Tog
20. srpnja bio je juli. Imao sam tri godine i skoro dva mjeseca.
Sjećanja iz tog doba se, kao i ona nešto ranija, vrlo lako i povodljivo
nadopunjuju maštom ne bi li priča imala smisao, glavu i rep,
jednostavnije rečeno: nečeg se sjećam, nešto izmišljam. Imali smo RIZ-ov
televizor koji je na električnu mrežu bio spojen preko stabilizatora.
To je ona naprava koja je sprečavala da oscilacije u naponu električne
energije oštete televizor, a taj je hvala na pitanju, bio fascinantan.
Pogotovo kad se pokvari i kad mu majstor otvori utrobu sa stražnje
strane. Majko mila, kakav futuristički mini grad! Je li bio dan pa smo
imali zamračenu sobu, da se televizijska slika bolje vidi, ili je bila
večer, noć, toga se ne sjećam, ali se sjećam loše slike i škriputavih
glasova, prijenosa tog spuštanja na Mjesec. Meni to nije izgledalo baš
tako, ali mi istovremeno nije bilo nimalo nemoguće. To je valjda taj
dosegnuti dobni uzrast kod ravnozemljaša, antivaksera, antiklimaša i
drugih teoretičara zavjere. Samo oni nemaju onaj dio koji valjda svako
dijete tog uzrasta ima, to da takve stvari nisu bile nimalo nemoguće.
Crnobijela slika nerijetko je sniježila, tako da ni ovaj prijenos
spuštanja na Mjesec nije izgledao sunčan, ali to je bilo manje bitno.
Taj je događaj urezan u sjećanje i svojim postojanjem i fascinacijom
koju su pokazivali roditelji i njihovi prijatelji u tolikoj mjeri da sam
jedno vrijeme imao omiljenu slasticu - okruglu bijelu lizalicu
nazubljenog crvenog ruba poput kovanice.
I dok je Neil Armstrong gacao po prašini Mjeseca, Honduras i El Salvador su završili svoj šestodnevni Nogometni rat, a Natalie Wood je slavila svoj 31. rođendan, dvanaest godina prije nego li će nas na sam Dan Republike rastužiti svojom smrću. I Francesco Petrarca bi na taj dan slavio svoj rođendan, ali bi mu to bio 665., a to bi značilo da je ili vampir ili highlander. Kako znamo da takvo što ne postoji, ništa od Petrarce, ali tu je tada bio Novozelanđanin Sir Edmund Hillary, prvi čovjek koji se, skupa sa svojim pomoćnikom Sherpom Tenzingom Norgayem, uspio popeti na Tschomolungmu, ono što mi nazivamo Mount Everest. On je, baš kad se Neil Arsmtrong skupa s Edwinom Buzzom Aldrinom u lunarnom modulu Eagle spuštao na Mjesec dok im je u komandnom modulu Columbia ljestve držao Michael Collins, slavio svoj jubilarni 50. rođendan.
Četiri godine nakon te 1969., na tadašnji i današnji dan umrijet će Bruce Lee, tada sigurno najjači čovjek na svijetu i borac za nemoćne i zlostavljane. Jedini koji je, uz Teslu, uspio krotiti čak i električnu energiju, tako je to meni izgledalo dok sam gledao njegove treninge. Tog istog datuma, samo sto tri godine prije, taman na dan Viške bitke, habsburškomonarhijska flota sačinjena većinom od hrvatskih mornara pobijedila je brojniju flotu Kraljevine Italije, umro je Bernhard Riemann, matematičar čiju hipotezu još uvijek odgonetaju najveći umovi svijeta, s kojim sam se prvi put sreo kad sam sreo Goldbacha i njegovu slutnju, a to je bilo u matematičkom trileru Apostolosa Doxiadisa naziva Stric Petros i Goldbachova slutnja prevedenu i izdanu u nas 2001. godine. Na taj su dan umrli još neki važni ljudi, poput Paula Valéryja i Guglielma Marconija. Čak i Pancho Villa.
Davne 1774. godine, 20. srpnja rodio se i Auguste de Marmont, Frédéric Louis Viesse, Auguste Frédéric Louis Viesse de Marmont, francuski general i istraživač, neko vrijeme zaposlen na rubovima francuskog carstva u doba Napoleona. Poznat je po Marmontovoj ulici u Splitu, jednoj od značajnijih ulica u smislu kasnijeg arhitektonskog oblikovanja središta grada, koja je poznata prvenstveno po ribarnici i sumpornom kupalištu koje cijelom kvartu daje jednu posebnu notu. Rodbina i poklonici će se tog dana sigurno sjetiti Dušana Bilandžića i Nam Jun Paika, Carlosa Santane i Frana Galovića, Gisele Bündchen, Sandre Oh i mnogih drugih.
Tisuću devetsto sedamnaeste, pred Oktobarsku revoluciju i pred pomalo nazirući kraj Velikog rata, od strane Jugoslavenskog odbora i ministarskog savjeta Kraljevine Srbije potpisana je Krfska deklaracija, okvir za jednu državu iz koje će nastati jedna druga država, a iz nje treća. Jugoslavija.
Okrugle tisućudevetstote godine, tog 20. srpnja nedaleko od Friedrichshafena poletio je prvi cepelin, lebdeća konstrukcija njemačkog grofa Ferdinanda von Zeppelina, a već tri godine kasnije Ford je s tvorničke trake isporučio prvi automobil. Očito je taj datum značajan kad su putovanja u pitanju.
Maleni
korak za čovjeka, veliki za čovječanstvo? Jebiga Neile, čini se da
unatoč odavno uteklima Vikinzima i Voyagerima, današnjim Couriosityjima,
Roverima, i svima ostalima koji su slijedili nakon završene operacije
Apollo 11, a kako vidimo danas kad gledamo prve i udarne vijesti s
istoka Europe kao i one posljednje, meteorološke, od onog tvojeg koraka
malenog za tebe i velikog za čovječanstvo nije ostalo ništa do li trag u
prašini Mjeseca i kako stvari danas stoje, jedan od rijetkih tragova
koji će u ovom svemiru još neko vrijeme ostati iza nas.
