Kao da je bilo jučer... A bilo je davno. Dosta davno.
Te
godine sam završio prvi osnovne. Na kraju prvog polugodišta dobio sam
drvenu šah garnituru kao nagradu za odličan uspjeh. Crnim flomasterom
tata je velikim štampanim slovima napisao posvetu. Slova su se lagano
razlila poroznom površinom drva unutrašnjosti kutije. Uz šahovske
figurice i brojeve i slova, opssesija mi je bila i nogometna lopta. Na
Dark Side of the Moon dan, sestra je napunila točno petnaest mjeseci.
Majka će u smiraj ljeta napuniti
dvadesetsedam. Godina, naravno. Baba i deda su konačno završili s
gradnjom nove kuće na poziciji stare. U međuvremenu su cijelo ljeto
spavali u pušnici. Mirisali su na djedovu torbu za jauznu koju je nosio u
službu. Slanna...
Za Pink
Floyd nisam znao. Nisu ni oni za mene. Tako sam u neznanju njihova
postojanja živio do sedamdesetdevete. Što se mene tiče, njima je i danas
isto.
