Noćas sam sanjao golema siva geometrijska tijela koja polagano lebde u potpuno bijelom beskrajnom prostoru. Tijela su prilično bliska, ali se djelovanje sile gravitacije ne primjećuje. Tu kompoziciju obično sanjam kad mi temperatura tijela naraste iznad normale. Na sreću, to se jutros nije pretvorilo u uobičajeni slijed događaja - virozu. Bit će da je neki lagani zamor materijala.
Vaso Gavrilović je predavao matematiku, imao tešku ruku i bio lak na obaraču. Profesorica Jelić je bila histerična predavačica zemljopisa i nesretna malomišćanska zatočenica. Tešku ruku lakog obarača nisam osjetio na vlasitoj koži, ali sam zato jedinu četvorku u osnovnoj fasovao iz zemljopisa. Razloga je bilo više i nećemo o njima jer bi na površinu mogle isplivati razne stvari poput zavisti i nepotizma, zbog svojevrsne kampanjske nepripremljenosti, zbog ljubomore i bolesne zaštite vlastitog potomstva od neminovnog odrastanja, a i eklatantnog nepoštivanja autoriteta sumnjivog kredibiliteta. Kako i što s koje strane. Ono jedno vađenje bezopasne zmijice iz podstave jakne (jer je džep bio probušen pa se mala zavukla) i stavljanje iste na klupu za vrijeme naprednih mladogeografskih vannastavnih aktivnosti nije bila niti moja ideja niti moja realizacija. Ali sam uživao.
Matematika se s geografijom spetljala i puno prije moje osnovne škole, šurovali su o svemu i svačemu i usput jedno drugom objašnjavali svijet. Eno vam geometrije i kartografije, živi dokaz. Te
ovakva projekcija, te onakva projekcije. Koordinatni sustav ovaj,
koordinatni sustav onaj. Ptolomej. Cassini, Winkel, Mercator, Mollweide.
Robinson, Lambert, Filler. Gall, Peters, Thales. Ili je cilindar, ili
konus ili je azimut. Pei Xiu, Lehmann, Gauss, Krűger. Oš ekvidistantne
projekcije, oš ekvivalentne, oš konformne. Kako sačuvati jednu ili dvije
dimenzije.
Ili kako sakriti ravnu istinu.
Onima kojima je Zemlja ravna ploča život je jednostavniji. Naoko. Jer oni se susreću s ozbiljnim problemima. Poput života pod kupolom, postojanja ljudi guštera i nepostojanja ptica i Australaca i susretanja s drugim njima neobjašnjivim čudesima.
Onima kojima je Zemlja ravna ploča život je jednostavniji. Naoko. Jer oni se susreću s ozbiljnim problemima. Poput života pod kupolom, postojanja ljudi guštera i nepostojanja ptica i Australaca i susretanja s drugim njima neobjašnjivim čudesima.
Kako god, dobro je: temperatura mi je i dalje u granicama normale. Jedino mi tlak povišen, to kad shvatim da živim pod istom kupolom s onima koji misle da živimo pod kupolom.