15 April 2023
fungično
11 April 2023
sivo i sepija
10 April 2023
internet shoping ili oš kupit ciglu
Čitam po nekim portalima, a i ja se dokoličarski svačeg uhvatim čitat, da se neki što su kupovali preko interneta, ali ne u legalnim dućanima nego po nekim internetskim buvljacima, štandovima i klupicama po internetskim parkovima, po sumnjiim zabitima, i to kupovali kojekakva tehnička sokočala, žale da su umjesto štajaznam mobitela, dobivali ciglu ili kutiju keksa, umjesto sata - čokoladu, i slične stvari. O povratu novca se u tim slučajevima može samo sanjati, i to u električnim snovima.
Tako im i treba kad su optimisti, vjeruju u iskrenost i poštenje, vjeruju svakome tko im nutka stvari po cijenama po kojima ni na Hreliću ništa ne bi mogli kupiti. Kako ide ono: "A te iste optimiste..."? Piše se odvojeno ili skupa?
Meni se to nikada ne može dogoditi. Ako ja naručim nešto, nema šanse da dobijem zamjensku ciglu, keks ili čokoladu. Evo naprimjer, kad sam jednom prilikom na internetskoj klupici u parkiću kupovao laptop za devetinu normalne cijene samo bez hrvatskih slova, nisam dobio ni ciglu, ni keks, ni čokoladu. Nisam dobio čak ni običnu dasku za rezanje. Nisam dobio ništa. Ali to nije sve! Uz to što nisam dobio ništa, i od stranice na kojoj sam kupovao nije ostalo ništa! Čudo neviđeno! Čudo! Prvo viđeno, a onda i neviđeno! Od tad jako pazim. Pa mi se to događa rjeđe. U olimpijskim ciklusima.
7 April 2023
pločnici, nogostupi, trotoari
Nekom se u gradu sviđaju određene zgrade, nekom samo fasade zgrada, vanjština, nekom su iz tko zna kojeg intimnog razloga srcu prirasli neki kvartovi, nekom su dragi određeni krajobrazi i pogledi. Svakome nešto. Meni se u gradu, umjesto zgrada i fasada, umjesto kvartova i pogleda, nekako posebno sviđaju pločnici. I kao što svatko ima svoju omiljenu zgradu, kvart ili krajobraz, tako i ja imam svoj omiljeni pločnik, nogostup, trotoar.
Od početka Ulica baruna Trenka do mjesta gdje počinje Ulica Pavla Hatza pločnik je kojim Trg J. J. Strossmayera graniči s Trgom kralja Tomislava. Pogleda li slučajni prolaznik prema jugu, vidjet će velegbnu zgradu Umjetničkog paviljona, jednog od prvih montažnih objekata u Europi. Izgrađen za potrebe Milenijske izložbe u Budimpešti 1896, u Zagreb prenešen i postavljen 1898. godine, jednu od najosebujnijih zagrebačkih građevina. Okrene li se prema sjeveru, pogled slučajnog prolaznika prvo zapne za reljefni spomenik, socrealističku skulpturu prislonjenu na kameni zid. "Strijeljanje talaca" Fran Kršinić je napravio, a grad Zagreb postavio 1954. godine u spomen svim žrtvama fašističkog terora s područja grada Zagreba, a žrtava je bilo. Samo u Zagrebu preko sedam tisuća. Ne dižući glavu, ne mičući ni očne jabučice, gledajući u ovu skulpturu isti taj slučajni prolaznik koji sve manje ostaje prolaznik, a sve više znatiželjni šetač, kroz silne krošnje golemih stabala iza spomeničkog zida može zamijetiti zgradu. Knjižnica Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. U njezinoj je utrobi više od 150 godina od prvog slučajnog pogleda skriveno blago, golema pisana znanstvena građa.
Spusti li znatiželjni šetač pogled preda se, vidjet će da šeta popločanim sa sedam redova betonskih ploča kvadratnog oblika stranice osamdeset centimetara. U svakom ih je redu po sto osam. Sve je nekako na svom mjestu. Ploče su "u vagi" rekao bi kakav građevinski stručnjak, ravno su posložene bez imalo odskakanja ili iskakanja. Dobra drenaža čuda čini, ili ih onemogućuje, ovisno što tko čudom smatra. Između tih betonskih ploča razmaci su od svega centimetar i pol i u njih vjetar nanese prašine i zemlje dovoljno da nakon kakve iznenadne kiše ili očekivanog redovnog noćnog pranja gradskih ulica, proklija neko zalutalo sjeme i nikne koja zelena travka. Po pločama nema tragova žvakaćih guma, ne skrivaju se u proredima opušci cigareta, ni papirića ni komadića plastike na tom pločniku znatiželjni šetač neće naći i čini mu se da bi se svi gradski pločnici trebali zaraziti tom čistoćom.
Ljeti, kad odlaskom studentarije na ferije, a radničke i menadžerske klase na godišnje odmore, ma gdje god to bilo, grad utihne i kad broj automobila biva desetkovan, kad cvrkut ptica i šum vjetra kroz krošnje okolnih stabala zvukom nadjačaju pokoji promiljeli Otto-motor, slučajni znatiželjnik uza sve druge ljetne šumove i zvukove, može čuti i zuj pčela.
5 April 2023
svjetlost
Ponekad pomislim da imam neke karakterne osobine svjetlosti. Ne mislim na brzinu i nevidljivost. Daleko od toga.
Ja:
- Bokte, čovjek je ko vjetar. Samo prođe pored i ruši stvari.
Ja:
- Ipak ima poštenog svijeta.
Ja:
- Jesi siguran da je broj pravi, da nije predstava za eventualnu publiku?
Ja:
- U tom slučaju je moglo na cedulji pisat i nešto tipa: "srušio sam ti bicikl, a noću je hladnije nego vani".
Ja:
- Ali ipak nije.
Isto ja:
- Nije ni tekućina iscurila iz osovine nego iz cilindra amortizera.
Ta valno-čestična dualnost karaktera jednostavno je nepopravljiva.