HDZ-ov župan pao dok je brao masline

"HDZ-ov župan pao dok je brao masline..."

Pročitaš naslov i šta? Do tu su nas neki pojedinci doveli da odmah pomisliš da je u pitanju kriminal, šta drugo. Već i bez pročitanog članka vidiš specijalce kako se šunjaju kroz maslinik pa tog hadezeovca love ko starog Korleonea, jer ti se nekako čini da to mora biti neki stariji hadezeovac, ovi mlađi bi bili vjerojatno lovljeni po koncertima Princea ili Michela Jacksona pa čak možda i Freddieja Mercuryja. Love starog hadezeovskog lisca sigurno zbog pronevjere državnog, odnosno županijskog novca, misliš dalje i zamišljaš kako je županijske poticaje usmjerio na ženin maslinik, od sina otkupio zemljište, svježe službeno prenamijenjenog iz njive u građevinsku parcelu, radi izgradnje nove ceste suspektne trase, ili zbog podmićivanja, mito koje je objeručke prihvaćao sa svih strana ne bi li uhljebio kakvog nestašnog i školski nedovršenog derana iz susjednog sela ili ulice, ili zbog nasilja u obitelji, zbog zlostavljanja svih ukućana i fizički i likovno i muzički.

Sve to pomisliš prije nego pročitaš prvu rečenicu iz koje shvatiš da je nesretnik, pošten čovjek, župan i hadezeovac pao s masline dok je brao, a šta drugo nego masline, i gadno se ugruvao, rebra napukla, a kasnije mu pomogao, idilično li je ovo, doktor koji je esdepeovac. I svi će se sretno i lijepo živjeti i... skoro sam se zaigrao pa napisao kako su se vjenčali i da sam na svadbi pio vina i da mi je od toga jezik još uvijek, eo, mokar. Hoću reć, jel vidite kakvi smo? Jel vidite vi kako, a sve zbog nekoliko pojedinaca, zbog jedne šačice zločinaca i kriminalaca koji su zalutali u politiku i baš tu stranku i uz svestranu pomoć medija, cijelu jednu poštenu organizaciju stigmatiziramo do te mjere da je to strašno. Jel vidite, a?

u zemlji čudesa ili apsurdnost apsurda

Apsurd je apsolutno apsurdan.

Stvarno nikako ne shvaćam zašto se diže tolika halabuka oko jednog poteza vlastodržačke administracije: imenovanja laureatkinje titule homofoba (homofobkinje, jel) desetljeća, za članicu saborskog Obora za ljudska prava i manjine.

Jer.

U zemlji čudesa u kojoj se i dobronamjerna kritika loših pojava smatra neprijateljskom, u zemlji čudesa u kojoj je bahatluk izričaj lijepog ponašanja, u zemlji čudesa u kojoj je teško naći profesionalnog političara koji bi bez mrlje mogao biti članom Odbora za borbu protiv korupcije, u zemlji čudesa u kojoj je policijski inspektor, šef odjela za borbu protiv prostitucije, najobičniji svodnik, u zemlji čudesa u kojoj je državni odvjetnik skriva dokaze o zločinačkim i kriminalnim radnjama pojedinaca i nakupina, u zemlji čudesa u kojoj je izvjesnost sudske oprostivosti ubojstva uvjetovana dobropozicioniranošću u društvu, u zemlji čudesa u kojoj bi se vođenjem unutarnje i vanjske državne politike kao i zdravstvenim odgojem djece i još mnogo čime, bavila sekta prodavača magle i licemjera, u zemlji čudesa u kojoj je oksimoron "sukob interesa" pravilo ponašanja, u zemlji čudesa u kojoj je lopovluk amenovan od strane izvršne, zakonodavne i sudbene vlasti, u zemlji čudesa u kojoj ratni profiteri i sudionici kriminalnogospodarskog miljea postaju cijenjeni veleposlovni poduzetnici i saborski zastupnici, premijeri, predsjednici i stvarni vlasnici cjelokupne države, e u takvoj jednoj zemlji čudesa puno više me čudi činjenica da se iz državnog proračuna još uvijek izdvaja desetak puta više sredstava za znanost nego li za život i rad jedne parazitske kriminalne organizacije opasnih namjera i djela.