kuhinjski voyager

​

Skoro je pola osam, a još malo prije je bilo tek šest i nešto. Stojeći pored jutarnjeg frižidera zagledaš se u jednu točku, neki komad zgužvanog papira na stolu. Kreneš, a oči prikovane za taj papir, naoko beznačajan poput nezapamćenog sna. I glava se ne da. Okreće se ne bi li pogledu omogućila kontinuitet, poput Mjeseca prema Zemlji vrti se i ne dopušta tamnoj strani, potiljku da izignorira tu fiksaciju. Ne možeš. Staneš, pustiš pogledu da se izdovolji u gledanju do konačnog, jedva dočekanog treptaja nakon kojeg uspješno zažmiriš i poput Voyagera odeš od stola i te papir-planete. Uostalom, u pidžami si, noge su ti bose, a parket u decembru neumoljivo hladan.

ešerifija koli

Bakterija Ešerifija koli žitelj je ljudskog pr(ob)avnog sustava. Ovaj mikroorganizam prvi je opisao znanstvenik Theodor E. Šerić još krajem pretprošlog stoljeća kad ga je izolirao iz stolice novoizabranih gradskih vijećnika. Kompletni genom je sekvencioniran 2000. godine, potvrda sekvencioniranja genoma izvedena je 2005., a ozakonjena je u Hrvatskoj krajem 2017. godine. Mikrobiološki se radi o gram-negativnoj štapićastoj bakteriji koja može biti odvojena ili u paru, a kretanje joj omogućuje specifična rotacija izbornih mjesta. U narodu je poznata i kao gradonačelnička bolest.

​

Unatoč tome što se ova bakterija može naći kao normalni stanovnik u crijevima čovjeka, određeni sojevi mogu izazvati infekcije širokog spektra pa i dovesti do vrlo teških oblika bolesti. Kliconoše su mnogi nes(a)vjesni građani koji život i bujanje bakteriji omogućuju svojim dementnim fazama u olimpijskim ciklusima.

Vrijeme inkubacije varira i ovisi o plodnosti tla ​​te ​o mentalnom stanju zaraženoga. ​Iako uobičajen proces inkubacije traje nekoliko mjeseci, u Hrvatskoj su klasičnim znanstvenim metodama zabilježeni slučajevi inkubacije koji su trajali svega nekoliko dana.​

​Simptomi koji bivaju primijećeni nakon završetka procesa inkubacije: bahaćenje, ignorantski stav prema biračima i vlastitim obećanjima te zanemarivanje i izigravanje postojanja zakona, u narodu znano i kao lopovluk.

Liječenje, terapija. Jedina terapija je dugoročna izolacija, a sve kako bi se spriječilo oboljeloga pristupu javnim dobrima. ​U Hrvatskoj je primijećen neuspješan pokušaj formiranja izolacije uz obrazovanje. Za tu priliku je osnovan i internat zatvorenog tipa pri RPA, Remetinečkoj poslovnoj akademiji, no mjere opreza u sprečavanju kontakta oboljelog sa javnim dobrima su bile nedovoljne te se često događalo da bolesnik napusti izolaciju s bakterijom još raskalašenijom nego prije početka terapijskog tretmana.

​Inače, Ešerifija koli službeni je naziv dobila prema lapsusu nepoznatog autora, putnika iz zagrebačke javnoprijevozničke šinske jedanaestice. Urbana legenda kaže da je suputniku objašnjavao bolest prljavih ruku.​

(još detalja o bolesti: http://novilist.hr/Vijesti/Hrvatska/USVOJEN-LEX-SERIF-Sabor-je-danas-stvorio-pravni-okvir-za-zastitu-lokalnih-serifa)

žedan san

Budiš se, žedan, zaspiš ponovo, opet se budiš, opet žedan. I svako malo tako. Na jastuku ostaviš pola noći, drugu polovicu gasiš onom svjetlošću od jučer. Ubaciš jastuk u vešmašinu, staviš na program pranja i uključiš. Ne misliš ništa o nataloženim snovima. 

Odjednom, Utrine se spojile s Jugom II, ti u Zapruđu s elementima Sjenjaka fotografiraš natpise i neke poruke i oglase iznad ulaznih vrata zgrada. Stanari u izlasku ti se nude pomoći. Ne treba ti, imaš zum. S ručnicima oko vratova nonšalantno odlaze na kupanje iako je prosinac i znaš da je na Visu pao snijeg. Iz vode te zove otac i pita jel imaš oblutaka, ti s dravske gornjogradske obale veliš da si ih potrošio. S pješačkog mosta kupače loviš u kadar tako da se vide i zapruđanski neboderi i nebo, ljetnje plavo poput lagano namreškane Save. Vraćaš se u stan pregledati snimljeni materijal, jedeš sladoled od čokolade. Rastopljen jer ti je zamrzivač ostao otvoren. Biraš fotke kadli te probudi zvono. Dosadni haerteovac opet provjerava imaš li teve. Dođe ti da ga pošalješ, a zvono se opet oglasi. To i nije zvono, tek mali, sićušan zvučni signal. Perilica završila s pranjem. Budiš se i odeš do kupaonice. Tvoja perilica ne daje zvučne signale, samo se gadno duri za vrijeme centrifuge. Pranje jastuka završeno. Na satu prošlo sedam.

A nemaš sat...

trenutak iskrenosti u čekaonici

- Ne vjeruj mi kad lažem. - reče bez naglašavanja, ispod glasa pa glavu okrene na drugu stranu, zapilji se u uokvirene obavijesti na čekaoničkom zidu.

Čekaonica, neobična riječ označena osobnim doživljajem i proživljajem: željeznička, ambulantna, autobusna, veterinarska, ona u mjesnom uredu, školska, Marquezova ljubavna. Mjesto opće prakse.

pauk

Kasno je popodne, sumrak, nedjeljna misa preko puta crkve na Opatovini, stol u kutu. Na stolu šaroliko društvo čaša, flaša, ključeva i kutija cigareta. Pepeljara puna opušaka. Oko stola - osmerac bez kormilara.

 

Svako malo Sokol ustaje od stola, pogledava kroz prozor, auto je parkirao u zabranjenoj zoni i pokušava ranim otkrivanjem ukazanja kaznene vučne službe eskivirati zaslužene sankcije, ponovo sjeda za stol, otpija pivo iz lijepe nevelike čaše.

Leptir se vraća iz zahoda, zagleda se kroz isti prozor, niz ulicu, i dalje, u nebo nad Turopoljem, nad Mediteranom, Afrikom, skroz do ruba okom vidljivog svemira.
- Je li pauk? - upita Sokol.
- Nije, roda je. - Leptir će.
- Uh, nemoj rodu, rađe daj pauka.

HDZ-ov župan pao dok je brao masline

"HDZ-ov župan pao dok je brao masline..."

Pročitaš naslov i šta? Do tu su nas neki pojedinci doveli da odmah pomisliš da je u pitanju kriminal, šta drugo. Već i bez pročitanog članka vidiš specijalce kako se šunjaju kroz maslinik pa tog hadezeovca love ko starog Korleonea, jer ti se nekako čini da to mora biti neki stariji hadezeovac, ovi mlađi bi bili vjerojatno lovljeni po koncertima Princea ili Michela Jacksona pa čak možda i Freddieja Mercuryja. Love starog hadezeovskog lisca sigurno zbog pronevjere državnog, odnosno županijskog novca, misliš dalje i zamišljaš kako je županijske poticaje usmjerio na ženin maslinik, od sina otkupio zemljište, svježe službeno prenamijenjenog iz njive u građevinsku parcelu, radi izgradnje nove ceste suspektne trase, ili zbog podmićivanja, mito koje je objeručke prihvaćao sa svih strana ne bi li uhljebio kakvog nestašnog i školski nedovršenog derana iz susjednog sela ili ulice, ili zbog nasilja u obitelji, zbog zlostavljanja svih ukućana i fizički i likovno i muzički.

Sve to pomisliš prije nego pročitaš prvu rečenicu iz koje shvatiš da je nesretnik, pošten čovjek, župan i hadezeovac pao s masline dok je brao, a šta drugo nego masline, i gadno se ugruvao, rebra napukla, a kasnije mu pomogao, idilično li je ovo, doktor koji je esdepeovac. I svi će se sretno i lijepo živjeti i... skoro sam se zaigrao pa napisao kako su se vjenčali i da sam na svadbi pio vina i da mi je od toga jezik još uvijek, eo, mokar. Hoću reć, jel vidite kakvi smo? Jel vidite vi kako, a sve zbog nekoliko pojedinaca, zbog jedne šačice zločinaca i kriminalaca koji su zalutali u politiku i baš tu stranku i uz svestranu pomoć medija, cijelu jednu poštenu organizaciju stigmatiziramo do te mjere da je to strašno. Jel vidite, a?

matematički nizovi u vremenu

Ocvala leopardica po dezenu povlači cedulju iz automata s rednim brojevima nazvanog redomat u polupraznoj poslovnici banke.

- Ko je zadnji?
- Dobâr dân.
- Dobro... dobar dan. Ko je zadnji?
- Vi, gospođo.
- To znam, al pitam ko je bil zadnji!
- Zar je važno?
- Meni jest!
- Onda - onaj ispred Vas.
- Vi ste bezobrazni!
- Nisam, al mogu bit.
​- Prostak!!!

crna kronika

​Lijepa se vijest proširila ovim dijelom Europe. Potuklo se u bircuzu, u birtiji, jel. Mnogi će reć, i nije neka vijest, čak ni za crnu kroniku, a i kako može biti lijepa vijest da se netko potukao. I ne samo da su se potukli, njih sedmorica i njih tri, nego ih je dvoje završilo s lakšim ozljedama. Pa šta je lijepo u toj vijesti?

Piše u austrijskom magazinu Fenix, a prenose mnogi domaći portali (a vjerojatno i neki iz susjedstva i komšiluka), kako su se u jednom kafiću u Beču potukli stalni gosti. Kafić, alkohol, još alkohola, pa još, a onda različiti afiniteti, nematerijalna sredstva uvjeravanja, to jest decibeli kao argumenti, mater i jalna sredstva pa fizički kontakt kao nastavak argumentacije drugim sredstvima... Sve to kad staviš na hrpu, eto ti belaja.

Kad se svemu doda i informacija da su gosti njih desetero, bili državljani nekoliko susjednih država, konkretno, Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije, sav taj bircuski urnebes nije neka vijest, odnosno vijest je kao i ona da je pas ugrizao čovjeka, da se netko poskliznuo na koru od banane, a ne na šmirgl-papir...

Ali. I ovdje postoji to "ali". Nije se njih desetero potuklo jer su Srbi, Hrvati, Bosanci i Hercegovci, nit su se tukli zbog četnika, ustaša i partizana. I ne piše jesu li se dijelili po nacionalnom ključu, ili po boji kože, ili po religijskoj ili seksualnoj orjentaciji jer je očigledno nebitan podatak za vijest. Tek, razlog je bio puno poetičniji. Jedni su htjeli plesati, a drugi igrati pikado.

Jebemliga ako ovo nije lijepa vijest.

međunarodni dan pismenosti

​Prema metodologiji korištenoj u Popisu stanovništva, kućanstava i stanova u Republici Hrvatskoj 2011. godine, a preuzetoj od UNESCO-a, pismenom se smatra osoba koja može s razumijevanjem pročitati i napisati kratak, jednostavan sastavak o svome svakidašnjem životu, bez obzira na to na kojem jeziku ili pismu osoba čita odnosno piše. Ništa više od toga.

Eto.

Zato, sretan vam Međunarodni dan pismenosti!

Zanimljiva tema...

"Međunarodni dan pismenosti obilježava se 8. rujna svake godine, a utemeljio ga je UNESCO davne 1967. s ciljem promoviranja važnosti učenja i pismenosti, ali i osvješćivanja javnosti o problemu nepismenosti koji još uvijek pogađa veliki dio svjetskog stanovništva... Prema podacima Popisa 1953. godine 16,3% ukupnog stanovništva Republike Hrvatske starog 10 i više godina čine nepismeni. Ako promatramo promjene u broju nepismenih osoba kroz popise, primjećujemo da se udio nepismenih osoba smanjuje te je 2011. iznosio samo 0,8%." - piše na portalu Državnog zavoda za statistiku (https://www.dzs.hr/hrv/important/Interesting/pismenost.htm).

"Each year from 1966 UNESCO has celebrated INTERNATIONAL LITERACY DAY with the aim to sensitize and mobilize international public opinion and to elicit their interest and active support for literacy activities – one of UNESCO’s major preoccupations since its first General Conference in 1946. On this day, the Director-General of UNESCO addresses a message to the world, appealing to individuals, organizations and states to demonstrate their support and solidarity for literacy and to promote non-formal education for all, particularly for those who have been excluded from the school system." - piše na UNESCO-vom službenom portalu (http://www.unesco.org/education/literacy_2000/history.html).

Kak sad to? Državni zavod za statistiku navodi godinu osnivanja Međunarodnog dana pismenosti 1967., a na službenim stranicama onih koji su dan 08. rujna proglasili Međunarodnim danom pismenosti stoji da ga se obilježava od 1966. godine.

Kako? Jednostavno. UNESCO je 17. studenog 1965., a ne neke druge godine, 8. rujna proglasio Međunarodnim danom pismenosti i od sljedeće godine su ga počeli prikladno obilježavati.

Nakon ovih različitih informacija o istom događaju, trebao bi čovjek biti u nedoumici, da ne velim u ozbiljnoj dvojbi. Nije sad da će svijet propasti zbog dvije godine razlike u podatcima od prije pedeset godina. Moguće je da se dogodio jedan obični tipfeler kojeg je slijedio još običniji previd i svemu kumovali nemar i nonšalancija.
 
A zamislite kako stoje stvari s puno ozbiljnijim temama od jedne godine utemeljenja nekog dana pismenosti...

Internet je voda duboka, bespuće više parapovijesne nego povijesne zbilje. Državni zavod za statistiku bi trebao biti jedan od svjetionika. A nije.

koljeno

​

Starija sestra slaže escajg po stolu, mlađa preparirane ptice po rubu prozora koji gleda u obližnji zatvor. Molim je da siđe s prozora jer će pasti dva kata duboko na ulicu. Neposlušna je, hvatam je s leđa i unosim u stan. Ima crvene gegice i tamnoplavu majicu. Obećajem joj donijeti ptice koje su joj pale. Pticama su kljunovi žuti. Kosovi.

Ulazim u kuhinju. Sa stola se već širi miris pečenja. Svi su za stolom, samo se ja nećkam. Ne jede mi se. Ne jede mi se piletina. Ima carskog, mami me mama. Pristajem. Tata ponosno objašnjava tko je Sirimavo Bandaranaike. Sirimavo izgovara bez V. Boli me koljeno.

Usred dana se budim ispružen na kauču. Pomalo je neudobno. Valjda zato sanjam pukotine. Koljeno i dalje boli.

energetika po kaptolu

​Nakon što je kleroturistički odjel Katoličke crkeve u Hrvatskoj proteklog tjedna, uz pomoć podaništva s Markova trga otvorio novu stranicu poslovanja u podmorju nedaleko Trogira, iz HBK javljaju kako se, nakon osvajanja podzemlja i podmorja, okreću i proizvodnim granama gospodarstva.

Kaptolski je odjel energetike odlučio poduzeti sve mjere kako bi, a sukladno Vatikanskim ugovorima, od Republike Hrvatske, odnosno od javnog poduzeća Hrvatska elektroprivreda (HELP), preuzeo sve postojeće vjetroelektrane te uz malu strojarskolingvističku korekciju od njih napravio prave obnovljive i ekumenski prihvatljive izvore energije.

Sâmi nosači turbina bi, uz konzultantske usluge primoštenskog načelnika Stipe Petrine, mozaičara Miluna Garčevića te arhitekta Arona Varge, kozmetičkim preinakama dobili konture Gospe, odnosno Blažene Djevice Marije, dok bi se, prema idejnom rješenju studentskog kapelana i velikog meštra anagramatike don Damira Stojića, prebacujući prvo slovo t iz naziva na osovinu turbine, dobile vjeroelektrane čija bi se površina pogonjenih ploha povećala za oko 0,999% i ujedno dobilo mjesto pogodno za prikivanje posvećenih replika Isusa koji će se vrtjeti na Gospinim njedrima.

Tim bi se poslovnim poduhvatima multiplicirala snaga vjere korisnika, a sve s ciljem da se puštanjem vjeroelektranama dobivenih posvećenih megavata u distributivnu mrežu HELP-a, pokrivenost opskrbljenosti poveća sa 86,28% na 100,00%.

Kako bliski izvori Kaptolu javljaju, HBK u ovom poslu, kao i u mnogim ranijima, računa na iznimnu vjernost svojih klijenata.

​monolog ozbiljno nagriza buku motora​ s unutarnjim sagorijevanjem​

- Pero, men je u tvom avtobusu ​najbolje ​od na ovom sicu. Mog s mirom s tobom da divanim i niko m ne smeta...

...

- ​Muka j sve ovo. ​Sve ošlo u očin! Vid taj parlog, kolko ga ima. A mi rânu uvozimo. Neć to na dobro. Rânu uvozimo, a mlade izvozimo...

...

- Ope onog Teslu razvlače. Te ovaki j, te onaki j. Nij taj bio ni Rvat ni Srbin. Bio j sâm vrag i anđeo​..​. Da ga nij bilo, neb ovi čvorci, vid ji kako s nebo ocrnli, neb oni imali di odmarat. A ope, da s ga pustili da radi, da ga cija nij ubla, neb čvorci imal te žice. Neb ni hep...

...

- Tražla j par kuna. Ne dam. Ne dam!​...​ Stotne sam nadavo. Iljade. Ne dam više ni lipe. A i nemam. Otkud mi.​..​ Onda j tražla da joj kupim flaš kokakôle. Žedna j, veli. Od u očin, kažem ja njojzi, da s žedna, pila b vode. Eno t tamo česma, i golubov piju džabe...

...

- I ja jesam mal lud, al nisam puno​...​ I nisam ko ovi što im drago to da j Aristotel reko da s Rvati, jedan od najstariji naroda, najzaslužniji za ostanak kšćanstva tu di smo...

...

- Mali, jêlda, jel slušaš ti mene šta ja govorim?​...​ Slušaš?! ​E nemo!... Slušaj oca i mater... I u škol slušaj učteljcu! Matmatku i jezke. Ostalo ć doć sâmo...

...

- Vidiš Pero onu kuć? I on​i​ voćnjak? Sve smo to mi, moja Juliška i ja radli i redli. I poredli.​..​ A Baja sve prodo strancima i ošo. Mi ostali kotkuće. Besposla...

...

- Znaš onog, kak se zove, onaj što j oženjo ćer od onog s kraja sela, što j uzimo zemlju u arendu? Andrija. Andrija se zove. Eno ga ​i on ​ošo u Njemačku na bauštelu... Punac mu skroz propo...

...​

- ​Idem ja sad dol tu kod Bendeka. Bud pozdravljen, Pero...

...

- ​Pfu​h!... Juliška ć me ope ubt​i​ što ​laprdam naokolo...

Vožnja gradskim autobusom od Sarvaša do Osijeka nikad nije dosadna.

skica za portret

Nisu se ni vatrogasci s terena vratili od kad je vitez​ Željko Reiner​ u tuzi i boli doznao za teške, a ipak vjerojatno interesantne i atraktivne trenutke kroz koje prolazi Split sa okolicom, a neki već prozivaju Sabor i koga sve ne pa tako indirektno i samog viteza Reinera jer su mu, zamislite, dali izraditi portret za objesit u Saboru​.​
​
A da su malo bolje istražili, da su se iole raspitali, saznali bi za tu hvale vrijednu saborsku tradiciju portretiranja bivših, a po kojoj će i bivši predsjednik Sabora Željko Reiner dobiti portret koji će ​​kao i svi​h​ njegovi​h​ prethodni​ka,​ krasiti dvoranu portreta, dvoranu Ante Starčevića.

Problem je izgleda ​i ​to što su portret viteza Reinera platili četrdeset tisuća kuna neto. A što misle ti huškači, da je ulje na platnu predsjednika Sabora za objesit u dvoranu Ante Starčevića isto što i kreda ili ugljen na papiru koji mogu za dvadesetak eura iz ruke nekog donekle talentiranog i još uvijek neprepoznatog studenta likovne akademije dobiti ​​na svakoj posjećenijoj šetnici turističkih središta i provincija duž jadranske obale​ ​​u sezoni​? ​Uostalom, iz bliže povijesti, portret devetog predsjednika Sabora, Josipa Leke, ​bio je skuplji, ​iznosio je 43.850 kuna.

Inače, saborska je tradicija da svaki predsjednik odabere umjetnika koji će ga portretirati i dobije svoj portret koji će krasiti dvoranu portreta.​ ​Leku je, po njegovu izboru, naslikao Damir May. ​​Stjepana Mesića i Luku Bebića naslikao je Vatroslav Kuliš, ​​prvog predsjednika Sabora Žarka Domljana i Borisa Šprema potrtetirala je Jadranka Fatur, ​Nedjeljka Mihanovića slikao je Rudolf Labaš, Zlatka Tomčića Fadil Vejzović, a Vladimira Šeksa i Pavletića Vlado Jakelić. Vladu Jakelića, akademskog slikara iz Splita, angažira​o je Željko Reiner.

Akademski slikar Vlado Jakelić rođen 1943. godine u Splitu. Zagrebačku Akademiju likovnih umjetnosti završio je u klasi Antuna Mezdjića, a bio je i suradnik Majstorske radionice Krste Hegedušića. Nakon apstraktnih početaka, priklonio se realizmu i socijalno-kritičkomu komentaru stvarnosti. Poznat je po slikama s motivima gradskih veduta i pejsaža, rjeđe mrtve prirode, a ponekad i aktova.

nepročitana zbirka kratkih priča

monolog s bijele crte ili ispadanje iz ozbiljne lige

​monolog s bijele crte ili ispadanje iz ozbiljne lige

- U Drugoj ligi smo bili prvi. Jebajiga. Lider prvenstva. Igrali maestralno. Zabijali iz šesnesterca, s distance, iz kornera. A tek obrana! Neprobojna ko šajba na Reganovom autu. Bilo skroz nenadjebivo. Prva liga nam bila bukvalno na dva koraka, kompa. Trebalo je ne dat se isprovocirat, uzet to prvenstvo i preskočit u najviši rang. A tamo su nas trebali. Popularnost, atraktivna igra zapadnog stila s istočnim šarmom, gledanost, tržište, sve.

- ?

- Viš, trebalo je održat mir u svlačionici. I ne bi mi tam u Prvoj bili samo prolaznici, plesala-je-jedno-ljeto ekipa. Ne bi se možda borili za vrh, al bi bili u gornjem dijelu tablice. U gornjem domu, kak vele ovi stručnjaci na teveliziji.

- E?

- Onda su došli menađeri. Svima su počeli nudit svašta. Jednima ovo, drugima ono, trećima nešto treće. Svima personalno, a svima isto. Sve igrat će s legendama, s najboljima, dokazivat se na velikom terenu. Sveš dobit, al ak ostale razjebeš.

- I?

- Svi se polakomili. Obrana ošla na jednu stranu, vezni red na drugu, a napadači na treću. Ovi s klupe na sve strane. I dok kažeš keks, klub se raspo ko bugarska skupština. Sve ošlo u tri... pičke... materine... Sad smo treća liga. Nešto se ko fol motamo da bi ko opet ušli u drugu, neki lafo osigurali plejof, a u kurcu smo totalnom i nema šanse da se vratimo ni u crtanom filmu. U drugu. O prvoj moš samo sanjat. Elektrik drims i to. Prije će Ameri ponovo na Mjesec nego mi u viši rang. Ma kakvi! Krivo! Ameri će gore i otić. Biće da nas spašavaju propozicije i boja dresova, šta drugo.

- A?

- Kompa, nemoj ti mene sve bukvalno shvaćat, meni je dobro, al ovaj podmladak, pioniri, kadeti, bože-vraže kak se to sada kaže, oni. E, oni! Mi smo svoje svršili i zajebali. Oni su najebali. Kuiš? Eo mi ide sedmica, aj bok!

 

skandal

Zagreb, San Francisco (25-04-2017)

Prilikom posjeta rodnom mjestu pravog oca domovine svetog Alojzija Stepinca, ministar religije, monsinjor dr Vlado Košić, u društvu ministrice intimnih osjećaja, dr Nine Obuljen Hasanbegović, ministra kulture i ljepote, gospodina dr Mate Skeje, ministra obrazovanja i športa, nobelovca, gospodina dr Pave Barišića te ministrice uniformiranja, doktorandice gospođe Kolinde Grabar Kitarović, oštro je osudio događaje u zagrebačkoj prvostolnici. Naime, nakon što se ispred katedrale okupilo na desetke ateista i nevjernika te pjevajući pjesme i izvikujući parole, prosvjedovala radi vrijeđanja zdravog razuma koji se sustavno stoljećima odvija unutar katedrale, gdje se skupini vjernika obraćao presvetli dr Ivan Pernar, ministar je izrazio žaljenje zbog nemilih događaja, a ministrica intimnih osjećaja je izjavila kako je apsolutno neprihvatljivo da većina vrijeđa manjinu, to jest ulicu, odnosno njen zdrav razum i nadnacionalne osjećaje.

Osim spomenutih, u posjetu Brezariću kraj Krašića, rodnom mjestu pravog oca domovine, bili su i ministar istine, doktor dr Andrija Hebrang, ministrica zdravstva i demografske obnove, dr Željka Markić te ministar blagostanja i imanja, doktor dr Božo Petrov.

Premijer Josip Bozanić te ministri vanjskih poslova i gospodarstva, dr Josip Klem i dr Željko Kerum, nisu prisustvovali koncelebriranoj misi za pravog oca domovine u jer su u službenom posjetu u San Franciscu gdje su otputovali na poziv gospodina Nobusukea Tagomija, ministra trgovine Pacifičkih Američkih Država.       

ako ovo potraje

​

Ako ovo potraje, mislim lokalno, ne globalno, a nema logičnog i političkog razloga da čovjek povjeruje da neće jer entropija je neumoljiva, uskoro bi nas, jednog proljetnog sunčanog jutra s naslovnica svih novina po svim kioscima i svih portala po svim internetima mogla dočekati udarna vijest: premijer Republike Hrvatske Andrej Plenković osnovao Povjerenstvo za propitivanje ispravnosti Drugog zakona termodinamike, a sve zbog nemalog broja zločina prema Hrvatima koji su se dogodili nakon njegovog proglašenja. Bit će u naslovu nejasno jesu li se nakon proglašenja Drugog zakona termodinamike dogodili zločini ili su se dogodili Hrvati, no s obzirom tko će te naslove napisati i tko će ih prepisati, kompilirati i propustom zaboraviti izvor navesti, dvojba uopće neće biti sporna.

Malo ispod tog i takvog naslova, stajat će kratko i umirujuće objašnjenje za široke hrvatske narodne mase: u povjerenstvo je premijer osobno izabrao provjerene strukovne stručnjake: ministra znanosti i obrazovanja, ministra obrane, ministra bratstva, ministra prometa i veza te hrvatske povjesničare, stručnjake za period nakon proglašenja Drugog zakona termodinamike.

Onima usplahirena srca i nemirne duše koji uvijek žele pročitati i saznati nešto više, na raspolaganju će biti i nastavak objašnjenja. Pisat će malo niže i sitnijim slovima da je premijer odlučio osnovati povjerenstvo nakon opetovanog vremenskog diskontinuiteta koji se događa u državi u posljednje vrijeme i koji su osnovica za propitivanje ispravnosti navedenog zakona. Naime, stajat će dalje u tekstu, izbijanje tolike količine prošlosti danas, u pitanje dovodi krucijalne zakone fizike, a rezultati rada povjerenstva pomogli bi u razrjašvanju mnogih povijesnih nedoumica. Sve to će naravno, za dobrobit prošlosti, biti na raspolaganju ne samo Hrvatima u Hrvatskoj i dijaspori, nego će o svemu biti obaviješteni svi, kako Amerikanci preko svojeg veleposlanstva, tako i sav ostali svijet, cijelo čovječanstvo.

Za kraj, pisat će kako je i predsjednica Republike Hrvatske pozdravila ovu hvale vrijednu inicijativu te iskazala podršku premijeru i cijelom povjerenstvu, te da se nada kako će, unatoč svim dosadašnjim zakonskim preprekama i poteškoćama, veliki znanstvenik i još veći dokazani prijatelj Hrvatske, Helmut Isaac Newton konačno moći kupiti Apple koja mu pripada po sili zakona, odnosno gravitacije.

sabor

falsifikat i plagijat

Falsifikat i plagijat
čokolada i kakao
tako vrsna su mi oba
da odabat ne znam koga

Falsifikat i plagijat
čokolada i kakao
i da drugi netko bira
odabrat opet ne bi znao

Malena, ja nemam puno da ti dam
ali od njega bolje plagiram, vjeruj mi, znam
voljena, ja bih za tebe falsificiro sve
samo daj njemu reci jednom zauvijek ne

Samo ti poželi bilo što
ja ću ti plagirati i to
falsificirat zvijezde s neba sve
jer volim te...​

(Falsifikat i plagijat - Novi falsifili, 1928.)

​

Pjesma je posvećena svim plenkovićima, barišićima, grubišićima, đapićima i ostalim grabar-kitarovićima.