dišeš?

Ne prođe dan bez neke hajke. Ovi crveni gubitnici samo podmeću klipove pod prave hrvatske noge. Od prvog poteza pravom hrvatskom metlom nesmiljeno traje pobuna radi pozicioniranja robnih marki na tržište i rodnih marki na tvrdište. Čuvara državnih mošti. Čim se krene u čišćenje javne hrvatske državne dalekovidnice i jednako tako javne središnje hrvatske državne krugovalne postaje s pripadajućim satelitima od kojekakvih demonskih, mračnovremenskih, diktatorskih, antihrvatskih i antikršćanskih, jednopartijskih i antifašističkih elemenata, sve radi postavljanja pravih hrvatskih stručnih i profesionalnih domoljuba na pozicije s kojih je moguće održavati i kontrolirati visoku razinu odanosti i pripadnosti hrvatskom nacionalnom biću javljaju se aveti komunističke prošlosti.

A ponovo je krenulo huškanje javnosti radi naplate pristojbe za gledanje i slušanje Hrvatske radiotelevizije putem elektroničkih sokočala. Već i peticija osvanula! 

Odmah se u tim napadima na utvrdu hrvatski objektivnog i hrvatski profesionalnog novinarstva javljaju dežurni borci, komunistički rudimenti. I u prvim redovima su, tko bi drugi - kojekakvi umjetnici, penzioneri i studenti. Sve sama parazitska dangupčad što visi na državnoj da prostite, kako bi to rekao jedan dežurni hrvatski filozof, književnik, književni kritičar, prevoditelj, publicist i politički analitičar - sisi. Bune se između ostalog i jer će svi morat  plaćat radiotelevizijsku pretplatu. Pa šta!? Jel imaju svi te pametne telefone i te pametne televizore, pametne vešmašine i frižidere, da ne velim perilice i hladnjake?! Imaju! A ako imaju, onda nek i plaćaju!

I ne samo to. Trebalo bi se ugledati na Hrvatsko društvo skladatelja i njhov ZERP, mislim ZAMP jel, pa kako kupnjom jednog cedeja ili devedeja postaješ kriminalac koji samo čeka prvu priliku za spržit najnoviji album  Severozge, Škore, Parnih fosila i drugih perjanica hrvatske estrade pa te zato odmah sankcioniraju pristojbom izraženom u dekriminalizirajućem postotku (bit će, učilo se od najboljih). Onda ne bi bilo jel imaš teve, mobitel il kompjutor. Imaš uši - možeš čuti, imaš oči - možeš gledati. Imaš resurse i zato - plati. Ko ti kriv što nemaš para za malo prijenosno snubilo il za nešto veće. Slabovidnost? Nagluhost? Nema ispričnice, nije to ratna komisija za invalidnost. Imaš hrvatski zdravstveni sustav pa se odi lijepo liječit.

Dišeš? Plati jebenu pretplatu.

hrvatska radiotelevizija

Subotnje svibanjsko prijepodne. Ptičice iz parka, auti sa zelenog vala...doručak, kava i to.

Zvono na vratima se nonšalantno oglasi. Otvorim vrata, a pred njima lik u trapericama i gornjem dijelu trenirke, kao da će sa jednodnevnim zakašnjenjem na proslavu Prvog maja u Maksimir. U rukama mu fascikl. Ipak ne ide u Maksimir.
- Dobâr dân.
- Dobar dan.
- Prezime Križân?
- Je.
- Znate, malo ću Vas zâsmetati. Jâ sam sa Hrvatske râdiotele...
- Nećete zasmetat. Do vi đe nja.
Zatvorim vrata i nastavim razgovor s kavom.

Ne plaćam televizijsku pretplatu. Za to nemam razlog. Nemam ni televizor. A i da imam, odakle mi? Šala. Da imam, ne bih valjda HRT-u plaćao, kad kak stvari stoje, mogu i HDZ-u.

lubenice

Đakovčani uznemireni preglasnim reklamama. Smetaju im lubeničari što sokakom provoze i nuđaju ono što baciš zeleno, a padne crveno. "Lubeniiiica! Lubeni-ceeee!" 

http://danas.net.hr/hrvatska/prodavacima-koji-vicu-lubeniceeee-kazne-zbog-buke

Jest, malo je iritantno kad oko sklopiš u popodnevnu dremku poslije posla (zar već tako rano s posla?!), ali... Erteel, Haerte i Nova ne smetaju kad u bloku promidžbenog programa odfrlje zvuk do kraja?! Taman te uspava kakva domaća dramska serija novije produkcije ili takozvani nogomet, kadli eto pauze, poluvremena i reklamnog bloka: "Čisto, a ipak ne i bijelo. Kupite Vešeks! S Vešeksom vaše rublje bit će čisto i bijelo kao nikad prano!" i "Di-Go kapsule za otklanjane disfunkcionalnosti! Za eventualne probleme i nuspojave obratite se svom liječniku ili ljekarniku." pa onda "Kalfovit... stoka je zdrava i ne pada s nogu! Pogodno za stoku i ukućane." "Katran... kupite bitumenske pripravke od nas, a za perje se pobrinite sami!" Ima i onih betonsko-reklamnih blokova rađenih kod teve-prekupaca u kojima sve reklame, a čita ih Drago Celizić navrnut na deset, izgledaju jednoliko ko Božanićeva podnevna misa. Samo nema mikrofonije. I ne smetaju im ni oni majmuni što prakticiraju reciprocitet "više kubika - više decibela". O izboru sredstava za nadglašavanje buke frankfurtskog aerodroma neću ni slova.

Sjetim se utrinske faze života mi moga kad sam pod prozorom imao prilike slušati "krumpiraaaa! lukaaa! krum-pira!" Šetao začeonom stranom zgrade suvozač, mjeritelj i reklamirao svoj brend dok ga je s prednje strane zgrade vozač u kombiju s robom pratio (paralelni laki kas sinkroniziran kao u Ester Williams sa drugaricama u Balu na vodi). I smetalo mi. Priznam. Malo mi ipak smetalo. To što prodaju luk i krumpir, a ne lubenice.

Hjuh...

Oćel' to vrijeme više da mogu na balkon!?
Il da odem do tuš-kabine..