jedna o nogometu

FIFA WC 2026, 1/16 finala, Portugal - Hrvatska, uskoro u svim boljim kinima.

 

Gospu Fatimsku (port. Nossa Senhora de Fátima) Katolička crkva je, Vatikan, službeno priznala, odnosno priznala je nadnaravni karakter ukazanja koje se dogodilo u šest navrata mladim pastiricama i pastiru Luciji, Jacenti i Franji 1917. godine. Ali to nije sve! Ta portugalska mladež, Jacenta, Lucija i Franjo) cijelu su prethodnu godinu imali pripreme. Naime, od proljeća do jeseni 1916. godine, oni su u tri navrata imali susret (da ne velim ukazanje) s Anđelom što, priznajmo, nije mala stvar.

 

Za međugorski fenomen o navodnim ukazanjima (tako taj događaj neobično naziva hrvatska Wikipedija, poznato oličenje objektivne enciklopedistike) koja su se djeci Ivanki, Mirjani, Vicki, Milki i dvojici Ivana dogodila na brdu Crnica, Katolička crkva, odnosno Vatikan, nije ponudila službeni stav (osim dopisa koji je objavio T. Bretone, tajnik Kongregacije za nauk vjere). Od službenih crkvenih dokumenata o ukazanjima tu je Zadarska izjava Biskupske konferencije Jugoslavije, koja je 10. travnja 1991. (baš srijedom oni daju izjave pa se potrefilo) u Zadru zaključila: „Na temelju dosadašnjeg istraživanja ne može se ustvrditi da se radi o nadnaravnimukazanjima i objavama”. Prema izjavama svjedoka ukazanja su se nastavila i godinama kasnije, no bit će da je nedostatak anđeoskih priprema dosta bitan detalj jer unatoč silnom trudu od priznanja ni P.

 

S druge strane, a zapravo između i čak ne ni na pola puta između nego bliže nama između, Vatikanski nogometni savez osnovan je tek 1972. godine, a prvo prvenstvo je odigrano godinu kasnije, a osvojili su ga zaposlenici vatikanskog novinskog dnevnog lista L'Osservatore Romano. U Vatikanu djeluje još nekoliko klubova, a s najduljom tradicijom i kontinuitetom u djelovanju su FC Guardia, utemeljen od strane vrha vatikanske švicarske garde 1924. godine, te Musei Vaticani FC, osnovan 1966. Vatikanski nogometni savez nije član FIFA-e, a ni UEFA-e i tu sad dolazimo do nedoumica. S obzirom da Vatikan nije član krovne svjetske nogometne organizacije, pitanje je imaju li njegovi izaslanici svojim porukama, ukazanjima i drugim dokazanim i prihvaćenim djelovanjima ili pak nedokazanim i neprihvaćenim djelovanjima, pravo na utjecaj na svjedoke i sudionike, na grupe ili pojedince, ili to pravo nemaju. Imali ga ili nemali, pitanje je i tko to regulira? Tko im daje za pravo ili im brani djelovati po nekom nahođenju, bilo ono osobne naravi ili rezultat analize udjela u određenoj državnoj i reprezentativnoj zajednici po pojedinim konfesijama, pa po specifičnoj gustoći molitvi i nekim drugim relevantnim analitičkim pokazateljima.

 

Ne zanemarimo li ili zanemarimo, u ovom trenu to izgleda prilično irelevantno, sve ranije gore navedeno, Portugal u svojem stožeru uz izbornika Roberta Martíneza ima i nekog Škota, Austina MacPheeja, poznatog stručnjaka za prekide. Ne mislim na prekide divljih zakonski nereguliranih veza (to ide samo od sebe), crkvenih brakova (ovi imaju papu) i slično nego na prekide iz kojih se lopta ponovo uvodi u igru. Čovjek je, taj Austin MacPhee, dokazani stručnjak koji je mnogim trenerima u klubovima i reprezentacijama uigranim akcijama i analizom ponašanja protivnika pomogao u poboljšanju realizacije, a nerijetko time i sudjelovao u pobjedama svojih ekipa. Mi u izborničkom stožeru reprezentacije nemamo tamo nekog Škota što izgledom malo vuče na Isusa Krista. Mi uz Dalića imamo Ćorluku i Olića.

 

Last but not least. Osim što im je Gospa priznata, Portugalcima je Fatima u okvirima državnih granica, a ova "naša" službeno nepriznata Gospa i nije iz Hrvatske nego iz susjedstva. 

 

Zbog svega toga bilo bi bolje da se ovi naši reprezentativni dečki umjesto one poznate šta Bog da i Djevica Marija Bistrička, križa i zajedničke molitve, uhvate treninga, lopte i golova. 

 

 

 (foto, Profimedia: Isus Krist Portugalist)

briga

taktika i doktrina

Ne kužim zašto svi napadaju ono što se vidi kad ZeeM okrene leđa i sagne (ne fali k, mislim na slovo u imenu, jel). Taktika, strategija, doktrina, dugoročno planiranje, molitva, sve su to odlike pravog znalca, a izvjesni IeŠ to upravo jeste i zato i jest od strane ravnatelja i intendanta postavljen za šefa statista.
 
Taj stari majstor nogometnih znanosti i umjetnosti, koji je praksu tesao po akademijama, diskotekama i ledinama, kako Brača, Splita, Cadiza, Derby Countyja, West Hama i Međugorja, tako i NK Neretve iz Metkovića, Dinama (vinkovačkog, naravno) i Hajduka (splitskog, naravno), onog u kojem je 2005. godine sa četiri pobjede, pet neriješenih rezultata i tri poraza došao do titule prvaka Hrvatske (Bakino besmisleno protjerivanje i beznačajno nasljedstvo omjera 14-3-6 nećemo spominjati) i vidi ono što plitkoumne osobe kritičara njegova rada ne vide niti će ikada moći vidjeti.

Plansko odmaranje igrača počelo je još nekako s jeseni prošle godine, pomalo nespretno skrivano paralelnim predstavama skrojenim vrhunskom tehnologijom zakrivljenih ogledala pa je stvarna izvedba temeljena na minucioznoj taktici bila prikrivena paralelnim prikazivanjem predstave za javnost, kako putem elektronskih medija, tako i onih koji su sve to pratili uživo, usljed čega se održavala diskrepancija između dobro upućenih stručnjaka i usputnih promatrača, a ovog je proljeća sve to podignuto na jednu višu razinu tako da su prvi ozbiljni rezultati bili vidljivi u gostoljubivoj predstavi sa škotskim igračima s klupe čija je izvedba bila u Zagrebu početkom lipnja, dok posljednja predstava lutkarskog teatra u gostima ulijeva povjerenje kako je sve pod kontrolom i svi su konci u rukama (i nego da jesu), sve to kako bi plaćenici odmorni i spremni dočekali reprezentaciju Albanije, tajni plan i skrivena želja koju je hrabro i gordo, ispalivši je u mikrofone, otkrio Precjednik nakon precjednika, Ljevica bez glavice, IeŠ-ov šulkolega, bivši brend, braco DeeŠ (jbg. bivši je brend jer ak više ne smijemo koristit naziv "Brandy" pa se u Maraski sjetili preimenovat ga u "Bratsky", onda ni brend ne može bit nego - braco).

I tako, dok će nepromišljeni prvi u skupinama za poneku prijateljsku i nesvrstanu utakmicu partnere morati tražiti od Čilea do Japana i plaćati sparing, nogometna će reprezentacija Hrvatske imati mogućnost besplatnog igranja još dvije utakmice.

Ali to nije sve! U tim će utakmicama prikupiti dodatne fifamultikardplus bodove za kupovinu ugleda i pozicije na tablici istoimene organizacije i time steći određenu prednost pred konkurentskim kućama u nastupima na brazilskom festivalu sljedeće godine.

Eto.

I, da ne zaboravim, ne nabijem ni na šta ni IeŠ-a, ni bracu mu, ni mentora im.