osomnes

Danas. Plac. Kumica s jajima.

- Pošto su.
- Po kunu i pol.
- Može.
- Znate kaj, devet ih je.
- A dobro, nema veze, stavite jednu rajčicu.
- Ali, to vam ne vredi ko jaje.
- Nema veze, važan je princip, sve su ostalo nijanse.
- Ak Vi tak velite, nek Vam tak i bu!

Prošli mjesec. Isti plac, druga kumica, druga jaja.

- Pošto jaja?
- Osomnes.

Ostao zatečen. Jaja kod kumica na placu oduvijek imaju dvije cijene. Kunu i pol ili dvije, dakle, pakla je 15 i 20. Kako koja jaja, veća, manja, bijela, jajasta, i kako kod koga. Osamnaest - nikada!

- To su Vom joja Horvotice, veli mi.
- Kakve Hrvatice?
- Noše sorte. Mojšna su, ol im je ljuska tvrjša.

Kupim bez da sam ih pogledao. Jaja Hrvatice. Po osamnaest. Dođem doma, otvorim i imam što vidjeti: jaja su manja i zelenkaste su ljuske. I devet ih je. Eto - osomnes.

misa u spilica

Jutarnja šetnja od Luke do Kuta puna je iznenađenja. Bicikliranje također.

- Sestro! Molin Vas, samo malo, samo da pitan. - vozeći se prema meni i mašući mi s bicikla bradat će mladić. Svu mi nedoumicu razjašnjava švora u sivom na biciklu crnom. Pretekavši me prikoči, zaustavi se.

- Reci sinko.

- Kad je misa sutra?

- U Spilica?

- E.

- U desetipo.

- A jel triba rezerv... Ništa, fala lipa, sestro.

- Bokstobom, sinko. Adio.