vatikanski krovovi

U terencu smo s ceradom. Klempo, tako ga zovemo od djetinjstva, u smeđoj mantiji s bijelom gurtnom oko struka. Tarzo, i njega tako zovemo od djetinjstva, nabildan i istetoviran s redenikom preko ramena. Tarzo je Tarzan od milja. Nešo je Nešo doktor, Ipe je za volanom i ja, Surovi.

Govorim da sam zaboravio uzeti mobitel, Ipe govori da je kasno da se vraćamo. Tarzo prati situaciju na krovovima. Klempo veli da bi trebalo Papu nazvati, ali na na službeni nego na privatni broj. Kažem da ja imam njegov broj, ali mi je u mobitelu koji je ostao u kancelariji. Ipe govori da se ne vraćamo. Očito je da bježimo od nečeg gadnog čim je tako odrješit. Tandrka stara Fiatova kampanjola po kamenim vatikanskim ulicama. Prolazimo pored Apostolske palače. Cilj je izbiti na sjever i sporednim uličicama do Tibera pa preko mosta do Ville Borgese. Tamo se skupljaju sumnjivi likovi, a mi takve i tražimo. Tarzo i Klempo bi da se ipak vratimo po moj mobitel. Meni je čak pomalo svejedno, nekako ćemo se i bez toga izvući. Klempo se naglas pita da otkud meni taj telefonski broj kad ga ni on nema. Nešo ga prekida i govori mu da nazove službeni, a ovaj oklijeva: ne zna pozivni za Vatikan. Objašnjavam mu da mu ne treba pozivni jer njegov je mobitel registriran tu u Vatikanu, ali nisam uvjerljiv. Nije ni on. Ustvari, ne znam je li u pitanju Klempin strah ili oprez, ili i jedno i drugo, nešto kao slalom-spust kombinacija. Što god je - naporno je. Pitam Klempu što nam to Papa može pomoći. Nešo ga brani: Klempo zna Papu Franju, a ovaj poznaje prave ljude s obje strane granice i može nam pomoći da izvučemo čitave glave. Znam ga i ja pa šta?! Ipe šuti i vozi bez kočenja.

Malo mi cijela ova scenografija vuče na jeftinu kopiju Inglourious Basterdsa umočenog u Da Vincijev kod. Samo nam fale Tom Hanks i Brad Pitt. Ne fale nam. U kampanjoli je nedovoljno mjesta i za nas petoricu zbog ova dva sanduka. Sanduka? Otkud nam to? Šta je u njima? Gledam sanduke, gledam ovu četvoricu. Nešto mi je tu sumnjivo. Netko nas očito plaća za nešto što baš i nije legalno. Ili jest!? U svakom slučaju, sumnjivo mi je. A nije mi ni malo sumnjivo to što imam Papin privatni broj, to mi nije sumnjivo. 

Možda bi mi sve skuopa bilo puno manje sumnjivo da sinoć nisam miješao rebulu i american pale ale.​ A san to ne pita.

papa

​Uzjebalo se i staro i mlado na papinu izjavu o djeci i kućnim ljubimcima. Kao, ​on vrijeđa, ​kako je mogao, tko je on da to kaže​​, zar je moguće da tako što izvali naš dobri papa Franjo? ​Vjerojatno pola od tih koji su se nakostriješili nisu ni pročitali izjavu nego iz nečijeg prepričavanja izvukli misao, prvo njegovu, a onda i svoju.

"Danas... vidimo oblik sebičnosti. Vidimo da neki ljudi ne žele imati dijete. Ponekad imaju jedno, i to je to, ali imaju pse i mačke koji zamjenjuju djecu. Ovo može nasmijati ljude, ali to je stvarnost."

Je li što krivo rekao? Nije. Nije čak ni generalizirao. Ili, nije čak rekao ni da ljudi imaju kućne ljubimce jer su sigurni da ih oni, za razliku od djece, neće ​pod stare dane ​intelektualno nadrasti​ i materijalno pokrasti​. Da je to rekao, ​eto ​to bi ​moglo biti uvredljivo. Nekima. Možda.​ Uostalom, jesu li neki ljudi sebični i nemaju djecu? Ne svi, neki? Jesu. Ja prvi. Nemam djecu. Ali ja sam toliko sebičan da nemam ni kućnog ljubimca pa moguće da ​toj svojoj superturboekstrasebičnosti uopće ​nisam relevantan. ​A ​papa? ​Je li on relevantan? To je jedno od postavljenih pitanja. ​Papa je svećenik. Član grupe ljudi koji svoju sebičnost stotinama godina prezentiraju malo drugačije. Malo su je umotali u celofan, u fino okićene mantije i halje​, ali sebičnost su samo prikrili, nisu je odbacili. Jer da jesu, ne bi sva blaga, i zlato i zemlju i knjige, nakupljena držali pod skutima već bi podijelili onima koji mogu i žele imati djecu skupa s kućnim ljubimcima ili bez njih, da im bude lakše odgajati ih. A kad dijele, dijele stoljećima svima jednu te istu knjigu.​ I ne. ​Oni uglavnom nemaju kućne ljubimce. Uglavnom nemaju ni djecu​. ​​Uglavnom. I to prema nekom ​svojem uvrnutom ​pravilniku od prije tisuću godina. ​​

I​ nije važno samo što se kaže, važno je i kome se kaže. A kome je on to o sebičnosti, o djeci i kućnim ljubimcima rekao? Kini? Nije. Indiji? Nije. Rusiji? Ne. Iranu, Iraku? Ne.​ Pa kome je to rekao? Kome? Svojoj pastvi. A što papa radi s pastvom? Uzgaja je i odgaja. I uzima od nje i mlijeko i vunu i meso. Eto, je li sad sve jasnije? A bilo se u​zjebalo i staro i mlado ​na papine riječi toliko da je ​i ​zaboravilo na čelu koje je organizacije taj dobri Argentinac Franjo i tko ga je na to mjesto postavio.

 

optimizacija i rezanje troškova

Zagreb, 31. ožujska 2014.

Od sutra kreće novo poglavlje rezanja troškova hrvatske birokracije. Ministar Slavko Linić nije uspio iščupati sâm korijen rastrošnosti, ali se ovaj put dohvatio stabla.

"Umjesto stabala, rezat ćemo troškove i tako spašavati hrvatske šume!", pjesnički raspoložen najavio je ministar zaokret u poslovanju vlade i državnog aparata.

O čemu se zapravo radi.

"Journal of Emerging Investigators", uredništvo tiskovine harvardskih studenata, saznavši za četrnaestogodišnjeg Suvira Mirchandanija, polaznika šestog razreda Dorseyville Middle School iz pitsburške županije i njegov mali projekt za školski znanstveni sajam u kojem je pojasnio kako smanjiti količinu otpada i uštedjeti novac, a na osnovu količine tiskanih školskih brošura i letaka za učenje, usporedivši cijene tinte i parfema i zaključivši kako je tinta dva puta skuplja od francuskih parfema, konkretizirajući komparaciju cijenama tridesetmililitarskog parfema Chanel No.5 koji košta oko 38 dolara te "Hewlett-Packard" tinte za printer jednakog volumena koja košta i do 75 dolara, i to mjereći potrošnju tinte pri printanju četiri najčešće korištena fonta: Garamond, Times New Roman, Century Gothic i Comic Sans, utvrdio je kako bi korištenjem Garamonda koji ima puno tanje crte njegova škola bi potrošnju tinte smanjila za 25 posto, dok bi se korištenjem fonta Comic Sans potrošnja tinte povećavala i do 42 posto, angažiralo ga je da pomnoži dobivene podatke sa količinom tiskanih materijala federalne vlade SAD. S obzirom na faktor uštede i količinu printanja, mladi je Suvir jednostavnim množenjem i zbrajanjem došao do rezultata o potencijalnoj uštedi od 136 milijuna dolara godišnje uz dodatak da ako se federalnim vlastima u tome pridruže i savezne vlade ušteda može porasti za 234 milijuna dolara.

I dok Gary Somerset, PR menadžer iz vladinog ureda za tiskanje (američkog, op.a.), ovu analizu naziva izvanrednom i ne otkriva hoće li tromi američki sustav administracije prihvatiti ovu novinu, hrvatske su vlasti odlučile realizirati ovaj inovativni sustav printanja dokumenata.

Ministar financija Slavko Linić je povodom objave ove vladine odluke izjavio kako ne samo da su ekspertni timovi za optimizaciju troškova birokracije upoznati s ovim projektom mladog znanstvenika nego da su objavljeni model već i prostudirali te uz određene lokalizacijske prilagodbe od sutra kreću s implementacijom projekta u sve pore hrvatskih birokratskih struktura, od ureda predsjednika, vlade i Sabora, ministarstava do svih nižih ureda državne administracije i lokalne samouprave. Komentiravši ove podatke i odluku hrvatske vlade, izjavio je:
"Mi nećemo uštedjeti 400 milijuna dolara, koliko bi mogli Amerikanci, iz jednostavnog razloga što ih mi niti nemamo, a i da imamo odakle nam, ali ćemo ipak ostvariti uštedu kojom bismo mogli pokriti plaćanje dijela na naplatu pristiglih kamata kreditnih zaduženja."

Da ima i premijerovu svesrdnu podršku vidljivo je iz detaljnog obrazloženja znanjem o tehnološkim dostignućima potkovanijeg Zorana Milanovića:
"Ne samo da ćemo štedjeti na razlici u cijeni, već smo otišli i korak dalje. S obzirom na postojanost tinte svi su papiri upotrebljavani jednokratno dok ćemo, koristeći ovaj revolucionarni iskorak koji svojom inovativnošću stoji uz bok Gutembergovom rastrošnom tiskarskom stroju, pomak u uštedi napraviti i u potrošnji papira. Naime, poznato je kako nakon nekog vremena parfemi hlape i time ćemo, u skladu sa ekološkom osviješćenošću, moći višekratno koristiti postojeće papire za ispis dokumenata, a što je i tako u skladu sa dugotrajnošću važenja istih. Također, iskoristit ćemo i analizu potrošnje tinte prema fontu, ali na hrvatski način. Umjesto Times New Roman fonta nećemo prijeći na font Garamond koji donosi uštedu u debljini linija već ćemo koristiti nešto deblji, ali situaciji u Hrvatskoj prikladniji, font Comic Sans. Taj fiktivni gubitak o kojem bi i ministar Grčić imao što reći, nadoknadit ćemo tako što ćemo umjesto originalnog parfema Chanel No.5, koji u analizama spominje mladi istraživač, koristiti liniju zamjenskih parfema tvrtke Refan."

Otkrio i nove planove stranke na vlasti:
"U realizaciji ovog projekta očekujemo i veliku podršku gospođe Mirele Holly te se nadamo kako će u ovome prepoznati hvale vrijedne poteze i da nas neće zaboraviti prilikom sastavljanja sljedećeg sastava Vlade jer hrast je nama drag, ali su nam draži orasi." te queneauovskojeromovski dodao: "Ali to nije sve! Možda Amerikanaca ima više, no mi smo jači u samoglasnicima. A imamo i više slova. O pismima manjina da ni ne govorimo."

HBK opovrgava informacije kako će sudjelovati u ovom projektu jer kler u suradnji sa onosvjetskim ekspertima već duže vrijeme za zapise koriste kombiniranu tehniku koju je čovjeku rođenjem sam bog podario.

Unatoč sitnim administrativnim problemima sa ishođenjem dokumentacije, mladi Suvir Mirchandani, zadovoljan konačnim raspletom realizacije svojeg projekta, izjavio je kako će prvo Papu Francisca zamoliti za pokatoličenje, a potom će zatražiti i hrvatsko državljanstvo.