kraj ribara

Umro Robin Williams. Šteta. I mnogi ga se uhvatili pa razvlače, te kako je bio najbolji, te kako je bio najduhovitiji, te kako je bio ovo i bio ono i bio je tako dobar, duša od čovjeka da će u raju završit. Da baš. I odmah dobit titulu anđela.

Malo me tu muče nekonzistencija, nedosljednost i kontradikcija. Ništa strašno, mogu ja normalno spavati i jesti, nije to nesanica ili kakva boleština koja ti ubija volju za hranom, ali svejedno neke mi stvari nisu bistre.

Prvo, gdje su svi ti koji ga kuju u mrtve zvijezde bili kad je čovjeku trebalo pomoći, a eto isplivavaju informacije o depresiji, o materijalnim problemima, čisto ovozemaljske ljudske muke. I ne samo da ga dižu do neba, nego mu i mimo tih mitoloških regula mjesto u raju daju. Kakav raj? Koji raj? A dobro znaju da mjesta u raju nema za one koji su se samoubili, ali eto, Robina bi možda mogli preko veze, dobar čovjek bio i to, još ako se zemaljske namjesnike dobro podmaže, ne bi trebalo bit nikih problema za uć u kraljevstvo nebesko.

Meni, iskreno, žao čovjeka Robina Williamsa. Bilo mi tako da sam skoro paracitirao onaj grafit iz zagrebačke Krajiške ulice "Bože uzeo si krivog Senu!", osvanuo nedugo nakon jednog prvog maja. Ipak nisam. Prvo, kome bih se ja to kao obraćao, a drugo, kojeg bi to Williamsa trebalo ponuditi u zamjenu? Žao mi i njegovih nabližih koji trpe onu drugu stranu medalje ljudskosti na kojoj im oca smećad ljudskog roda razvlači ko hijene mrtav plijen. Ti su onda već potpisali ugovor za pakao.

Ali žao mi i onih stotina i tisuća djece, u Gazi i u Siriji, na istoku Ukrajine i u Iraku, u Brazilu, Kolumbiji, po afričkim zabitima i europskim vukojebinama, svih koja nemaju nekog svog Petra Pana, i ne samo djece već i odraslih, svih kraljeva ribara po predgrađima i podzemljima Pjongjanga, New Yorka i Bukurešta koji su maknuti u životni i medijski zapećak. Gdje je tu raj?

I? I šta ćemo sad? Ništa. Stisnuti vlasitim okovima svakodnevice za par ćemo ih dana zaboravit kao što ćemo zaboravit i smrt mnogih drugih, onih bliskih, onih dalekih, a bliskih, i bliskih, a dalekih. Sjetit ćemo ih se naletjevši slučajno na neki dobar njihov rad, osjetivši neku asocijativnu dobru vibru koja će nam barem malo razvedriti unutrašnjost glave i razvuć joj osmijeh po površini. Možda baš u trenu dok pokušavamo učinit nešto za one koji su još živi?

za po doma spreman

​Atena, Grčka, 25.05.2013.:
Komentirajući slučaj veznjaka AEK-a Giorgosa Katidisa, kojeg je zbog nacističkog pozdrava u ožujku ove godine Grčki nogometni savez kaznio doživotnom zabranom nastupanja za sve nacionalne selekcije, Joe Šimunić je izjavio:
- Ništa o tome za sada neću reći, dobio sam savjet da o tome ne govorim i zato još uvijek po tom pitanju šutim.

Zagreb, 29.09.2013.:
U društvu kralja dijaspore, Mate Bulića, Josip Joe Šimunić je opisao svoj svadbeni ples na terasi hotela Esplanade:
- Ništa o tome za sada neću reći, dobio sam savjet da o tome ne govorim i zato još uvijek po tom pitanju šutim.

Zagreb, 19.11.2013.:
Sjajnu pobjedu hrvatske nogometne reprezentacije u utakmici protiv Islanda pozdravio je i Joe Šimunić:
- Ništa o tome za sada neću reći, dobio sam savjet da o tome ne govorim i zato još uvijek po tom pitanju šutim.

Zagreb, 22.11.2013.:
- Ništa o tome za sada neću reći, dobio sam savjet da o tome ne govorim i zato još uvijek po tom pitanju šutim. - izjavio je Josip Šimunić povodom objave kazne koju mu je odrapio DORH.

Washington, SAD (CroatianSports), 25.11.2013.:
Na vijest o prikupljanju novčanih sredstava u dijaspori za pomoć u plaćanju kazne kojom ga je počastio DORH, vidno ganut Joe Šimunić otvorio je srce:
- Ništa o tome za sada neću reći, dobio sam savjet da o tome ne govorim i zato još uvijek po tom pitanju šutim.

Zadar, 18.12.2013.:
- Ništa o tome za sada neću reći, dobio sam savjet da o tome ne govorim i zato još uvijek po tom pitanju šutim. - iskomentirao je Josip Šimunić kaznu koju mu je propisala FIFA.

Zagreb, 25.12.2013.:
Joe Šimunić je čestitao Božić svim katolicima i Hrvatima te gostima dobre volje:
- Ništa o tome za sada neću reći, dobio sam savjet da o tome ne govorim i zato još uvijek po tom pitanju šutim.

Zagreb, 01.01.2014.

Zagreb, 02.01.2014.

Široki brijeg, Bosna i Hercegovina, 15.01.2014.:
Na pitanje da prokomentira mogućnost da Dino Drpić na Marakani zaigra u dresu Crvene zvezde, Joe Šimunić je izjavio:
- Ništa o tome za sada neću reći, dobio sam savjet da o tome ne govorim i zato još uvijek po tom pitanju šutim.

Zagreb, 02.02.2014.
- Ništa o tome za sada neću reći, dobio sam savjet da o tome ne govorim i zato još uvijek po tom pitanju šutim. - ničim izazvan i ni o čemu pitan izjavio je Josip Šimunić.

Brisbane - Melbourne - Sidney, Australija, 12.06.2014.:
Nogometnim zaljubljenicima u domovini Joe Šimunić dodatno je pojasnio nastup hrvatske nogometne reprezentacije na otvaranju Svjetskog nogometnog prvenstva u Brazilu:
- Ništa o tome za sada neću reći, dobio sam savjet da o tome ne govorim i zato još uvijek po tom pitanju šutim.

sammir

fifa 2014

Šta Australija radi u Aziji? Gostuje.

Jbg., nije ni vic ni plejstejšn već geonogometna stvarnost.

Prvi srednje, prvi sat zemljopisa, upoznavanje sa djecom i njihovim znanjem. Prozvalo neko siroto djevojče (spol za priču nebitan, al je činjenica) pred školsku ploču preko koje je visjela karta svijeta pa pitalo da pokaže Evropu. Kruži čeljade glavom, miluje dlanom kartu po cijeloj površini, pravi se da razmišlja i u jednom trenutku prosvjetljenja i prepoznavanja bljesne pogled (nije se to vidjelo, samo glava joj se u reakciji unatrag trznula da ne može bit drugačije) pa upre prstom u zgodne joj konture Indije. Promašila nije nego tek za podlakticu.

Sjetio se tog detalja iz osamdesete i prizemne učionice u Šestakici čitajuć tekstić na portalu Njutanjeg.

Pomislim kako su se domaći stručnjaci (http://www.jutarnji.hr/deset-reprezentacija-izborilo-sp-2014-/1125467/) pobrinuli za alternativnu geografiju, al ne da vrag mira, nisi kopipejster ko neki tamo, nemoj na prvu skakat i optuživat. Odi provjeri službeno. A kad tamo isto. Australija u Aziji. (nu: http://www.fifa.com/worldcup/preliminaries/asia/standings/index.html)

E sad, odavno je poznato da su FIFA i nećakinje joj, među njima i UEFA, iznad politike, ne moralno već hijerarhijski, da se ponašaju pravo korporativno, ko sastavljači rasporeda sati, ko dežurni nastavnici za velikog odmora, a sad se ispostavlja da su i iznad zemljopisa.

Još možeš i zanemarit to što neka državica igra na drugom kontinentu, tipa Izrael sa Europljanima i intelektualcima, zapravo protiv njih, jer je nezamislivo da ih se gura u isti koš sa Arapima, mogli bi se poklat ko Hondurašani i Sansalvadorjani, ko Tutsiji i Hutui, ko Srbi i Hrvati (o ne! ovo zadnje više ne pali, eno ih igraju se, podržavaju i vole ko nitko na svijetu), ali koji je argument gurati jedan cijeli kontinent u drugi?! Samo da ne ispadne da se Odpamtivijećani ne podnose sa Običnima. Il da su im Japan, Irak, Jordan i Oman bliži od Tahitija, Nove Kaledonije i Solomonskih otoka.

Ako tko zna nek javi, stvarno bih volio znati.