oktobar u listopadu

Pročitam informaciju, inače, ne pamtim datum tog događanja - počinje Oktoberfest. Sve nešto mislim, biti oktobar, oćureć listopad, i nije baš neka sreća. Oktoberfest u rujnu, što je ujedno i u septembru, a Oktobarska revolucija u novembru (čit.: studeni). Još su mu nakon starog Rima uvalili i januar i februar (za one koji imaju crnobijele televizore, to su siječanj i veljača) tak da su mu i korijen pošemerili. Taj mjesec mora da je poprilično van sebe. I ako vrijeme u oktobru (listopad za one iz prethodne zagrade) i bude mjestimično promjenjivo, uopće nas ne treba čudit: takav atak na identitet rijetko tko na ovom svijetu doživi.

kako je počelo prvo listopadsko jutro

Hodaš ulicom suncem obasjanom. Ptičice pjevičice cvrkuću, vrapčići skakuću, primijetiš osmijehe na licima prolaznika, a da nisu turisti, čak i vozač golfa ti stane na pješačkom, a i majstor za popravit bojler ti najavi vizitu za popodne.

A onda.

Nagaziš na ploču pod kojom je podpločna lokva jučerašnje kišnice pa si na nogavici složiš pollockovski dezen smeđe boje, pokušavši nazvati, shvatiš da ti je mobitel skupa s pripadajućim brojem van funkcije, preko prstiju stopala, ne onog nad kojim je trag rujanskih padalina, prijeđe ti kotač dječjih kolica u kojem majka vozi kitovo mladunče. I još se mimohodneš sa odjekom povijesne zbilje: Brat Domovine glavom i bradom i alfovski lepršavim bijelim pramenom.

Tako je počelo prvo listopadsko jutro.