dr franjo tuđman na trgu dr franje tuđmana

Nije lako, sigurno nije ni malo lako napravit skulpturu lika i djela prvog predsjednika i doktora Franje Tuđmana. Mnogi se i mnogi autor, što profesionalac, žestok kritičar ili zanesenjak i pobornik, što amater (mater je, eno, kotkuće), uhvatio kakve gline, kamena, bronce il betona pa udrio oblikovat lik i djelo prvog hrvatskog predsjednika i doktora Franje Tuđmana. 

Bezuspješnih je primjera diljem Lijepe naše, od Trgovišta preko Knina i Pakoštana do Splita, Makarske i Ploča, od Osijeka i Slavonskog Broda preko Virovitice do Škabrnje, Bibinja i Benkovca. Još uvijek ih je samo dvoznamenkast broj. Ne krivim ja tu amatere. Ernestinovo i Hlebine su izvor odraza hrvatske naive pretočene i u primitivnu umjetnost, daju ljudi od sebe i iz sebe maksimalno što i kako mogu i znaju. Mene malo muče profesionalci. Zapravo čak ne toliko ni oni, koliko oni koji su im na likovnim akademijama predavali figuraciju. Ili samo figu. Jer to što kao krasi mnoge državotvorne trgove po hrvatskim gradovima i selima, ta nakarada, nije ni za po doma, nije za na terasu, nije ni za u primaću ili čak nedajbože spavaću, nije ni za u podrum, nit za u garažu. A kamoli za trgove i parkove. Kako ste ih podučavali, tako sad i rade. I podučavaju nove generacije.

Dobro, ima par iznimaka, ali te nisu zaživjele. Ili zbog neprilagođenosti i klanske neovisnosti autora ili radi apsolutne i iskrene iščašenosti same skulpture. Kad spominjem ovo drugo, nju se komotno moglo podvalit pod spomenik palim češkim turistima.

I sad, kad je već svaki kutak Lijepe naše dobio adekvatan podsjetnik na prvog predsjednika i doktora Franju Tuđmana, došlo vrijeme da se i metropola obogati kakvim prikazom. (nije tipfeler, ne piše "kakvom prikazom")

(http://pogledaj.to/drugestvari/rezultati-natjecaja-za-spomenik-franji-tudmanu-u-zagrebu/)

Međutoa, nekako mi se čini da ni ovi novi, zagrebački nagrađeni radovi skulptura Franje Tuđmana za spomenik Franje Tuđmana na Trgu dr. Franje Tuđmana ne odskaču daleko od svih postojećih prvonabrojanih. 

Četiri je prvonagrađena rada četvero autora. Četiri hrvatska umjetnička asa, oćureć, tri kralja i dama. Usput, ova četverostruka izjednačenost pojava je inače užasno rijetka, ali ne i neviđena. Događalo se sličnih stvari i u hrvatskom sportu i u hrvatskoj politici pa zašto ne bi i u hrvatskoj umjetnosti. 

Bilić je, Neven jel, krećem od najmlađeg jednakonagrađenog zato što na mladima svijet ostaje, bit će, iako prilično originalan, bio pod velikim uticajem Andréa Franquina jer mi njegov Franjo u upitn(ičk)om kontrapostu u stilu Gastona Lagaffea, poznavateljima starih izdanja Stripoteke u bivšoj tamnici naroda i narodnosti, znan i kao Gaša. Ili je, ako malo bolje pogledamo detalje, a ne formu kao cjelinu, dakle, u predjelu između lijevog kuka i pupka, u pitanju ipak skrivena poruka. Pogledajte te ruke! Nisam mislio na paorske i na studenta i žito, nego ove hrvatske predsjedničke. Pogledajte kako hrvatska ljevica ne da hrvatskoj desnici bunarit po hrvatskom džepu! Da je ostavit samo središnji dio, bila bi to zanimljiva i povijesno nerealizirana konstrukcija. 

Za razliku od Nevenovog, Franjo Tuđman Marije Ujević Galetović me strašno podsjeća na njezine skulpture Alojzija Stepinca i pape Ivana Pavla drugog, a i njih dvojice međusobno. Uostalom kao i sve njene skuplpture iz posljednje faze rada i života. Opet, krenula ženu karta, a zna se da ne treba mijenjat konja koji pobjeđuje.

Ono nadnaravno, oćureć nadnaravne veličine, Kažimira Hrastea stablo s krošnjom glavom prvog hrvatskog predsjednika u najmanju me ruku užasava i podsjeća na jedan, da prostite krvav običaj - nabijanja glave na kolac u svrhu zastrašivanja slučajnih ili namjernih gostiju pokazivanjem vrha dekapitacije bivših. Možda se, čisto radi odnosa veličina i proporcija, trebao konzultirati s pripadnicima prijateljskg i nesvrstanog plemena Jivaro, ali to su sad samo zanemarive sitnice.

Četvrta jednakonagrađena skulptura, rad Kuzme Kovačića, ruku na srce, može se opisat trima riječima: katran i perje.

Eto, toliko. Nadam se da će, za razliku od mene priučena i lajava laika, cjelokupna struka i mimo izbornog povjerenstva konačno znati prepoznati nagrađene radove i rješenja, a sve ostale nestručne i laičke građevine poput mene moći uživati na Trgu dr. Franje Tuđmana u šetnji parkom s pogledom na skulpturu dr. Franje Tuđmana pazeći na džepove. Da ne završe ko navedenom trgu susjedno Kamensko.

dišeš?

Ne prođe dan bez neke hajke. Ovi crveni gubitnici samo podmeću klipove pod prave hrvatske noge. Od prvog poteza pravom hrvatskom metlom nesmiljeno traje pobuna radi pozicioniranja robnih marki na tržište i rodnih marki na tvrdište. Čuvara državnih mošti. Čim se krene u čišćenje javne hrvatske državne dalekovidnice i jednako tako javne središnje hrvatske državne krugovalne postaje s pripadajućim satelitima od kojekakvih demonskih, mračnovremenskih, diktatorskih, antihrvatskih i antikršćanskih, jednopartijskih i antifašističkih elemenata, sve radi postavljanja pravih hrvatskih stručnih i profesionalnih domoljuba na pozicije s kojih je moguće održavati i kontrolirati visoku razinu odanosti i pripadnosti hrvatskom nacionalnom biću javljaju se aveti komunističke prošlosti.

A ponovo je krenulo huškanje javnosti radi naplate pristojbe za gledanje i slušanje Hrvatske radiotelevizije putem elektroničkih sokočala. Već i peticija osvanula! 

Odmah se u tim napadima na utvrdu hrvatski objektivnog i hrvatski profesionalnog novinarstva javljaju dežurni borci, komunistički rudimenti. I u prvim redovima su, tko bi drugi - kojekakvi umjetnici, penzioneri i studenti. Sve sama parazitska dangupčad što visi na državnoj da prostite, kako bi to rekao jedan dežurni hrvatski filozof, književnik, književni kritičar, prevoditelj, publicist i politički analitičar - sisi. Bune se između ostalog i jer će svi morat  plaćat radiotelevizijsku pretplatu. Pa šta!? Jel imaju svi te pametne telefone i te pametne televizore, pametne vešmašine i frižidere, da ne velim perilice i hladnjake?! Imaju! A ako imaju, onda nek i plaćaju!

I ne samo to. Trebalo bi se ugledati na Hrvatsko društvo skladatelja i njhov ZERP, mislim ZAMP jel, pa kako kupnjom jednog cedeja ili devedeja postaješ kriminalac koji samo čeka prvu priliku za spržit najnoviji album  Severozge, Škore, Parnih fosila i drugih perjanica hrvatske estrade pa te zato odmah sankcioniraju pristojbom izraženom u dekriminalizirajućem postotku (bit će, učilo se od najboljih). Onda ne bi bilo jel imaš teve, mobitel il kompjutor. Imaš uši - možeš čuti, imaš oči - možeš gledati. Imaš resurse i zato - plati. Ko ti kriv što nemaš para za malo prijenosno snubilo il za nešto veće. Slabovidnost? Nagluhost? Nema ispričnice, nije to ratna komisija za invalidnost. Imaš hrvatski zdravstveni sustav pa se odi lijepo liječit.

Dišeš? Plati jebenu pretplatu.