tries, al ko džaba

Britanac nedjeljom. Nađe se svega, nema samo igle i lokomotive. Šesti štand od Ilice, drugi red slijeva. Ona i on s jedne strane, ja s druge.

Ja:
- Pošto su?
On:
- Dvaes.
Ja:
- Oba?
On:
- Eh, oba! Svaki dvaes.
Ja:
- El može oba za tries?
Ona:
- Ne znate Vi, gospodne, šta je to i kolko to košta.
Ja:
- Možda i znam.
Ona:
- Svaki vrijedi bar seandeset.
Ja:
- Može il ne može?
On:
- A šta ć Vam to?
Ja:
- Da zamijenim pregorjele na staroj lampi.
On:
- A onda možebit da ipak znate.
Ja:
- Možebit. Može li?
On:
- Može.
Ona:
- Ovo Vam je ko da ste ih džaba dobili.
Ja:
- Pa nije tries kuna džaba.
Ona:
- Nije, al ko da je.

fly me to the moon eclipse

Krenuli su u najveću avanturu ljudskog roda prije točno pedeset godina. 

Edwin Aldrin, Neil Armstrong i Michael Collins.

Djelomična pomrčina punog Mjeseca

(snimljeno fotoaparatom Canon EOS 350D, objektiv 55-200, snimljeno 16.07.2019.u 23:13, ekspozicija pola sekunde, ne sjećam se otvora blende, ali bilo je dosta, lokacija: 45. paralela, 16. meridijan)

peksimeti

Uzeo jedan. Probat. Uzeo drugi. Za potvrdit procjenu kvalitete. Uzeo treći. Nako, fino je. Uzeo četvrti... Stani Zlatko, nije kraj svijeta! Ima sutra! Bit će ih, ne brini. Nitko ti ih neće pojest!

Netko u brašno ulije i jogurt, netko kiselu, netko kiselo mlijeko; netko doda i malo rakije; netko stavlja germu, netko prašak za pecivo. Recepata je koliko i pari ruku koje ih prave, ako ne i više. Peksimeti, uštipci, poderane gaće.

Jučer teta Zina napravile peksimete i donijela punu zdjelu. Bila obećala pa je i donijela. I još donijela svježeg sira i vrhnja. Ubio se jučer. Dvaput. Istina, teta Zinini su peksimeti malo drugačiji od majčinih uštipaka koje je kao prava Slavonka naučila radit u Bosni, a kojima su najsličniji bili oni u Životu na sjeveru na zagrebačkom Kraljevcu. Svaki put kad ih je radila, meni je bio praznik, čak i kad sam morao u školu. Drugačiji su i od teta Paulininih poderanih gaća koje je prava baranjska Zagorka radila u Osijeku. Njih si, onako vruće i samo posoljene, mogao isto do sudnjeg dana, što će reć do dna nemalene vangle. Kao što rekoh, recepata je koliko i pari ruku koje ih prave, ako ne i koji više. I ne znaš koji je bolji. Zapravo znaš. Oportunistički, poredak varira. I ovisi o tome koji su trenutno u zdjeli na stolu.

Dajući mi tu punu zdjelu, veli mi još da nemoj da ostane jer ne valja kad odleže preko noći. Moš mislit što je ostalo.