
- Šetaš mačku? - Schrödinger će Magritteu.
- Ne, pušim lulu. - odgovori mu ovaj.
Uto naiđu na unezvjerenog Ivu Andrića.
- Oprostite, jeste li vidjeli jednu ženu? - upita ih.
- Kako se zove? - lakonski će Magritte.
- Nismo! - laktom trkajući Magrittea dodaje Schrödinger.
- Jelena. - odgovara Andrić.
- Jelena! Paris! Menelaj! - ushićeno će Magritte.
- Samo Jelena. - Andrić će.
- Žena mačka. - samodopadno će Schrödinger.
- Žena koje nema. - ispravi ga Magritte i shvati da on jedini ne može dobiti Nobelovu nagradu.