Poštovano provalništvo,
Ti,
NN, muškarče u kasnim dvadesetima u havajki i kratkim hlačama i ti,
NN, nešto mlađe djevojče u zelenoj aljinci (ne vidjeh vas, al tako vas
susjedi koji su vas na svojem katu zatekli u operativnoj fazi opisaše),
žao mi je što ste se toliko namučili oko brave koja je, kao pametnija,
popustila.
Žao mi je što ste morali isprevrtati sve ormare.
Košulje i hlače još kako - tako, al čarape i gaće!? Jest da su čiste,
ali nekako mi se čini da nije baš ugodno po tuđem rublju vršljati.
Valjda ste imali rukavice. Ako niste, u kupaonici, u drugoj ladli ispod
umivaonika stoji nedavno načet paketić.
Žao mi je i to što ste
morali prekapati po višemjesečno građenom kaosu na komodi, nastalom
sudarom kojekakvog kablovinja, svjetlomjera i satova, olovaka i cedulja,
cedeova i adaptera, mrtvih daljinskih upravljača i laptopa, neplaćenih
računa i opomena. A sve ne biste li pronašli išta iz domene vaše
interesne sfere.
I žao mi je što ste morali poskidati prašinu sa
police sa knjigama ne biste li našli nešto iza njih jer iza tih
vidljivih redova knjiga samo su još jedni redovi knjiga. Dobro, vidim da
vam Ruska avangarda i Faust Vrančić nisu po volji, već preferirate
rječnike i priručnike, a ni Douglas Adams i Krleža vam nisu strani, no
jedino što ste iza knjiga mogli naći tek je kutija sa iskorištenim
kinokartama.
Vidim da ste pregledali i kutiju sa novogodišnjim
ukrasima (nemojte se ljutiti ili osjetiti povrijeđenima, ako ste
kršćani, što te ukrase ne zovem božićnima, ali od malih me nogu tako
učilo i tu si, hvala zdravom razumu, ne mogu pomoći) i da vam nisu baš
bili po volji. Bit će da nisu u trendu za sljedeću sezonu.
Zlata
za odnijeti u otkupne dućane u mene nema osim u tragovima. I to u
imenu. Eura bi se našlo jedno nulazarezšest, kovanih naravno, a od
domaćih životinja, umjesto kuna s ljudskim licima uzgajam samo dugonoge
pauke.
Jebiga! A da ste samo pitali...
E! Da ne bi bilo
da mi je stalno nešto žao, moram priznati, drago mi je što ste mi
pomogli pronaći jedan mio mi predmet. Magnet kodnog imena Jedan Utorak
Kod Šenoe (vi'š, i u nazivu mu riječ "kod"). Već ga pet godina
neprežaljivo ne mogah naći. Tko bi ikad pomisliio da se zalijepio za
nutrinu poklopca metalne kutije s negativima.
Hvala vam od srca!
PS
Nakon temeljitog čišćenja i inventure, rezime pohoda nezvanih i nesačekanih gostiju što mi štetu na ulaznim vratima napraviše: otuđen HDD WD MyBook (eksterni s vlastitim napajanjem) od pola terabajta dvotrećinski popunjen podacima koji se tiču uglavnom mene. I bliske mi okoline. Ne umišljam, ne utvaram si, kak bi rekao trener svih trenera, da to ima nekog većeg značenja osim što je bio dobro upakiran u Haminu spužvastu fasciklu. Živjeli!