Da ne ispadne da sanjam samo lijepe stvari.
Ajde
što mi se pomiješaju gradovi u kojima sam kraće ili dulje živio pa
nastane neki grad-kolaž, pikasovsko-dalijevska tvorevina nastambi i
prometnica, to mi je još i razumljivo u svoj toj svojoj nadrealnosti,
ali kombinacija određenih jestvina, to je stvarno za ozbiljno se začudit.
Ako
zanemarimo to što sam sanjao da je između Muzeja za umjetnost i obrt i Škole primijenjene umjetnosti i dizajna, pod krošnjom golemog hrasta široka prizemnica blago ukošenog, skoro pa ravnog krova koja je umjesto crijepom pokrivena lakiranim limenim pločama po kojima se penjemo i sjedamo uz rub (to "mi" znači nas troje, Pero, Maja i ja), a na krovu već ima drugih ljudi. Ako zanemarimo i to da ja računam koliko nam sumporne kiseline treba da isperemo lak kako bi prijem električne energije krova bio što veći, a za to ispiranje će Pero nabaviti one posude za zalijevanje bilja. I ako zanemarimo i da će uskoro kiša koja će isprati kiselinu s krova i da će ga kasnije i sunce osušiti, pa čak ako zanemarimo i to da se Maja vrzma oko nas, a to je ipak malo teže zanemariti jer je Maja bacila je oko na mene pa sad traži način kako da nešto jel, da mi se približi, a ni meni nije svejedno, i znam da oko nije bacila na Peru jer joj je on brat, pa onda čak i siđemo do auta kraj kojeg nas Maja čeka sa sendvičima, ne možemo zanemariti jedno. A to jedno je da su sendviči od raženog kruha s namazom od krumpir paprikaša s piletinom i grahom.
Namaz!? Od krumpir paprikaša!? S grahom!? Ajde da je namaz od sira ili od masti, od povrća ili voća, ili bilo kojeg drugog bilja i ajde da je krumpir paprikaš s piletinom, to je nešto normalno. Sam krumpir paprikaš s grahom je ruban. Onkraj ruba čak. Skoro kao Lex AP. Ali od krumpir paprikaša s piletinom napravit namaz, e to nikako nije normalno. Nema tog deriviranja, fuzije ili čega sve ne pa da to postane normalno. Čak ni u snovima. Grah u paprikašu pa posljedično i u namazu da ni ne spominjemo.
