Već neko vrijeme, još tamo od prije pandemije srećem Teslu. Pozdravimo se, na ulici, pred dućanom, u dvorištu, u prolazu.
Tesla je stariji, mršav je, mrka pogleda, blago autističan i općenito narušenog zdravlja. Povremeno s Teslom i porazgovaram. Nisu u pitanju neke ozbiljne znanstvene teme, više je to kurtoazni razgovor dvojice površnih poznanika: malo o zdravlju, malo o meteorološkim prilikama, rijetko o bilo čemu drugom. Ti moji razgovor s Teslom nisu snovi. Java je to, zbiljska najzbiljskija hrvatska java.
Osim što pokoju tu i tamo prozborimo, Tesla mi ponekad zna i donijeti neke stvari. Jednom prilikom metalnu kromiranu šipku dugačku skoro tri metra. "Možda ti zatreba za nešto." Ja ne znam što bih s tri metra kromirane metalne šipke, stvarno nemam ideju čemu bi mi mogla poslužiti, ali nisam inzistirao da mi je ne ostavlja. Drugom prilikom je došao s pilotskim koferom. Nije me podsjetio na Giovannija, osebujnog zagrebačkog i podsusedskog pilota, nogometaša AC Milana, perača prozora i veselog, ali nesretnog performera Krešimira Ricijaša. Tesla je samozatajan i ozbiljan, s njim nema šale. Došao je s tim koferom s namjerom da mi ga ostavi. Možda mi zatreba. Nikad se ne zna. Usput, očekivao je neku simboličnu nagradu za to. Nisam se prepoznao u pilotskoj uniformi, ali bi kofer, pomislio sam tad, dobro poslužio kao spremište za alat. Platio sam mu i trud i ideju.
Nedavno se pohvalio kako si je nakon godina i godina objanja šaltera i vrata sredio mirovinu. Nije nešto, bit će oko dvjesto pedeset eura. "Pristojno za uz nešto posla sa strane", veli mi.
Jednom, ničim izazvan, progovorio je: "Znaš, nisam ti ja onaj Tesla. Mene ti Tesla zovu jer sam dvajstri godine radio u Tesli. Sad ti je to i Tesla i Erickson. Moje pravo ime je Rene. To ti je francusko ime", dodao je i prezime, dugačko je i nisam ga zapamtio jer sam ostao šokiran. Ne time da Ovaj Tesla nije Onaj Tesla, to mi je višetruko jasno od prvog našeg susreta. Prvo, zato jer onaj je Tesla živio u New Yorku, ovaj je u Zagrebu. Drugo, zato jer je onaj Tesla umro prije osamdeset godina, a ovaj je živ. Treće, onaj se bavio električnom energijom, ovaj skuplja prazne boce i nosi ih u otkupne ambalažne centre kako bi ih zamijenio za simboličnu financijsku naknadu. Ostao sam šokiran jer je Tesla prekršio svoje nepisano i nikad izgovoreno pravilo da ne razgovara o svojoj intimi.
Tesla nije izumitelj, nije ni nerealizirani filantrop, to je onaj drugi Tesla, Nikola. Ovaj je je, Rene, tek siroti skupljač boca kojem je nedavno stečena naknada za minuli rad dostatna tek da plati vodu, struju i plin, a ako želi jesti da bi preživio do pristizanja sljedećih računa za režije, mora prihvatiti državnu nagradu u obliku mogućnosti da kopa po smeću ne bi li našao koju staklenku ili limenku otkupne vrijednosti od sedam eurocenta. I to za svaki komad!
