Pages

Showing posts with label crtice. Show all posts
Showing posts with label crtice. Show all posts

14 August 2012

fejzbuk pretposljednjih stranica novina

Jutros, u 06:32, sasvim iznenadno je od posljedica teškog udara preminula posljednja komarica u mojem stanu.

Nisam je poznavao od ranog djetinjstva, ni njezinog ni svojeg, no sa sigurnošću mogu potvrditi da smo zadnje sate njenoga života proveli zajedno. Intenzivno smo se družili do posljednjeg trena komaričinog nikad dovoljno kratkog života.

Ostat će, prije svega, upamćen njen glazbenoistraživački rad. Njezina upornost i iterativne sposobnosti nadilazile su mogućnosti mnogih sportskih zvijezda i zvjezdica, a minucioznost glazbenog izričaja dovodila je auditorij do deliričnog zanosa, do krajnjih granica ludila. Sreća u nesreći je ta što je bila sklonost solo karijeri od nastupa u duetu, triu ili kvartetu. Kvintet, sekstet, septet ili orkestar da ni ne spominjeno.

Zahvaljujući svim svojim vrlinama, a unatoč svemu ne treba prešutjeti, iako nije pohvalno, ni njenu pretjeranu privrženost čašici više koja joj je i došla glave, sa ovog svijeta ispraćena je pljeskom.

21 July 2012

ej, da je barem noćas moći...

Kama sutra nema toliko poza koliko sam ih noćas već promijenio, pomišljam. Pobjednica je zvjezdača. I klot i frket.

Iscrpljen neprestalnim vrćenjem, okretanjem, grčenjem, razvlačenjem i dahtanjem, sjednem.

Ustajem.

Kroz otvorena vrata izlazim van. Balkonski stolac - privremeno rješenje.

Gledam listove nabujalog Chea, jedne slične noći od milja tako prozvah pripitomljeni habanero chili, opipam zemlju i zadovoljan njenom vlažnošću mislim kako nečemu živom u mojoj blizini ova vrela noć ne pada teško. Palim krijesnicu, povlačim dim, iz poluprozirne plastične posude sa zelenim poklopcem otpijam vodu namijenjenu Cheu, dignem glavu i buljim u svijetli dio svijetle strane Mjeseca.

Vraćam se krevetu. Nastavljam pokušavati spavati bez da samog sebe dodatno dodirima grijem.

Ej, da je barem noćas moći levitirati...
 

26 April 2012

-

Negdje na periferiji kontinuuma, kad nada okošta u žal, shvatiš. Puno toga je izrečeno, napisano.
Nekada više u manje riječi, nekada i obrnuto. A ispada, kako god okreneš, više nego li je trebalo.
Naročito kada nemaš kome.
 

6 April 2012

onako, nek se zna


Nije strašno biti poražen. Strašno je ne prepoznati poraz.