Lijepa se vijest proširila ovim dijelom Europe. Potuklo se u bircuzu, u birtiji, jel. Mnogi će reć, i nije neka vijest, čak ni za crnu kroniku, a i kako može biti lijepa vijest da se netko potukao. I ne samo da su se potukli, njih sedmorica i njih tri, nego ih je dvoje završilo s lakšim ozljedama. Pa šta je lijepo u toj vijesti?
Piše u austrijskom magazinu Fenix, a prenose mnogi domaći portali (a vjerojatno i neki iz susjedstva i komšiluka), kako su se u jednom kafiću u Beču potukli stalni gosti. Kafić, alkohol, još alkohola, pa još, a onda različiti afiniteti, nematerijalna sredstva uvjeravanja, to jest decibeli kao argumenti, mater i jalna sredstva pa fizički kontakt kao nastavak argumentacije drugim sredstvima... Sve to kad staviš na hrpu, eto ti belaja.
Kad se svemu doda i informacija da su gosti njih desetero, bili državljani nekoliko susjednih država, konkretno, Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije, sav taj bircuski urnebes nije neka vijest, odnosno vijest je kao i ona da je pas ugrizao čovjeka, da se netko poskliznuo na koru od banane, a ne na šmirgl-papir...
Ali. I ovdje postoji to "ali". Nije se njih desetero potuklo jer su Srbi, Hrvati, Bosanci i Hercegovci, nit su se tukli zbog četnika, ustaša i partizana. I ne piše jesu li se dijelili po nacionalnom ključu, ili po boji kože, ili po religijskoj ili seksualnoj orjentaciji jer je očigledno nebitan podatak za vijest. Tek, razlog je bio puno poetičniji. Jedni su htjeli plesati, a drugi igrati pikado.
Jebemliga ako ovo nije lijepa vijest.
