fejzbuk pretposljednjih stranica novina

Jutros, u 06:32, sasvim iznenadno je od posljedica teškog udara preminula posljednja komarica u mojem stanu.

Nisam je poznavao od ranog djetinjstva, ni njezinog ni svojeg, no sa sigurnošću mogu potvrditi da smo zadnje sate njenoga života proveli zajedno. Intenzivno smo se družili do posljednjeg trena komaričinog nikad dovoljno kratkog života.

Ostat će, prije svega, upamćen njen glazbenoistraživački rad. Njezina upornost i iterativne sposobnosti nadilazile su mogućnosti mnogih sportskih zvijezda i zvjezdica, a minucioznost glazbenog izričaja dovodila je auditorij do deliričnog zanosa, do krajnjih granica ludila. Sreća u nesreći je ta što je bila sklonost solo karijeri od nastupa u duetu, triu ili kvartetu. Kvintet, sekstet, septet ili orkestar da ni ne spominjeno.

Zahvaljujući svim svojim vrlinama, a unatoč svemu ne treba prešutjeti, iako nije pohvalno, ni njenu pretjeranu privrženost čašici više koja joj je i došla glave, sa ovog svijeta ispraćena je pljeskom.

kvaka

Javio se Ekhem. Već sam se zabrinuo što ga nema, ni njega ni pisma ni razglednice. U Poljicama je, veli. Namače se i osoljava. Izvana i iznutra. Povemeno skokne malo iz kuće pa gdje ga put nanese. Šalje slovnoslikovnu poruku:
"Sjedim ti u nedjelju u Đardinu kod Zlatnih vrata (Porta aurea), pijuckam pivo iz konzerve i pitam se: otkuda i kamo vode ova vrata?"

 
Gledam pristiglu fotku. Slijepi prozor, nijema vrata. Rudimentić civilizacije na rubu rudimentine civilizacije. Od nekadašnje uporabnosti ostala samo okamenjena dilema sa dvije nahero obješene slike. Gledam pa odgovaram:
"Meni ta što nisu Zlatna izgledaju kao da iz mračne prošlosti vode u svijetlu budućnost. Samo, pitanje je može li se kroz njih."
"Nisi ti to loše vidio, ali vjerojatno može jer ima tu i jedna kvaka."
"A gdje je kvaka?"
"Pa u vratima, Stenli moj, kvaka je u vratima."

 

curiosity killed the cat