perwoll

karijola wine bar

hrvatska pomoć posrnulom američkom gospodarstvu

Palo Alto - Zagreb, 07. istopada 2014.

Posjet hrvatskog vladinog izaslanstva u kejome su osim premijera Zorana Milanovića bili i ministar vjeronauka i sporta Vedran Mornar i ministar zdravstva i unutarnjeg uređenja Siniša Varga, te Ivan Marić, zamjenik ravnatelja SRC-a, Zvonimir Stanić, ravnatelj CARNet-a, Damir Novinić, ravnatelj Agencije za investicije i konkurentnost i Marija Vukelić, izvršna koordinatorica službe za privlačenje investicija, amerčkim informatičkim divovima, Microsoftu, Ciscou, Oracleu, HP-u i IBM-u., dobio je posve novo značenje nakon informacija objavljenih u uglednom financijskom magazinu Wall Street Journal.

Naime, unatoč jednostrano plasiranim informacijama o odlasku hrvatskog izaslanstva u Sjedinjene američke države po jamstva za nove investicije, kako stvari stoje, radilo se o sasvim suprotno orjentiranom poslu. Veliki su američki i svjetski IT divovi zapravo zatražili pomoć hrvatske Vlade i resornih ministara u poslu vlastitog restrukturiranja. S obzirom na tradiciju nemijenjanja hrvatskog gospodarskog kursa, Amerikanci su zaključili kako im je svejedno što u izaslanstvu nema vodećih hrvatskih stručnjaka poput Miroslava Kutle, Ivice Todorića, Željka Keruma, Ivića Pašalića, Ive Sanadera, Luke Rajića, jer cijeli proces nije zasnovan na entuzijastičnim pojedincima već na desetljećima građenom i dorađivanom sustavu.

Prvi dokaz tome obratu u cilju susreta objava je informacije da se kompanija Hewlett-Packard (HP), koju su na globalnom tržištu pretekli kineski Lenovo i američki Dell (koji hrvatsko izaslanstvo nije posjetilo), dijeli na dvije: HP Enterprise i HP Inc, prilikom čega će HP, umjesto ranije planiranih 45-50 tisuća zaposlenih, otpustiti 55.000 radnika. Proces podjele i otpuštanja u HP-u bit će završen do kraja fiskalne 2015. godine.

Očekujemo nove vijesti iz Microsofta, Ciscoa, Oraclea i IBM-a.

outsourcing

Nezgodan taj outsourcing. I borba s njim. I protiv njega.

Imaju golubovi, a i neke druge ptice, običaj da se pošlihtaju po žici, kabelu što spaja dva stupa, bandere, njima, a nekima i više od toga, poredaju se kao na smotri i čekaju na pregled. I dogodi se, bit će normalno redovno pražnjenje probavnog trakta, ili loša probava, svašta se za pod kljun može naći, možda strah, jer svakakav se nasilan zvekan s u blizini nađe, da se neki i useru. Uglavnom, ispod takve smotre nije za prolaziti.

Jednu takvu smotru neki sam dan ugledao pored jedne od obližnjih mi gomnazija, tko bi im brojeve zapamtio, a ispod njih - fotograf, reklo bi se neoprezni amater jer nije baš dobro procijenio opasnost od zračnog miniranja.

Da smo u onom vicu, znate ga sigorno, dodao bih i razgovor.
Ja (kimam glavom): Fotograf?
On (također kima glavom): Da.
Ja (razumijevajući situaciju): Amater?
On (nonšalantno, okidajući ptice): A mater je kotkuće, domaćica.

Ali, u vicu nismo. Nismo ni kod škole, one gimnazije čiji se broj, kao i svih ostalih, ne trudim pamtiti. U Draškovićevoj smo. Na potezu tik prije fontana i Trga burze i hrvatskih velikana, uz zgradu u kojoj su se osim Ministarstva u ime obitelji, branitelja i međugeneracijskog jaza smjestile i karitativne udruge što se kriju iza naziva OTP i Atlanta.

Prođem tim dijelom ulice nekoliko puta dnevno. Umjesto žice kraj gimnazije - povišen dublji sokl uz povelik višedijelni izlog, ubio se za sjedenje, a na njemu, umjesto golubova - pošlihtala se zaposlena hrvatska mladež. Sjedi mladež, i muška i ženska, il je tek naslonjena na taj sokl. U jednoj ruci plastična čaša, u drugoj cigareta ili papirnata vrećica s pecivom iz jedne od obližnjih pekara ili iz nekog od dućana. Sjede neko vrijeme, a onda odlepršaju u jedno od grotala korporacije preko puta. Pri tome ostatke onih jestvina i puševina ostave na istaku, po pločniku, poput golubjih govanaca.

Sad, ne znam, nije mi jasno kako nikome od stanara zgrade ne smetaju sve te papirnate vrećice, ostaci pojedenog peciva, plastične čašice, ostaci ispijene takozvane kave, papirići i opušci na trotoaru? Ne kažem da te mlade zaposlene u telekomunikacijskoj korporaciji izrasloj na imovoni građana ove države, a koji unatoč ovom feudalnom kapitalizmu uspiju iskoristiti zakonski reguliranu pauzu za vrijeme radnog vremena, treba otjerati otamo, ali kad ih već nitko redu do sada nije naučio, ni roditelji ni škola, bi li ih barem kakav komunalni redar redu naučit mogao?

Skroz zajebana stvar taj outsourcing. Svijesti i savjesti. I osjećaja za urednost i čistoću.