tramvajska kasnosrpanjska osmica

Draškovićeva. Kratki tamvaj u smjeru sjevera. Zadnja vrata. Na stepenicama jednog krila vrata, u stilu srednjoškolkog huligančića, naslonjen na rukohvat stoji starac u sedamdesetima svojeg stoljeća. Po izgledu i stavu bi se reklo da je daleko od mirogojskog kandidata. Pet-šest putnika ulazi kroz drugi dio vrata.

Generacijski mu bliska, za plac dotjerana, s pripadajućom dvokotačnim ljubimcem, starica gleda u balvan na vratima:
- Kaj Vi baš morate stajat na tim vratima tak da mi nemremo uć?
Vratar drčno:
- Moram!
Prikoličina ljubimca u penjanju pridržava sredovječan muškarac:
- Gospon ojte sjest da Vam se ne pogorša.
Vratar:
- Kaj ti provociraš?!
Sredovječni odmahne glavom i prođe.
Već sjela na sjedalo posljednje u nizu polupraznog tramvaja, Prikolica iščuđavajuć se vrti glavom, Sredovječni joj dodaje kolica:
- Džabe je ostario.
Prikolica potvrdno kimne glavom.

o kuhanju i kuharskom prigovaranju

Lokalni dućan, blagajnica kojoj je pun kurac mora, noćnih. Kupac, djed iz susjedstva kojem je pun kurac života, metaforički. Kršćanski praznik u kršćanskoj državi.
- Deda, opet Vi salamu. Nije Vam to zdravo.
- Kaj bum kad je volim.
- A jel jedete Vi kaj kuhano?
- Jedem, jedem. To me drži vitalnim.
- A ko skuha, deda?
- Pa ja, ko bi drugi.
- A kaj skuhate?
- Kobasice skuham. Nekad jaja. Nekad i hrenovke.

meanwhile in afghanistan...

fiat 750 2m ili zemljovid

Antarktika se proširila do branika.
Afrika se usukala.
Australija isto.
Indijski potkontinent otplazio prema desnoj zadnjoj.
Amerika prema, jasno, lijevoj.
Europa i Azija na šajbi.
Samo Sjeverni pol pod maslačcima.

hrvatska radiotelevizija

Subotnje svibanjsko prijepodne. Ptičice iz parka, auti sa zelenog vala...doručak, kava i to.

Zvono na vratima se nonšalantno oglasi. Otvorim vrata, a pred njima lik u trapericama i gornjem dijelu trenirke, kao da će sa jednodnevnim zakašnjenjem na proslavu Prvog maja u Maksimir. U rukama mu fascikl. Ipak ne ide u Maksimir.
- Dobâr dân.
- Dobar dan.
- Prezime Križân?
- Je.
- Znate, malo ću Vas zâsmetati. Jâ sam sa Hrvatske râdiotele...
- Nećete zasmetat. Do vi đe nja.
Zatvorim vrata i nastavim razgovor s kavom.

Ne plaćam televizijsku pretplatu. Za to nemam razlog. Nemam ni televizor. A i da imam, odakle mi? Šala. Da imam, ne bih valjda HRT-u plaćao, kad kak stvari stoje, mogu i HDZ-u.

facebook iz kuhinje

Priča se, piše, da je začetnik, tvorac, štajaznam šta, valjda bog-otac, Fejzbuka osobno mladi Američanin Marko Šećerbregović. Neke glasine kruže kako iza svega stoji Centralna obavještajna agencija. Američka, naravno. I da im je taj Zucker-kommt-zuletzt, samo paravan, da su druženja, grupiranja, snubljenja, prijetnje i vrijeđanja tek krinka pod kojom mračne sile uz pomoć tajnih službi skupljaju podatke o svim bićima koji su se ulovili u ovu društvenu mrežu i onima koji će se tek uloviti.

Ovo drugo, možda, al ono prvo - tc. Nema šanse. Lažu. Svi koji to tvrde, bezočno lažu. To o ideji. Ukralo! U-kra-lo! Znam iz prve ruke. Lijeve. I druge, desne. Ukralo je tu ideju jednoj Savki i jednom Hrvoju.

Dotični je par, a evo danas im je, baš na Praznik rada, kako to doliči sljedbenicima ideje o ravnopravnosti ljudi na ovom svijetu jer drugoga niti nema, okruglih pedeset godina otkako svo zlo dijele međusobno, a dobro i međusobno i uokolo (što im ovom prilikom i čestitam! i to dijeljenje i te godine, jel), krajem šezdesetih godina prošlog, po mnogima nesvršenog, stoljeća, u strašno socijalističko, koje neki od milja zovu i komunističkim, bezinternetsko i bezmobilnokomunikacijsko doba, doba jednog od viđenijih neviđenih mrakova, osmislili Fejzbuk.

Ne vjerujete?!

U kuhinji na drugom katu stambene dvokatnice iz sredine jedne od glavnih sporednih ulica malenoga grada, iza samih vrata drvena okvira i triju vodoravnih reljefnih okana, bio, kako i priliči stambenoj jedinici čvrste gradnje, komad zida. Te godine kuhinjski zid je bio svijetloplave boje. U ovo nisam baš apsolutno siguran, možda je bio svijetlozelen ili boje marelice, ne znam, ali nije to toliko važno. I sin Savke i Hrvoja bio je svijetloplav. Ne nebeski plav, ne zidno plav, ne od batina plav, već onako plav, plave kose da je i stog slame izgledao tamno. I taj je tih kasnih šezdesetih već postojano kročio svijetom, hodao na dvije noge bez zadrške. Hodao je od spavaće sobe do kupaonice, od dnevne do balkona i od kuhinje do ulaznih vrata. Hodao je i izvan tog mikrosvijeta, doduše ne tako samouvjereno, ali mogao je i po kockom popločanoj ulici, i po travom zaraslom dvorištu i po zemljom posutom školskom igralištu, skoro ko oni iz Churchillovog govora. I gdje god da je išao i što god da je radio, imao je potrebu to svoje iskustvo, saznanje prenijeti.

Kako baš i nije bio rječit, dadoše mu, otac Hrvoje i majka Savka, taj komad zida, a on se tom plavom zidu sa svih svojih istraživačkih putovanja vraćao i na njemu osobne utiske bilježio. Bilo je tu slika sunaca i oblaka, livada i brda, kuća, kućica, igrališta i igračaka. Osim slikovnih, bilo je tu i tekstualnih poruka, o trenutnim stanjima i stremljenjima, idejama. Slova su za tu priliku bile pomalo grbave kopije onih iz novina koje je pratio sjedeći ocu za vratom dok ih je ovaj, ležeć na kauču, čitao. Našlo se tu i poruka za udaljenu blisku rodbinu, za prijatelje i roditelje, za virtualne likove. A vidjelo se tu i raznih zemljopisnih karata, nevješto precrtanih s metalnog globusića - kasice prasice (ukoliko se kasicom prasicom može nazvat nešto što izgleda više kao kasica globusica)... Opa! I Guglmeps bi tu imali štogod za priznat! Kradljivci!

Osim slikovnih i tekstualnih poruka i kontura zemalja svijeta, bilo je tu, a bit će u nedostatku videozapisa, i trodimenzionalnih oznaka. Te rupe u zidu, arheološki su dokazi o postojanju cijele jedne civilizacije. Tajne i malene, ali ipak civilizacije. Čuda poput volumenskih negativa maleckih glava sa Uskršnjih otoka, patuljastog Stonehengea ili sićušnih piramida u dolini Stavnje, sićušni da jedva vrh mine olovke u njih stane podatno su se širile usljed djelovanja dječjih prstića. Naravno, sav iskopani materijal, boja i žbuka, nije završio na kuhinjskom podu, nešto je otišlo i u usta, ali to već spada u medicinske fenomene nedostatka određenih tvari u organizmu.

Tu se rodilo i jedno prilično radikalno poimanje volumena, prostora. Ispod prvog sloja iz tih rupa iskopane boje bio je drugi, a potom sljedeći... znači da je nekad davno, pradavno, u doba prvobojanja, kuhinja morala biti veća. Ali ako broj farbanja zidova u dolazećem vremenskom periodu povećavamo, stambeni volumen će se smanjivati i smanjivati i smanjivati. A to je značilo samo jedno, da u stanu mjesta za život neće biti. Tko zna, možda je i to bio razlog selidbe koja se dogodila desetak godina kasnije.

I sad, možebit da su mračne sile tu ideju zida i fejzbuka ukrale, tamo neke sedamdesetprve, kad je Hrvoja i ženu mu i sina, iz daleke Australije došla vidjeti njegova sestra Cecilija s mužem i mlađim sinom, pa su to krišom snimili Kodakovom idiotkamerom koju su im kao poklonili (jer da moderna tehnologija i kolor fotografija sigurno je bolja od prevaziđene crnobijele snimane nekim smiješnim aparatom na kojem se predmeti vide naopako), a čije su ispucane, iskoritene snimanjem jel, kazetice s negativima odnijeli sa sobom. Može bit. Ne kažem. Ideju ukrali, konzervirali i čekali rođenje i odrastanje interneta do faze kad ga se može cijepit, oćureć zarazit, društvenomrežnim virusom. To da. Ali cijela ideja osmišljena je krajem šezdesetih na jednom svijetloplavom komadu kuhinjskog zida iza vrata, u stanu na drugom katu zgrade solidne gradnje, u jednoj od glavnih sporednih ulica malenog grada.

bilaterala

​​Zagreb - Monte Carlo, četvrtak, 30-04-2015 

Posljednje mučke objede od strane dijela građana Republike Hrvatske nagnale su predsjednicu Grabar Kitarović da okrene ploču i promijeni adresu.

Optužbe o izbjegavanju plaćanja poreza u najvoljenijoj domovini, kako bi što ve ći iznos njezina izbornopredsjedničkog honorara završilo u džepovima potrebitih, da bi izbjegla optužbe političkih protivnika te nedoumice ostale stoke sitnog zuba, Grabar Kitarović oštro odbacuuje kao neutemeljene jer se ipak radi o povratu uloženog početnog kapitala u kampanju.

Nakon konzultacija sa vrhunskim umirovljenikom i volonterom, savjetnikom predsjednice Republike Hrvatske za ustavna pitanja i tekuću problematiku Vladimirom Šeksom, Grabar Kitarović će, a nakon dobijene odbijenice od bivšeg češkog europarlamentarca Vita Jedličke, utemeljitelja i oca ​srednjeeuropske i ​podunavske ​države Liberland, ugledavši se na svoje tenisačke sportske idole, svoje prebivalište prijaviti u Mon te Carlu.

U ime dobrodošlice, Grabar Kitarović će u prijateljskom i sitnooporezivom posjetu dočekati princ od Monaca Albert II osobno. Kao znak zahvalnosti, Grabar Kitarović će, po savjetu kardinala i nadbiskupa zagrebačkog Josipa Bozanića, monegaškog princa pozvati na otvaranje vemenu i situaciji arhitektonski i dizajnerski prilagođenog zdanja crkve Gospe Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta u Kninu.

tito

​"Maršal Tito je najveći heroj Drugog svjetskog rata."

(izvjesni D.E., u užem krugu prijatelja znan pod imenom Dwight Eisenhower)

"Razlog zašto smo prestali pomagati Dražu Mihailovića i njegove četnike je jednostavan. On se nije borio protiv Hitlera. Odlučno smo na strani Tita, zbog njegove velike i hrabre borbe protiv njemačke armije… Partizani su sada gospodari situacije i predstavljaju smrtnu opasnost za Nijemce."
(žitelj Ujedinjenog kraljevstva, ovisnik o nikotinu, javnosti poznat kao Winston Churchill)

"Titova odluka da se bori protiv nacista prekretnica je u povijesti Drugog svjetskog rata. "
(stanoviti F.D.R., američki građanin, invalid, predsjednik nekih američkih država)

"Tok borbe je pokazao da su partizanske snage pod Titovom komandom odlično organizirane, vješto vođene i da raspolažu borbenim moralom koji izaziva čuđenje… Njemački vojnik nije dorastao fanatično borbenim partizanima."
(general Rudolf Lűtters, zapovjednik njemačkih trupa na Sutjesci, 1943. godine)

"Volio bih da vam navedem još jedan primjer upornosti – upornost maršala Tita. Moram reći da je on stari komunista, taj Herr Josip Broz, da je veoma čvrst čovjek. Nažalost on je naš protivnik. Taj zaista zaslužuje titulu maršala… On je naš neprijatelj, ali ja bih volio da imamo tucet Tita u Njemačkoj, ljudi koji bi bili vođe i koji bi imali takvu odlučnost i tako čvrste živce da se nikada ne predaju, iako su potpuno opkoljeni. Taj čovjek ne raspolaže ničim, apsolutno ničim. Uvijek je bio opkoljen, ali taj čovjek je uvijek našao način da se probije. Nikad nije kapitulirao. Mi znamo najbolje kakve nam nevolje zadaje na jugoslavenskom prostoru, zbog toga što se tako uporno bori…"
(Heinrich Himmler, jedan od najbližih Hitlerovih suradnika, 1944. godine)

"Maršal Tito i njegovi partizani imali su i političke i vojničke hrabrosti da se usred okupirane Evrope, i kada naše stvari nisu išle dobro, late oružja i nanesu Hitleru neočekivan i težak moralni udarac. I ne samo moralni, nego i ozbiljan vojnički udarac, vezujući veliki broj njemačkih divizija za jugoslavenski front, koje su mu mnogo puta nedostajale na drugim ratištima, i na istoku i na zapadu Evrope…"
(američki avanturist, u vojnim krugovima se predstavljao i kao George Patton)

"Tito je borac koji je uprkos najtežim okolnostima iznio pobjedu. Tito je legendarni junak…"
(Charles deGaulle, žitelj Francuske)

"Nedavno sam u grčkoj skupštini nazvao maršala Tita apostolom mira. Mogu zaista reći da sam uzbuđen i dirnut njegovom misijom u čovječanstvu – misijom slobode i mira. Sasvim je prirodno da, kada se jedna takva ličnost bori za mir u svijetu, bori se i za mir na Balkanu."
(stanoviti Georgios Papandreu, nekadašnji prvi građanin Grčke)

"Predsjednik Tito je čovjek koji se u teškim i kritičnim događajima uzdigao do simbola smjelosti i odlučnosti u borbi za nezavisnost svoje zemlje, čovjek koji svojim međunarodnim angažmanom dokazuje da zna uskladiti snagu stavova, s mudrim smislom za stvarnost i koji se u svom državničkom radu neumorno zalagao i zalaže da osigura Jugoslaviji bolju i sretniju budućnost. "
(izvjesni talijanski građanin A.M., Crvenim brigadama poznat i kao Aldo Moro)

"…Borca, predsjednika Tita karakterizira mudrost, oštroumnost i prijateljski odnos prema ljudima. Predsjednik Tito je u svim srcima onih koji se bore za pravdu i slobodu, zbog svojih herojskih dostignuća…"
(Jaser Arafat, čovjek sa stolnjakom)

"Predsjednik Tito je čovjek koji je razaranje i rat pretvorio u stvaranje i mir. "
(izvjesni N.A., naturščik u Kubrickovim filmovima u produkciji kuće NASA, u nebesima poznat pod imenom Neal Armstrong, čovjek koji je nagazio Mjesec)

"Tito je svijetla stranica u povijesti čovječanstva i izuzetan putokaz koji osvjetljava horizonte budućim generacijama. "
(Anvar el Sadat, istaknuti egipatski državni službenik)

"Veliki sam obožavatelj maršala Tita još od 1945. godine, kada je Tito za nas postao nešto stvarnije od mita…Znali smo da u Jugoslaviji postoji nešto misteriozno što se zove Tito i što je među Nijemcima stvaralo pakao… Tito je posve drugačiji nego što sam ga zamišljao. Mislio sam da taj veliki državnik mora biti čovjek žestoke prirode, a Tito je miran, skladan, dobro raspoložen i veoma duhovit čovjek. "
(stanoviti R.B., alkoholičar, dvostruki suprug Elizabeth Tailor, jebiga, duplo vidiš, duplo ženiš)

"Za jugoslavenski narod je dar sudbine što je u godinama najvećih opasnosti imao takvog vođu. Ja predsjednika Tita vidim kao jednu od najmarkantnijih ličnosti našeg vremena. Posebno cijenim Titovu smjelost i državničku mudrost. "
(njemački žitelj, obitelji , rodbini, kolegama i svijetu poznat i kao Willy Brandt)

"…Kada smo čuli za silni otpor koji su Titovi partizani pružali njemačkim hordama i fašizmu, mi smo prvi put u toku Drugog svjetskog rata shvatili da Hitlerova Njemačka nije nepobjediva. "
(Arthur Miller, američki nenogometaš)

"Naš narod će uvijek pamtiti da je Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije pod Titovim zapovjedništvom dala neizbrisiv doprinos uništenju fašizma, da su jugoslavenski partizani od prvog do posljednjeg dana rata bili naši saveznici i suborci. "
(građanin A.K., Rus i komunist, punim imenom Aleksej Kosigin)

"U ratu protiv Hitlera, goloruk, pa uspjeti! Staljinu reći: NE! Održati se! Još tisuće kasnijih uspjeha i pobjeda njegovih… Bio je sretan čovjek. Ni jednog trenutka nije sumnjao u svoje ideale, a ostvario ih je više od svega, o čemu su pokoljenja naših pjesnika, političara, vladara i vojskovođa maštala vjekovima. "
(izvjesni M.K., pjesnik i pisac, utemeljitelj leksikografskog zavoda)

"Tito je neustrašivi div koji je došao iz narodne bajke, izvršio besmrtno djelo oslobođenja i ponovo se vratio u bajku. "
(stanoviti B.Ć. samoubojica s Brankovog mosta, u slobodno vrijeme pisac i pjesnik)

"Tito je, bez svake sumnje, najveći čovjek koga su u čitavoj svojoj povijesti imali jugoslavenski narodi."
(kipar, katolik i antifašist, u umjetničkim i sličnim krugovima poznat kao Ivan Meštrović)

"…Tito je lider koji ima svoje principe, smisao za humor, sjajno pamćenje, i on se nas Amerikanaca ne boji! "
(američki građanin Richard Nixon)

"…U miru i ratu Tito je dio povijesti svijeta, u vrijeme sadašnje generacije i u vrijeme ranijih generacija. On je čovjek nepresušne snage, nepresušne mladosti, nepresušne borbenosti i nepresušne hrabrosti. "
(američki građanin Jimmy Carter)

"Malo je onih koji se cijeli svoj život uspijevaju, tako beskompromisno i bespoštedno prema samome sebi, staviti u službu vlastitog naroda i svjetske zajednice. "
(Helmut Schmidt, njemački državni službenik)

"Tito će biti pamćen vječno i s divljenjem zbog njegovih velikih doprinosa međunarodnom razumijevanju i svjetskom miru. "
(Bulent Ecevit, žitelj Turske)

"Tito je bio čovjek uvijek okrenut miru i slobodi svijeta. "
(Felippe Gonzales, španjolski državljanin)

"Smrću predsjednika Tita čovječanstvo gubi borca koji se uporno borio za načela slobode i pravde. On je posljednji medu velikanima Drugog svjetskog rata, koji odlazi nakon što je postao prvi u borbi za stvaranje i obranu nezavisnosti svoje zemlje. Pobijedio je u svim bitkama u kojima je sudjelovao. Izgubio je samo posljednju – onu protiv smrti."
(talijanski građanin Sandro Pertini)

"Tito je bez dvojbe bio jedan od najvećih državnika Europe razdoblja Drugog svjetskog rata. Bio je komunist, marksist, ali je bio pragmatičan političar i želio je ostvariti ravnopravnost hrvatskog naroda u okviru Jugoslavije kao što je želio i da ta njegova Jugoslavija bude ravnopravna Sovjetskom savezu. On je sa antifašističkim pokretom doveo hrvatski narod na stranu pobjedničkih demokratskih sila antifašističke koalicije, što je omogućio da se stvori federalistička država Hrvatska i po Ustavu iz 1945. i 1971. što su bile pravne pretpostavke za samoodređenje Hrvatske."
(građanin F.T., povjesničar, bivši Titov suradnik, pod stare dane veliki poklonik tenisa i nogometa)

"Taj tzv. maršal Tito je jedan od najvećih krvnika hrvatskog naroda."
(izvjesni T. K., povjesničar i predsjednik stranke osuđene za kriminalne radnje)

"Tito je bio diktator."
(stanovita K.G.K., građanka i Hrvatica Republike Hrvatske)

osmi mart

Cibona. Stara dvanajstica, generacija. Smjer istok. Ulazim na zadnja vrata prvih kola, othodam do vozača. Kroz otvor na vratima pružam desetkunsku novčanicu.
- Kartu molim.
Za kormilom tramvajskim veseo sijed starčić. Dioptrijske naočale s malim postotkom fotoosjetljivosti, uredno potkresan brk. U rukama provezenih šina za zemaljsku kuglu opasat. Smješka se. Odmahuje.
- Ništa. Danas je praznik.
Okreće se dok čeka zeleno na semaforu. Namiguje.
- Možemo i mi muški malo proslavit. Ko nekad. Kupite ženi ružu.

Radi zaštite identiteta sudionika od interne kontrole, opis likova i mjesto događanja izmišljeno je. Ili nije. Kako vam drago.

treće lice

Zagreb, petak, 06.03.2015.

Nepuna tri mjeseca od izlaska iz remetinečkog istražnog zatvora, gradonačelnik će Zagreba u mirovanju, a ako je vjerovati izvorima bliskim Klubu liste grupe birača Milana Bandića, izgubiti svoj unikatni identitet, odnosno svoje omiljeno lice. Treće lice jednine.

Naime, kako stvari stoje, novoosnovana stranka, politički i ideološki slijednik postojećeg spomenutog kluba zvat će se "Milan Bandić 365 – stranka rada i solidarnosti". Tako ubuduće kad Milan Bandić bude govorio o Milanu Bandiću, neće biti jasno govori li Milan Bandić o osobi Milanu Bandiću ili Milan Bandić govori o stranci Milan Bandić 365 – stranka rada i solidarnosti, kolokvijalno joj skraćujući naziv u Milan Bandić.

Uz skorašnju objavu naziva, slogana te logotipa, odnosno grba, za kraj godine najavljena je objava službene himne stranke, konkretno za 19. prosinca tekuće godine, kojom će biti proglašen odavno poznati hitić "Tri šest pet je prošlo dana" pomalo zaboravljenih pop-mališana, Saše, Tina i onog trećeg.

Zbog mogućnosti gubljenja Milana Bandića, osobe, ne stranke, po bespućima lingvističke zbilje, za raspetljavanje ove dvojbe ubrojivosti i neubrojivosti subjekta, stranka će angažirati poznatog hrvatskog jezikoslovca Mirka Petija.

coitus interruptus

Prestane doba nesjećanja snova pa te kresne da se zamisliš nad tim svojim neuronima i sinapsama, što li rade dok ti tijelo odmaraš. Sreća ili ne, stvarni svijet ne staje (odvojeno napisano)...

Kad namjerno siđeš na krivoj stanici iz gradskog autobusa negdje u Budimpešti kako bi otišao, zapravo vratio se do ulice Djeve Ire IV (četvrte) jer je naziv ulice, iako je Budimpešta, na poprilično jasnom češkom automat-spikerica iz zvučnika izgovorila "Irenina" i jer si joj naziv čuvši ga tren ranije, vidio kroz zamusan prozor. Do nje, ulice, prečicom po pločniku koji je, za razliku od prije nekoliko mjeseci kad si zadnji put bio tu, krcat stolovima i stolicama s postavljenim objednim priborom i alatom. Proširili se restorani po nogostupu ko kuga po Europi u četrnaestom stoljeću, ne moš proći nema šanse. Siđeš do rijeke. Rijeka debelo nedunavski zelena i srednjedunavski mirna, spokojna, a ti uz obalu polako prema onoj ulici ne znajuć hoćeš li stići il možda zauvijek zalutat.

Trepneš očima, a od rijeke ni R. Upeklo usred dana, nebo plavo do boli, kamen bijel do usijanja. Uz rub litice drvene su stepenice, moglo bi se reći ljestve. Ispred tebe se pentraju roditelji. Ne gledaj dolje, majci će otac, ženi muž, Seki Hrvoje, previsoko je, samo naprijed! Baciš pogled dolje jer nije tebi rekao da tamo ne gledaš, a dolje je daleko ko pred Sorentom kad se iz Napulja stiže. Uhvatiš čvršće konopce što drvene prečke povezuju i poželiš ne vraćat se više iako te brodica dolje čeka za provozit te između pješčanih sprudova i južnih jadranskih otoka.

Trgneš se, ne prođe niti dan, a u rukama ti iskrzane vlažnjikave karte. Polagano dijeliš svoj trojici, sebi i drugoj dvojici, a karte se umalo pa raspadaju. Nudi ti trbuhozborno Tomica nove, plastificirane, a ti samouvjereno odgovaraš da je bolje ovako jer te nove samo on po hrptu prepoznaje dok ove stare poznajete sva trojica. Treći šuti, kesi se, a pas mu Rudi, zlatan ko retriver, plazi po podu i plazi se svima.

Zvono!... Zvono!!!... Digneš sebe s kreveta pa slušalicu interfona. Ona bi unutra. Dijelit letke po kaslićima. Neće ići! Coitus interruptus!

udbina je sudbina

Zagreb - Udbina, 03.03.2015.

Novi bivši predsjednik Republike Hrvatske svoj će zasluženi ured bivšeg predsjednika, prema izvorima bliskim profesoru Josipoviću, dislocirati van metropole te će njegov ured biti financiran sredstvima nevezanim za državni proračun.

Naime, nakon odgovora na neka pitanja o nedavno prikazanom filmu 'Ubojstva u Titovo ime: Tajni odredi ubojica u Njemačkoj' kako o tome zna koliko i o Marsovcima, švicarska tvrtka Swiss Space Systems, S3, ponudila je kompozitoru Josipoviću otvaranje ureda u Udbini jer će njegova saznanja vezana za život na Marsu biti od krucijalne važnosti za budućnost Zemlje uopće.

"Iako sam najavljivao povratak na fakultet gdje bih pridonio stasavanju novih pravnika, ovaj poziv je bio onaj koji se ne može odbiti. Osim skladateljskog mira, svoja ću znanja i saznanja dati na uvid znanstvenopoduzetničkoj kremi. Također, smatram to nedvojbenom povoljnošću za širenjem glazbenog tržišta i na druge planete. Osim toga, i sâm naziv buduće lokacije ureda nosi određene konotacije koje je nemoguće zaobići ili ignorirati." te se prisjetio kako je sredinom veljače (malim slovom) i osobno pozdravio osnivanje podružnice ove švicarske tvrtke u Hrvatskoj izražavajući "podršku međunarodnom projektu S3 koji će, kao jedan od najvećih u Europi i svijetu, pridonijeti gospodarskom znanstvenom i tehnološkom napretku Republike Hrvatske te uključenju hrvatskih znanstvenih institucija i hrvatskih znanstvenika u međunarodne projekte istraživanja svemira." te još šeretski dodao: "Udbina je moja sudbina."

Stari bivši predsjednik Stjepan Mesić izjavio je kako mu je drago što svoj ured bivšeg predsjednika neće morati dijeliti sa novopečenim kolegom, a naročito zbog različitosti u glazbenim ukusima.

Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović ocijenila je ovaj potez neodgovornim s obzirom na sigurnosne uvjete potencijalnog Josipovićevog ureda u Udbini.

Gradonačelnik Zagreba, Milan Bandić, na pitanje o ovom znanstvenoposlovnom projektu novog bivšeg predsjednika Republike Hrvatske odgovorio je kako nema posebnih interesa jer je tržište nekretninama u tim sferama još nedovoljno definirano.

postseksualna kontemplacija

Kad se probudiš nakon dobrog seksa, ovo dobrog je naglašeno jer zna bit i lošeg pa ne znaš bi li se probudio il bi rađe da se nikad više ne probudiš, svijet ima neku vedriju notu. Čak iako je kišna nedjelja, a seks tek odsanjan. Probudi se neki optimizam i u ponašanju fluida pa krene...

Talog je na dnu, krema na površini. Može se, nekim slučajem, tektonskim prevrtanjem ili s namjerom, sve izokrenut i naopačke postavit i dogodit će se, odjednom talog će bit na vrhu, a krema na dnu. Ali samo neko vrijeme. Onda se krema lagano digne prema površini, a talog, kako i treba, propadne, završi na dnu. Jedino, duljina tog procesa ovisi i o gustoći mase. Što je masa gušća, proces je sporiji.

Tako je bilo i tako će bit. Dok je zakona. Gravitacije.

Svaka sličnost posude s bilo čim, kao i eventualna definicija taloga i kreme, jebiga, slučajna je. Ali svejedno ulijeva nadu.

petak trinaesti

​Prije desetak dana naručen na pregled kod zubarice trinaestog veljače u pola jedanaest. Danas u deset i dvadeset sam pred vratima ordinacije. U čekaonici zajedničkoj nekolicini ordinacija izbezubljena starica, zašetan muškarac, izgubljen djevojčurak. Iz ordinacije susjedne "mojoj" izlazi sestra, pozdravlja muškarca, staricu moli za strpljenje. Hodnikom prema "mojoj" ordinaciji dolazi "moja" sestra, ne obična, medicinska, pozdravlja:
- Dobar dan gospon K. Vi ste u deset i trideset, jel?
- Dobar dan gospođo J. - otpozdravljam
- Jesam.
- Evo, samo tren.

Deset dvadesetčetiri. Čekaonica.
Do ordinacije dolazi gospođa srednjih godina, pozdravlja sestru J.
- O, izvolite - sestra će.
- Gospon K., samo trenutak da gospođi kaže par rečenica. - obraća mi se sestra J. propuštajuć gospođu N.N. u ordinaciju i zatvorivši vrata za sobom.

Deset dvadeset osam. Čekaonica.
Rečenice očigledno nisu proste. Nisu ni prostoproširene. Nema sumnje, krležijanske su.
U susjednu ordinaciju prozivaju Zašetanog. Jada se Izbezubljena Izgubljenoj:
- Muž mi je u autu, a parkinga ni za lijeka. Mene boli, a moram da čekam.
- Tak Vam je to danas. - Izgubljena će Izbezubljenoj.

Deset tridesetčetiri. Čekaonica.
Možda je u pitanju problem ozbiljan, logopedske prirode?
Izbezubljenu je muž nazvao i javio da je našao parking.
- Znate, onaj koji je izašao s parkinga ostavio mu je i parkirnu kartu. Nije sve tako crno. - tješi se.
Na protupožarnom aparatu okačenom o zid u visini očiju upute izgrebane dvodesetljetnim atestiranjem. Nedostaje tridesetak posto slova. Pored, na mesarski bijelim kvadratnim zidnim pločicama naljepnice - reklame za domove za starije.

Deset četrdeset dvije. Čekaonica.
A da joj Castro stariji nije štogod u rodu? Mislim, to debelo prevazilazi čika Krležu. I ne samo Krležu, za to vrijeme bi doktor Zubo i i zub izvadio i plombu promijenio.

Deset četrdeset pet. Čekaonica.
Jebiga, akademska četvrt za akademski obrazovanu doktoricu. Zakopčavam kaput, navlačim rukavice i odlazim u sunčan i prohladan zagrebački petak.

Jedanaest i pet. Stan.
Zovem ordinaciju. Javlja se sestra J. Predstavljam se. Slađanim glasom da bi pozicije svih karijesa mogao osjetit.
- Izvolite gospon K.
- Vi znate da sam danas bio naručen za deset i trideset i vi ste me hladno ostavili čekati s prozirno lažljivom pričom o par rečenica.
- ...
- Recite mi molim Vas, kod mijenjanja doktora, trebam li osobno doć po karton ili to ide poštom?
- Nema problema gospon K. - cvrkuće Slatka - možete doći po karton, možemo ga poslati, a svaki doktor će Vas i tako prvo pregledati.

Petak trinaesti? Nema to veze s petkom trinaestim. I da, za neke situacije i ljude nemam strpljenja.

​​

noć muzeja

Nema te kiše, nema tog snijega, nema ni sjekira, ni kuka, ni veriga, koji će spriječit ljubitelja umjetnosti, i kulture uopće, da od svih pedesetidva u godini baš ovaj petak, ostalih dvjestašezdesetak dana nećemo ni spominjat, krene u pohod na skupljanje bodova ne bi li se sutra susjedima, u nedjelju rodbini ili u ponedjeljak kolegama s posla, stali hvalit što su sve u toj jednoj jedinoj noći muzeja stigli obići, protrčati kroz izložbene dvorane, proguravati se prekoredno ka izlazu i kroz lokve i sitnu bljuzgu na pločnicima jurit za tramvajima do sljedećih destinacija, kako bi se s besplatnog švedskog stola kulture što više nakrkali, ne smeta gužva, ne smeta nemogućnost sagledavanja eksponata u miru i tišini, ne smeta kolodvorski žamor, ne smeta kričanje zaigrane il umorne dječice, jer u masi je toplije i sigurnije, a već sutra, i u nedjelju, evenjumolovi, vestgejti, siticentri, haundemovi, zare, bile, konzumi i ostala svetišta.

java

Nakon subote, dva slobodna dana. U utorak se prije podne, unatoč polugodišnjoj prašini na oknima prozora i spuštenim roletama, probudim obasjan suncem. Izađem na balkon i pogledam na ulicu. Vedri ljudi šetaju nogostupom. Taksist sa crnožutom oznakom zaustavlja vozilo i majci ruku punih pretrpanih cekera pomaže pregurati dječja kolica po pješačkom prijelazu. Umjesto snijega travnjakom se u parku prosuli jaglaci i kukurijek. S radioprijemnika se eterom širi milozvučje Griegova Peera Gynta. Na nebu ni traga oblacima, ni traga chemtrailesima, ni zrakoplovima također. Nalik Sergeju Eisensteinu portir Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje pozdravlja razdragane korisnike pučke kuhinje iz parka preko puta... 

Samo malo... Taksist? Eisenstein!? Portir?! Razdragani pučkisti! Grieg... ma da...

Osjetim neki potmuli pritisak u dnu abdomena. Mokraćnom mi mjehuru pristiže kap koja bi mu mogla preliti čašu strpljenja. Otvorim oči, a pred očima mi, što bi drugo - mrak. Iz popodnevnog sna, tražeći izlaz u nuždi pod pritiskom unutarnjih organa, probudih se već u sumrak siječanjskog ponedjeljka. Samo, ne znam koje godine.