U nedjelju proslavili Borisov rođendan. Bilo je... ma bilo je, kako to Boris zna reći, jednostavno lijepo.
Sve je počelo prije Ima jedno dva tjedna kada je grupa prijatelja odlučila Borisu Cvjetanoviću, bez njegova znanja, organizirati zabavu za šezdeseti rođendan. I za pamćenje. Mjesto događanja: Ateljei na Žitnajku, vrijeme događanja: nedjelja popodne, 21. travnja.
Konspirativne su pripreme bile odrađene po planu, do posljednjeg dana. Meso se pacalo, vino se hladilo, pekli se kolači i torte, zagrijavala se srca i nožice lake.
"Ma Boris niš ne zna. Kaj K.P.D.? Pa nitko mu niš ni rekel." (Sven Klobučar)
"Nije bilo lako. Naročito objasniti Borisu zašto nakuhavam tako rano i u tim količinama." (Markita Franulić)
"Gle, mislim da zna, ali se barem dobro pravi da ne zna." (Boris Greiner)
"Previše je ljudi znalo i normalno je da nekom nešto izleti. I posljednjih nekoliko dana nitko se sa mnom nije htio družiti: čim dođem, svi zašute. A meni je najteže bilo praviti se da ništa ne znam, a znam." (Boris Cvjetanović)
Priča se kako je te nedjelje, par sati iza podneva, nakon početka jednodnevnog performansa "Nagrada" Zokija Pavelića u galeriji "Greta" posvećenog četrdesetgodišnjici rada Gorana Trbuljaka, Boris Cvjetanović pozvao Mia Vesovića da krene s njim put Žitnjaka. "Hajde sa mnom na Žitnjak. Tamo mi pripremaju parti iznenađenja. Red je da se i ja pojavim."
I pojavio se. Dočekalo ga prijatelja i kolega u količini da, kako sâm veli, nije mogao ni zamisliti. Svejedno, mjesta u srcu je bilo dovoljno za sve.
Stolnoteniskom su stolu, zahvaljujući kulinarskim čarolijama nekolicine, prigodno promijenili funkcionalnost, a u atriju se, kako i treba, pravovremeno zažarilo, dvaput čak. Bez ostatka. Palo je i gašenje svjećica na rođendanskoj torti. U jednom dahu Boris ih je sve pogasio. I šesticu i nulu.
U ateljeu kod Mitrova - živa svirka. Bend "KajVe". Uz Tomislava Pletenca (mandolina), Edina Tuzlaka (akustična gitara) i Alema Korkuta (bucket bas) bubnjarskih su se palica uhvatili eminentni udarači Marko Ercegović, Sandro Đukić, Siniša Labrović, Boris Greiner i Sven Klobučar. I prolupali.
Plesalo se, sviralo, snimalo i fotografiralo, jelo i pilo do kraja dana, možda i koju minutu ponedjeljka, a za jutarnje osvježenje u fluidnom obliku pobrinula se Ana Ugarković juhom od hobotnice.
I bilo je - jednostavno lijepo.
Sve je počelo prije Ima jedno dva tjedna kada je grupa prijatelja odlučila Borisu Cvjetanoviću, bez njegova znanja, organizirati zabavu za šezdeseti rođendan. I za pamćenje. Mjesto događanja: Ateljei na Žitnajku, vrijeme događanja: nedjelja popodne, 21. travnja.
Konspirativne su pripreme bile odrađene po planu, do posljednjeg dana. Meso se pacalo, vino se hladilo, pekli se kolači i torte, zagrijavala se srca i nožice lake.
"Ma Boris niš ne zna. Kaj K.P.D.? Pa nitko mu niš ni rekel." (Sven Klobučar)
"Nije bilo lako. Naročito objasniti Borisu zašto nakuhavam tako rano i u tim količinama." (Markita Franulić)
"Gle, mislim da zna, ali se barem dobro pravi da ne zna." (Boris Greiner)
"Previše je ljudi znalo i normalno je da nekom nešto izleti. I posljednjih nekoliko dana nitko se sa mnom nije htio družiti: čim dođem, svi zašute. A meni je najteže bilo praviti se da ništa ne znam, a znam." (Boris Cvjetanović)
Priča se kako je te nedjelje, par sati iza podneva, nakon početka jednodnevnog performansa "Nagrada" Zokija Pavelića u galeriji "Greta" posvećenog četrdesetgodišnjici rada Gorana Trbuljaka, Boris Cvjetanović pozvao Mia Vesovića da krene s njim put Žitnjaka. "Hajde sa mnom na Žitnjak. Tamo mi pripremaju parti iznenađenja. Red je da se i ja pojavim."
I pojavio se. Dočekalo ga prijatelja i kolega u količini da, kako sâm veli, nije mogao ni zamisliti. Svejedno, mjesta u srcu je bilo dovoljno za sve.
Stolnoteniskom su stolu, zahvaljujući kulinarskim čarolijama nekolicine, prigodno promijenili funkcionalnost, a u atriju se, kako i treba, pravovremeno zažarilo, dvaput čak. Bez ostatka. Palo je i gašenje svjećica na rođendanskoj torti. U jednom dahu Boris ih je sve pogasio. I šesticu i nulu.
U ateljeu kod Mitrova - živa svirka. Bend "KajVe". Uz Tomislava Pletenca (mandolina), Edina Tuzlaka (akustična gitara) i Alema Korkuta (bucket bas) bubnjarskih su se palica uhvatili eminentni udarači Marko Ercegović, Sandro Đukić, Siniša Labrović, Boris Greiner i Sven Klobučar. I prolupali.
Plesalo se, sviralo, snimalo i fotografiralo, jelo i pilo do kraja dana, možda i koju minutu ponedjeljka, a za jutarnje osvježenje u fluidnom obliku pobrinula se Ana Ugarković juhom od hobotnice.
I bilo je - jednostavno lijepo.
"Ovoliko mi je srce danas. Ja sam najbogatiji čovjek na svijetu!"
(Boris Cvjetanović, fotografirala Jana Dabac)
(Boris Cvjetanović, fotografirala Jana Dabac)
