češnjak

Ove kumice po placu postale skroz novorvacki poduzetne. Prevladalo to mračno doba državne ekonomije i okrenulo se tržišnoj, i to uz dogovorni nastup na zajedničkim tržištima trećeg svijeta gradskih bezvrtnjaka. 

 

Češnjak, glavica pet kuna. Pet kuna! Da nije u Dubaiju odrastao?! Ili na Manhattanu?! (skoro sam napisao Pantovčak, al to već vuče na buzaru, a to mi nije opće tema) Bokte, cijena mu ko nafti. Za vijenac moš dobit barel. Da jel kineski, pitam, a kumica spremno da kak mi to pada na pamet jer da je to domaći, iz vrta. Maj es iz vrta. Sve im glavice ko jednojajčani blizanci. OK, svim je češnjacima pramajka Eva negdje u Kini, ko nama naša u Africi. Ali ovom su i mater i ćaća u prvom koljenu pradomovinu vlastitim češnjevima doživjeli, a njemu glava odmah po šopingu u vrtu iza kuće umočena u ovlaženu zemlju (domaću!) ispod petlova oka. Ili karanfila. 

 

Nekak sve više sumnjam kak se ove današnje kumice za poso pripremaju po Todorićevom menjuelu vlastitog nouhaua. Kulturna baština koju bi valjda UNESCO trebo zaštitit. Ne od izumiranja, te Hayleyevu kometu po dvatriput stignu vidjet. Od porezne.

u zemlji čudesa ili apsurdnost apsurda

Apsurd je apsolutno apsurdan.

Stvarno nikako ne shvaćam zašto se diže tolika halabuka oko jednog poteza vlastodržačke administracije: imenovanja laureatkinje titule homofoba (homofobkinje, jel) desetljeća, za članicu saborskog Obora za ljudska prava i manjine.

Jer.

U zemlji čudesa u kojoj se i dobronamjerna kritika loših pojava smatra neprijateljskom, u zemlji čudesa u kojoj je bahatluk izričaj lijepog ponašanja, u zemlji čudesa u kojoj je teško naći profesionalnog političara koji bi bez mrlje mogao biti članom Odbora za borbu protiv korupcije, u zemlji čudesa u kojoj je policijski inspektor, šef odjela za borbu protiv prostitucije, najobičniji svodnik, u zemlji čudesa u kojoj je državni odvjetnik skriva dokaze o zločinačkim i kriminalnim radnjama pojedinaca i nakupina, u zemlji čudesa u kojoj je izvjesnost sudske oprostivosti ubojstva uvjetovana dobropozicioniranošću u društvu, u zemlji čudesa u kojoj bi se vođenjem unutarnje i vanjske državne politike kao i zdravstvenim odgojem djece i još mnogo čime, bavila sekta prodavača magle i licemjera, u zemlji čudesa u kojoj je oksimoron "sukob interesa" pravilo ponašanja, u zemlji čudesa u kojoj je lopovluk amenovan od strane izvršne, zakonodavne i sudbene vlasti, u zemlji čudesa u kojoj ratni profiteri i sudionici kriminalnogospodarskog miljea postaju cijenjeni veleposlovni poduzetnici i saborski zastupnici, premijeri, predsjednici i stvarni vlasnici cjelokupne države, e u takvoj jednoj zemlji čudesa puno više me čudi činjenica da se iz državnog proračuna još uvijek izdvaja desetak puta više sredstava za znanost nego li za život i rad jedne parazitske kriminalne organizacije opasnih namjera i djela.