Kama sutra nema toliko poza koliko sam ih noćas već promijenio, pomišljam. Pobjednica je zvjezdača. I klot i frket.
Iscrpljen neprestalnim vrćenjem, okretanjem, grčenjem, razvlačenjem i dahtanjem, sjednem.
Ustajem.
Kroz otvorena vrata izlazim van. Balkonski stolac - privremeno rješenje.
Gledam
listove nabujalog Chea, jedne slične noći od milja tako prozvah
pripitomljeni habanero chili, opipam zemlju i zadovoljan njenom
vlažnošću mislim kako nečemu živom u mojoj blizini ova vrela noć ne
pada teško. Palim krijesnicu, povlačim dim, iz poluprozirne plastične
posude sa zelenim poklopcem otpijam vodu namijenjenu Cheu, dignem glavu i
buljim u svijetli dio svijetle strane Mjeseca.
Vraćam se krevetu. Nastavljam pokušavati spavati bez da samog sebe dodatno dodirima grijem.
Ej, da je barem noćas moći levitirati...