"Zabranili cajke u Đurđevcu!"
"Đurđevac zabranio cajke u kafićima"
"U Đurđevcu zabranili puštanje cajki"
"Podravski grad kafićima zabranio puštanje 'cajki' "
"CAJKE BYE-BYE?"
"U Đurđevcu su cajke "neprimjerene". Koja je glazba "primjerena"?"
Prvo su zabranili cajke,
ja se nisam bunio
jer cajke nisam slušao...
I tako to krene. Ne znam što bi na ovu prilagodbu rekao Niemöller, ali čovjek je ipak toliko mrtav da se ne može ni okretati u grobu.
Za razliku od turbo-folka koji ima jasnu definiciju (" Folk je narod. Turbo je sustav ubrizgavanja goriva pod tlakom u cilindar motora s unutarnjim izgaranjem. Turbo folk je gorenje naroda. Turbo folk nije glazba. Turbo folk je miljenica masa. Pobuđivanje najnižih strasti kod homo sapiensa. Turbo folk je sustav ubrizgavanja naroda. Ja nisam izmislio turbo folk, ja sam mu dao ime.") i svog krsnog kuma, Antonija Pušića, široj rodbini i ostalima poznatog i kao Rambo Amadeus, pojam "cajka" nije lako definirati, a naročito ako se čovjek namjernik konzultira po bespućima interneta.
Po jednima, cajka je opscena tamburaška šaljiva pjesma nalik panonskom (Slavonija, Vojvodina) bećarcu. Drugi Cajku spominju u kontekstu sinonima, cajka nadimak djevojke imena Jelisaveta ili Jelisava, Saveta i Savka od milja, što će reći - Elizabeta. Po trećima, cajka potiče od turske riječi çalga” ("čalga") što znači "instrument", termin koji su od Turaka preuzeli Bugari gdje je nastala chalga, a od vrste instrumenta postala vrsta glazbe, hibrid popa i folka pod utjecajem turskog i arapskog melosa te rumunjskog Manelea i grčke Laike. Dok je taj termin iz Sofije krenuo na zapad, preko Kočana i Štipa, osvojiti Makedoniju, a preko Surdulice, Vlasotinca i Leskovca, pokoriti Niš i Srbiju cijelu, malo se kamuflirao, uzeo lokalno ime i proširio se kao Variola Vera sedamdesetih, a asimilirao se kao Covid-19 ovih godina na prostorima skoro cijele bivše Jugoslavije osim nešto malo endemskih enklava. Trap-cajku, ono nešto transrubno, kad se u backstageu neke opskurne bine kresnu turbo-folk i hip-hop bolje da niti ne spominjemo. "Musik für Idioten", u tri su riječi to definirali Austrijanci. Što bi se u narodu reklo, Bratoljub Klaić nije imao pojma što će nas još sve snaći.
No pustimo sad definicije. U Đurđevcu se od 24. do 26. ovog mjeseca održava tradicionalna i zabavna Picokijada, to je ona tradicionalna i zabavna fešta kojom se slavi pobjeda nad Turcima, a prema mitu izvojevana tako da su tursku opsadu grada koja se bazirala na izgladnjivanju, razbili topovskim ispaljivanjem pilića na neprijateljske redove, čime su doveli napadače u totalnu zabludu te ih dovitljivošću odgovorili od daljnje opsade. E sad, mudra, odgojna i obrazovna đurđevačka općinska vlastela odlučila je da u vrijeme Picokijade ugostiteljski objekti u gradu smiju raditi non-stop, što će reći od 00h do 24h. Ali. Uvijek postoji to "ali". Dakle, smiju raditi, ali. Za vrijeme Picokijade “u ugostiteljskim objektima koji se nalaze na Trgu sv. Jurja i Starogradskoj ulici u Đurđevcu može se izvoditi samo primjerena tradicijska i zabavna glazba”, stoji u odluci gradskih vlasti. Doduše, nigdje se egzaktno ne navode cajke, ali neki su ih/se prepoznali. A ako jesu, uzmimo da jesu, evo uzeli smo, da se stvarno ne radi o nekoj novoj inačici popularnih melosa kojima su korijeni r'n'b, r'n'r, blues, jazz i slično nego baš i isključivo o cajkama, onda su se gradski oci prometnuli u higijeničare gradskoga i građanskoga sluha. Je li punk tradicionalna i zabavna glazba đurđevačkog kraja? Smatra li đurđevačka općinska vlast da je Berliozova Symphonie Fantastique zabavna i tradicionalna? Ima li u sebi Close (to the Edit) britanskog sint-pop benda Art of Noise ičega bliskog sa zabavnim i tradicionalnim? Hašim Kučuk Hoki? Himzo Polovina? Neki to vole vruće? Nadam se da Viki Glovacki đurđevačkim higijeničarima nije nepodoban.
A što se slušalo doma, u svoja četiri zida? Što se slušalo na satu glazbenog u osnovnoj i srednjoj? Slabo se slušalo? Nije bilo dovoljno sati glazbenog? A čega je bilo dovoljno? Jesu li ti Idioten sad već i punoljetni? Mogu li polagati i položiti vozački ispit? Mogu li završiti fakultet, biti inženjeri, učitelji i doktori? Imaju li pravo glasa? Izlaze li na izbore? Je li to što Idioten mogu i smiju opasnije od turbo-folka i cajke? Je li? Jesmo li prije trideset godina odlučili da bismo u demokraciju? Jesmo? Je li ugostiteljstvo na slobodnom tržištu ili je teledirigirano od strane vlastodržaca? Je li na slobodnom tržištu slobodna utakmica svim zakonski dopuštenim sredstvima poželjna? Jeste. Što je sa susjednim ulicama oko Trga sv. Jurja i Starogradske ulice? I gdje je Lidija Bačić?
Možda dramatiziram tamo gdje drami nije mjesto jer se sve događa u dvadesetprvom stoljeću u nekom nevelikom gradiću u Slavoniji, ali i mnoge gore stvari su krenule iz ne općinskih ureda nego iz kojekakvih drugih opskurnih lokala, pa ako je zabrana netradicionalne i nezabavne glazbe stvarno u celofan upakirana zabrana cajki, onda da ponovimo i da ne zaboravimo: prvo su, ne baš izrijekom, zabranili cajke.
Neki bi današnji François-Marie Arouet, znate ga, Voltaire, možda pomalo smušeno rekao: znam smećad od ljudi koji slušaju meni omiljene Floyde i Doorse, znam govna koja slušaju Debussyja i Mozarta, tako da jel, ja ne slušam tu tvoju vrstu Musik für Idioten, ali ću do posljednjeg zvučnog vala i posljednjeg ukinutog sata glazbenog braniti tvoje pravo da je slušaš.
